Ilegalni kamperi ujedinili bivšu Jugoslaviju: Ravnić pronašao samo dva, a onda je Facebook eksplodirao

Teško je prisjetiti se objave načelnika Općine Ližnjan Marka Ravnića koja je izazvala ovakvu reakciju na društvenim mrežama. Njegov ranojutarnji obilazak obale s komunalnim redarima i našom novinarkom te podatak da su zatekli svega dva ilegalna kampera prerastao je iz lokalne komunalne teme u veliku raspravu o turizmu, slobodi putovanja, zaštiti obale, kaznama i odnosu prema kamperima.

U komentarima se nisu javljali samo Ližnjanci i Istrijani – uključili su se ljudi iz Slovenije i drugih dijelova bivše Jugoslavije, a objava se dijelila i izvan Hrvatske. Do četvrtka u 18 sati zabilježeno je preko tisuću i dvjesto lajkova i gotovo tisuću komentara.

Sve je počelo prilično jednostavno. Ravnić je objavio da je već od šest sati ujutro bio na terenu s komunalnim redarima. Na obilazak je pozvao i našu novinarku Mirjanu Vermezović Ivanović, koje je o tome pisala OVDJE, kako bi zajedno prošli obalu i utvrdili stvarno stanje nakon medijskih napisa i brojnih komentara građana.

Tijekom obilaska pronađena su dva ilegalna kampera.

„Ovaj podatak potvrđuje da svakodnevni rani obilasci komunalnih redara daju rezultate te da se problemu pristupa odgovorno, sustavno i kontinuirano. Nastavljamo s redovitim kontrolama kako bismo sačuvali našu obalu urednom, dostupnom i ugodnom za sve“, napisao je Ravnić, dodajući kako nakon zajedničkog obilaska očekuje i objektivan medijski prikaz stanja na terenu.

Moglo se očekivati nekoliko lokalnih komentara, pokoja pohvala i kritika. Dogodilo se upravo suprotno.

Rasprava se pretvorila u svojevrsni regionalni referendum o tome što uopće znači ilegalno kampiranje i gdje prestaje pravo čovjeka da prespava u vlastitom vozilu, a počinje uzurpacija obale.

'Dva kampera? Ne drži mi vodu'

Dio komentatora Ravnića je pohvalio, ali istodobno posumnjao u brojku od samo dva zatečena kampera.

Dragica Milinković Kalanj tako piše da joj rezultat „ne drži vodu“ jer ih, prema njezinu iskustvu, na potezu od Malagata do Ližnjana ima znatno više. Predlaže sasvim drukčiju smjenu komunalnih redara: obilazak poslije ponoći.

Slično razmišlja Vanja Žigolić: „Praksa bi trebala biti i kasno predvečer kada se namjeste jer vjerujem da su naučili/načuli obrasce komunalnih redara i ujutro zbrišu.“

Aleš Ducat odmah je ponudio i svojevrsnu kartu za buduće obilaske: Marlera, Lokvice, Mala i Vela draga, Uvala Kala i Matićev pisak.

A Goran Strmotić cijelu je akciju sažeo u četiri riječi: „Načelnik ne spava.“

Od 'bravo načelniče' do otvorene ironije

Pohvala je doista bilo mnogo. „Konačno je krenulo, godinama kampiraju i prljaju“, poručuje Zvjezdana Pančić, dok Vesna Babić predlaže čak angažiranje sezonaca, uvjerena da bi svojim radom svakodnevno opravdali trošak plaće.

Željko Grbin načelniku je napisao: „Evo da vas pohvalim Načelniče... počeli ste raditi i poslove komunalnih redara... svestran.. BRAVO...“

Neki su otišli korak dalje i počeli predlagati tehnologiju. Dubravko Savić pita može li se za nadzor obale koristiti dron jer su, smatra, dva komunalna redara premalo za tako dugu i razvedenu obalu.

Petar Juršić predlaže rampu i evidenciju vozila, po uzoru na Kamenjak, kako bi se moglo ustanoviti koje su registarske oznake ušle na područje, a nisu ga napustile istoga dana.

A onda su se javili kamperi. Upravo tu priča postaje mnogo zanimljivija. Jer objava više nije ostala rasprava o tome treba li redar doći u pet, šest ili sedam ujutro. Uključili su se ljudi koji smatraju da se pod pojmom „ilegalni kamper“ trpa i ono što s klasičnim kampiranjem nema mnogo veze.

Jedna komentatorica povlači vrlo jasnu granicu: kampiranje je, smatra, kada se iznesu stol i ležaljke i kuha na otvorenom. Sasvim je druga stvar kada netko spava u vozilu jer zbog umora više nije mogao voziti ili nije pronašao kamp.

„To je čista hajka na kampere“, piše, dodajući da bi važnije bilo kontrolirati ostavljaju li ljudi smeće nego kažnjavati nekoga tko nekoliko sati prespava na zaklonjenom mjestu.

Jadan postavlja još temeljnije pitanje: „Koji smisao imati kamper kad moraš kampirati u kampu među hrpom ljudi. Ni igla ne stane.“

Po njemu je bit takvog putovanja upravo povezivanje s prirodom, pod uvjetom da se čovjek prema prirodi ponaša odgovorno i ne ostavlja otpad.

'Uvedite vinjetu za divlje kampiranje'

Među stotinama reakcija pojavile su se i ideje koje pokušavaju pomiriti dvije potpuno suprotstavljene strane.

Robert Brandeis predlaže nešto što bi vjerojatno izazvalo novu raspravu samo za sebe: „Zašto ne uvedete vinjetu za divlje kampiranje? I evidenciju kampera.“

Kaže da ni sam, dok je imao kamper, nije želio odlaziti u kamp jer ljudi koji biraju takav način putovanja traže upravo slobodu. Kao mogući uzor navodi skandinavske zemlje.

Drugi komentator predlaže uređena tranzitna odmorišta s vodom i strujom po normalnoj cijeni, smatrajući da bi ih kamperi rado platili i nastavili prema svojoj destinaciji.

Rasprava se proširila i na jahte: zašto oni mogu, a kamperi ne? Kako to obično biva na društvenim mrežama, jedna tema otvorila je drugu. Ako se već govori o zaštiti obale, neki su upitali – što je s nautičarima?

Jedna od komentatorica opisala je situaciju sa Sakaruna na Dugom otoku, gdje je, tvrdi, vidjela kako ljudi s brodova donose vreće otpada u male kante namijenjene posjetiteljima plaže. Pritom postavlja pitanje zašto bi se kamper koji boravi uz obalu smatrao problemom, dok se istodobno takvo ponašanje s brodova tolerira.

Još zanimljiviji lokalni primjer iznio je Dubravko Savić. Tvrdi da je u uvali Kuje čuo razgovor dvojice Slovenaca u kojem jedan drugome objašnjava kako izbjegava evidentiranje svog plovila na divljem vezu: isplovi prije vremena kada djelatnici Lučke uprave fotografiraju brodice i vraća se nakon njihova odlaska.

I time je rasprava o dva kampera već stigla do divljih vezova. „Kažnjavamo kampere, a kampovima dopuštamo devastaciju“.

Jedan od sadržajno najzanimljivijih komentara otišao je još dalje i okrenuo cijelu početnu tezu naglavačke. Marija Trcol smatra da bi se, želi li se doista govoriti o očuvanju obale, trebalo otvoriti pitanje velikih kampova, mobilnih kućica, infrastrukture, nasipavanja, potrošnje vode i intervencija u prostor.

„Kažnjavamo one koji ni na jedan način ne uništavaju obalu, a nagrađujemo one koji su se pobrinuli da naša djeca više nemaju obalu“, zaključuje.

I upravo taj komentar dobro pokazuje zašto je naizgled banalna objava o ranojutarnjoj komunalnoj kontroli izazvala toliku buru.

Od Ližnjana do Slovenije

U komentarima se prepoznaju hrvatski, slovenski i drugi govori s prostora bivše Jugoslavije, a stavovi idu od zahtjeva za drastičnim kažnjavanjem do tvrdnje da bi zakon trebalo mijenjati i omogućiti nekoliko dana boravka uz minimalnu naknadu lokalnoj zajednici. Jedan komentar na slovenskom upravo traži promjenu zakonodavstva i legalizaciju kratkotrajnog kampiranja uz plaćanje općini.

Drugi komentatori zazivaju mnogo stroži pristup. Željko Lorencin, primjerice, traži „paprene kazne“, pa čak i zabranu ponovnog dolaska u Hrvatsku za prekršitelje.

A između ta dva pola smjestila se možda i najzanimljivija rasprava: može li Istra, umjesto beskrajnog rata između kampera i komunalnih redara, napraviti sustav u kojem će se dio takvih gostiju evidentirati, usmjeriti na uređena mjesta i nešto platiti lokalnoj zajednici, a kažnjavati one koji doista kampiraju gdje ne smiju, ostavljaju otpad ili devastiraju prostor.

Ravnić je krenuo u šest ujutro provjeriti koliko ilegalnih kampera ima na obali. Pronašao ih je dva. Ali je zauzvrat na Facebooku pronašao temu o kojoj, očito, pola Jadrana i dobar dio susjedstva ima nešto za reći.