Bizaran slučaj iz Buja: održavao zapušteni maslinik na državnom zemljištu pa završio s kaznom

Umirovljenik iz Buja pravomoćno je proglašen krivim za prekršaj Zakona o poljoprivrednom zemljištu jer je, prema zaključku suda, bez valjane pravne osnove koristio poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske. Ono što ovaj slučaj čini neobičnim jest činjenica da se 'korištenje' zemljišta, prema sudskoj odluci, sastojalo od košnje trave, obrezivanja maslina i održavanja postojećeg maslinika.

Tema je aktualna i zbog nedavne izjave prvog istarskog vatrogasca Dina Kozlevca koji smatra da propise treba prilagoditi da bi država mogla očistiti zapuštene privatne parcele, a trošak naplatiti vlasnicima.

Slučaj iz Buja je, dakle, obrnut te dovodi i državu u položaj odgovornosti o kojoj priča Kozlevac.

Uglavnom, u ovom slučaju je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske sada odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama. Prvostupanjskom presudom iz rujna 2024. godine proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom od 200 eura, uz dodatnih 30 eura troškova postupka. Visoki sud sada mu je naložio i još 30 eura troškova žalbenog postupka.

Prema obrazloženju presude, slučaj seže do inspekcijskog nadzora provedenog 24. kolovoza 2023. godine. Poljoprivredna inspektorica tada je utvrdila da je na predmetnoj parceli maslinik održavan, odnosno da je zemljište bilo pokošeno, masline obrezane te da su bile vidljive agrotehničke mjere. Istodobno je utvrđeno da osuđeni umiroljenik nije imao valjanu pravnu osnovu za korištenje tog zemljišta u vlasništvu države.

Sud je pritom kao važnu okolnost uzeo njegov vlastiti iskaz iz inspekcijskog postupka. On je, prema presudi, potvrdio da od početka 2022. godine održava postojeći maslinik tako što ga kosi i obrezuje postojeća stabla. Iako u trenutku inspekcijskog nadzora nije zatečen da radi na parceli, sud je zaključio da je prekršaj trajao od početka 2022. do 24. kolovoza 2023. godine.

Upravo je to jedna od ključnih točaka oko koje se vodila obrana.

Odvjetnik iz Umaga Marin Buvinić, koji zastupa umirovljenika, ističe da njegov branjenik već ima vlastito susjedno zemljište površine oko 2.200 četvornih metara na kojem se nalazi više od 150 stabala maslina. Zbog toga, tvrdi Buvinić, nije mu trebalo dodatno zemljište niti nove masline.

Prema njegovim riječima, na parceli u državnom vlasništvu nisu bile zatečene nikakve masline koje bi uzgajao radi prinosa, već je očistio zapušteno zemljište koje je bilo obraslo.

Buvinić objašnjava da je razlog za čišćenje bio praktičan: pokušaj da se spriječi nakupljanje zmija, štakora i drugih štetočina, tim više što njegov branjenik ima male unuke.

"Doslovno ispada da ga je sud proglasio krivim jer je održavao zemljište koje je bio dužan održavati vlasnik – Država! Nestvarno", poručuje Buvinić.

Obrana je pred Visokim prekršajnim sudom upravo tvrdila da se košnja trave, eventualna rezidba maslina i druge agrotehničke mjere ne mogu smatrati 'korištenjem' zemljišta u smislu prekršaja koji mu se stavlja na teret. Isticali su i da bi za korištenje maslinika, kako su tvrdili, trebalo postojati ubiranje plodova radi njihove prerade ili prodaje.

No Visoki prekršajni sud takve argumente nije prihvatio.

Sud je zaključio da za prekršajnu odgovornost nije potrebno dokazivati namjeru, već je dovoljan nehaj. Prema ocjeni suda, činjenica da je umirovljenik održavao maslinik na državnom zemljištu bez valjane pravne osnove predstavlja dovoljno obilježja prekršaja iz članka 95. Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

Zanimljivo je i da je Visoki prekršajni sud u svojoj odluci promijenio pravnu oznaku djela iz prvostupanjske presude, ali je u svemu bitnom presudu ostavio na snazi. Drugim riječima, žalba je odbijena, a odgovornost potvrđena.

Sud pritom smatra da kazna od 200 eura nije prestroga. Naprotiv, u presudi se navodi da je kazna već znatno ublažena ispod zakonske donje granice, koja je u vrijeme počinjenja prekršaja za fizičku osobu iznosila od 5.000 do 15.000 kuna.

Za obranu, međutim, problem nije samo u iznosu kazne.

"Pogotovo kada odluka višeg suda kojom se odbija žalba obrane stigne u vrijeme velikih požara", kaže Buvinić, aludirajući na činjenicu da se u obrazloženju presude kao sporno ponašanje tretira i održavanje zemljišta, odnosno košnja i uklanjanje raslinja.

Situacija je pomalo neobična: država je vlasnik zemljišta, dok je čovjek koji ga je, prema vlastitom iskazu i utvrđenju inspekcije, čistio i održavao, bez dopuštenja države, zbog toga proglašen prekršajno odgovornim.

Visoki prekršajni sud, međutim, u tome nije vidio dvojbu. Za sud je ključno bilo to što umirovljenik nije imao pravnu osnovu za korištenje državnog poljoprivrednog zemljišta, a svojim je postupanjima faktično održavao postojeći maslinik.

Pravomoćnom odlukom njegova je žalba odbijena, a osim kazne od 200 eura mora platiti i ukupno 60 eura paušalnih troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.