Grbin: Opozicija neka radi svoj posao. Mi ćemo graditi grad

Od asfaltiranja Ulice Sergijevaca i kupališta Stoja, preko Kaštijuna, parkiranja i UPU-a Delfin do političkih odnosa u Gradskom vijeću – gotovo da nema teme koja posljednjih godinu dana nije izazvala raspravu u Puli. U velikom razgovoru za Istarski.hr gradonačelnik Peđa Grbin govori o odlukama koje su obilježile njegov prvi mandat, odgovara na kritike oporbe i objašnjava zašto smatra da je grad danas na dobrom putu. Na pitanje kako komentira inicijativu za svoj opoziv i optužbe da grad vodi autokratski, odgovara bez zadrške:

-Pokretanje opoziva je legitimna metoda opozicije i neka opozicija radi svoj posao i pokreće opoziv. Za to vrijeme mi ćemo raditi svoj posao i graditi grad. Nazivali su me svakako tijekom političke karijere pa neka me nazivaju i autokratom. Na kraju su građani ovoga grada ti koji odlučuju.

Kao saborski zastupnik i lider oporbe često ste kritizirali odluke drugih, a danas ste vi taj koji ih mora donositi i za njih odgovarati. Što ste dosad iz ove pozicije naučili o razlici između političke kritike i stvarnog upravljanja?

-Ne bih pravio razliku između vremena kada sam bio u oporbi i sadašnje pozicije gradonačelnika, nego između predstavničkog tijela i izvršne vlasti. Ta je razlika ogromna. U predstavničkom tijelu, kada i uspijete nešto napraviti, na rezultat svog rada ponekad morate čekati mjesecima, ako ne i dulje. Kada ste na izvršnoj funkciji, pravi potezi i rezultati dolaze odmah.

Još u izbornoj noći, rekao sam da uvodimo besplatan javni prijevoz za umirovljenike. Odluka je stupila na snagu 1. srpnja i ljudi su odmah mogli podignuti svoje pokaze. To najbolje pokazuje razliku između predstavničke i izvršne vlasti. Vidiš rezultate svog rada.

Dakle, u prvom slučaju biste željeli, a ovdje možete?

-Upravo tako. Kada ste u parlamentu, čak i ako ste dio vladajuće većine, prvo morate uvjeriti druge da je ono što zagovarate ispravno kako bi se nešto pokrenulo. Ovdje, ako je nešto ispravno, jednostavno djelujete.

Prije nekoliko dana usvojen je rebalans proračuna. Rebalans često pokaže što se u praksi može ostvariti, a što ostaje na čekanju. Koji su projekti ovim rebalansom dobili prednost, a od kojih ste morali privremeno odustati?

-Ovaj smo rebalans prilagodili stvarnoj dinamici projekata. To često ponavljam i nekome možda zvuči kao izlika, ali nije . Kada raspišete javnu nabavu, ne možete znati hoće li netko uložiti žalbu i koliko će to produžiti realizaciju projekata. Primjerice, ovoga tjedna malo me rastužilo što smo dobili  žalbu u postupku javne nabave za novo reciklažno dvorište. Naravno da svatko ima pravo na žalbu, ali to cijeli postupak produžuje, a radi se o važnom projektu za grad.

Rebalans upravo tome i služi, da na polovici godine utvrdimo koji projekti napreduju prema planu, koji idu nešto brže, a koji sporije, te da tome prilagodimo proračun. Izuzetno mi je drago što u ovom trenutku ni od jednog projekta nismo morali odustati. Nastavljamo raditi, a uspjeli smo dodati i neke nove projekte jer smo od države osigurali sredstva za uređenje nogometnog igrališta na Velom Vrhu. Osigurali smo i sredstva za obnovu dvorane Patinaggio, što me posebno veseli jer je to dvorana u kojoj sam odrastao.

Dodali smo i projekt na koji sam posebno ponosan. Na inicijativu pročelnika Ferića, ove jeseni krećemo s postavljanjem solarne javne rasvjete u dijelovima grada koji je još nemaju. U ovoj godini to se odnosi na Štinjan i Veli Vrh, a tijekom sljedeće godine planiramo nastavak na Busoleru i Valdebeku, gdje također ima mnogo ulica bez javne rasvjete.

Zaključili smo da je solarna rasvjeta dobro rješenje. Ekološki je prihvatljiva, ne zagađuje okoliš, a u današnjim okolnostima, kada vidimo što se događa s energetikom diljem Europe, jasno je koliko je važno ulagati u takva rješenja.

Projekti ne staju zbog politike, nego zbog žalbi

Kad ste već spomenuli projekte, neki su građanima gotovo nevidljivi jer se odvijaju "iza kulisa", a na kraju samo vide rezultat. Drugi su vrlo vidljivi i izravno utječu na svakodnevni život. Koliko ste zadovoljni realizacijom projekata koji se ovog ljeta odvijaju na gradskim prometnicama, onih koji možda trenutačno usporavaju promet, ali bi dugoročno trebali donijeti poboljšanja?

-Svaki put kada krećemo u građevinske radove na cestama, unaprijed molim građane za strpljenje i ispričavam im se zbog neugodnosti koje će imati, jer su one, nažalost, neizbježne. Na tim cestama smo i vi i ja, svi prolazimo kroz iste gužve.

Kada se radilo na Paduljskom putu, to je najviše utjecalo na stanovnike Velog Vrha, jednako kao što je i s proširenjem te uređenjem sjevernog ulaza u grad, koje izvode Hrvatske ceste. No uvjeren sam da će rezultat koji ćemo dobiti biti jako, jako dobar za Pulu. Tako će biti i s uređenjem Ulice 43. istarske divizije. Nadam se da tu neće biti žalbi na postupak javne nabave. U trenutku dok razgovaramo još nije istekao rok za žalbe i ako ih ne bude, u rujnu krećemo s radovima.

Da, bit će poteškoća u prometu, ali sve smo organizirali tako da bi radovi u ulici 43. istarske trebali biti završeni prije početka sljedeće turističke sezone. Pula će napokon dobiti ulicu kakvu zaslužuje. Kada znamo koliko autobusnih linija i koliko građana svakodnevno prolazi tom ulicom, jasno je da će se ovo razdoblje privremenih poteškoća isplatiti.

Kupalište Stoja možda nije jedan od tih projekata koji stvaraju probleme, ali ga mnogi Puležani vole. Neke u vašoj gradskoj upravi naljutila je dinamika radova i kašnjenja, kako vi gledate na tu situaciju?

-Žao mi je što do toga došlo, ali izvođač radova je već objasnio koji su bili glavni razlozi. U jednom je trenutku bivši gradonačelnik od njega zatražio promjenu dinamike izvođenja radova i to je dovelo do problema o kojima ste pisali.

Podsjetit ću i na jednu od prvih odluka koje sam donio kao gradonačelnik. Tada je bilo dosta kritika, ali zbog sigurnosti ljudi nisam mogao dopustiti da pokraj teške građevinske mehanizacije i stijena koje se razbijaju prolaze kupači. Što bi se dogodilo da se odlomio komad stijene i nekoga teško ozlijedio? Takvu odgovornost ne smijem i ne želim preuzeti.

Morat ćemo se svi zajedno još malo strpiti, ali će Pula  dobiti uređeno kupalište koje će doista biti lijepo i koje će se velikim dijelom financirati europskim sredstvima. Vjerujem da će građani na kraju priče biti zadovoljni.

Kompromis nije slabost

Nakon političkog preslagivanja više nemate tako komotnu većinu u Gradskom vijeću kao na početku mandata. Kako će se to odraziti na donošenje odluka i očekujete li da ćete u nastavku mandata morati biti spremniji na političke kompromise?

-Tko misli da se politika može voditi bez kompromisa, taj se, po mom mišljenju, ne bi trebao baviti politikom. Uostalom, kompromisi su sastavni dio života. Kada se u obitelji dogovarate što ćete danas kuhati za ručak ili kada donosite velike životne odluke, uvijek morate biti spremni na kompromis. Tako je i u politici.

O nekim stvarima treba razgovarati, dogovarati se i zajednički određivati prioritete s kolegama iz vijeća. Ne može svima sve biti jednako važno, ali zato moramo pronaći ravnotežu i upravo ćemo to raditi u razdoblju koje je pred nama. Da, morat ćemo biti organiziraniji i paziti da su svi vijećnici prisutni kada se donose važne odluke. Međutim, nije neuobičajeno da neka većina bude upravo onolika koliko je  propisao zakon.

Jesu li kompromisi važniji sad kada većina više nije tako komotna?

-Kompromisi su važni i kada imate uvjerljivu većinu. I tada tu većinu čine ljudi koji nemaju uvijek isto mišljenje pa čak ni kada pripadaju istoj političkoj opciji. Nemamo svi iste prioritete.

Dakle, tvrdoglavost nije vrlina u politici?

-Mislim da tvrdoglavost nije vrlina ni u životu, a kamoli u politici.

Gdje završava razvoj grada?

U javnim istupima često poručujete da se Pula mora razvijati i graditi. Rasprava o UPU-u Delfin, međutim, otvorila je bojazan dijela građana da bi takav razvoj mogao dovesti do pretjerane izgradnje uz more i gubitka javnog prostora. Gdje vi povlačite granicu između razvoja i očuvanja identiteta grada?

-Apsolutno razumijem zabrinutost građana jer su godinama gledali kako gradnja diljem grada nekontrolirano buja i kako niču zgrade koje, ajmo reći, nisu baš oku ugodne. Upravo se zato donose urbanistički planovi uređenja, dakle prostorni planovi nižeg reda, kako bi se spriječilo da se na pojedinim područjima događa stihijska gradnja kakvu smo imali prilike gledati u Puli posljednjih tridesetak godina.

Mislim da je ovaj UPU postigao razumnu ravnotežu između potreba grada za razvojem i zaštite javnog prostora. Prostor nije prenatrpan, nije preizgrađen, a visina objekata ograničena je na ono što smatramo prihvatljivim. Naravno da će biti ljudi koji time neće biti zadovoljni i ja to razumijem. Ali vjerujem da je i prije četrdeset ili pedeset godina, kada se počela graditi Nova Veruda, bilo onih koji su smatrali da te zgrade narušavaju izgled grada. Toga će uvijek biti. Naš je posao da pazimo da sve ostane u razumnoj mjeri.

Dojam je da ste u toj priči između dva ekstrema – jednog koji bi gradio gotovo sve i drugog koji ne bi dopustio gotovo ništa.

-Upravo tako. Kad se obrade sve primjedbe na planove koji su u pripremi, vidjet ćete da ima zahtjeva i za znatno većom izgradnjom od one koja je predviđena, a koji neće biti prihvaćeni. Naš je zadatak pronaći mjeru.

U javnosti se često stvara dojam da Grad pogoduje velikim investitorima nauštrb javnog interesa. Kako definirati zdrav odnos s privatnim kapitalom, a da građani nemaju osjećaj kako gube kontrolu nad vlastitim gradom?

-Mislim da se ni grad ni građani ne trebaju bojati razvoja. Ali jednako tako naša je zadaća u jednom trenutku znati reći: "Sad je dosta!" Bez ulaganja nema razvoja grada. Kada netko privatnim kapitalom gradi stambenu zgradu, plaća komunalni doprinos i onda se novcem gradi komunalna infrastruktura i stvaraju se nove javne vrijednosti koje se potom pretvaraju u javne projekte. Bez toga ništa ne bi mogli napraviti.

Ako netko misli da su školske sportske dvorane komercijalno isplativi projekti, moram reći da nisu. Bez javnog novca one se ne mogu graditi. A taj javni novac moramo odnekud osigurati. Najveći dio dolazi od poreza na dohodak koji plaćaju naši građani koji rade i stvaraju u Puli. Drugi dio dolazi od komunalne naknade, a dio od komunalnog doprinosa koji se plaća prilikom gradnje novih objekata i tako dalje.

Od tog novca gradimo škole, vrtiće, ceste, parkove, sportsku infrastrukturu i sve ono što građani svakoga dana koriste.

Dakle, dok gradovi ne dobiju ovlast tiskati vlastiti novac, ekonomija ipak mora funkcionirati?

-Ne daj Bože da gradovi ikada dobiju ovlast tiskanja vlastitog novca. (smijeh) Prije ste me pitali za autokraciju. Eto, to je jedna ovlast koju nikada ne bih želio imati. Vrlo se dobro sjećam inflacije koja je nastala upravo zbog tiskanja novca i kroz takvo iskustvo više nikada ne bih želio prolaziti.

U predizbornoj kampanji obećali ste tisuću sati parkiranja godišnje za građane po simboličnoj cijeni. Danas građani imaju novi sustav parkiranja, a mnogi smatraju da je parkiranje skuplje nego prije. Je li taj model odgođen ili ste procijenili da nije provediv? Kada će građani dobiti ono što ste obećali?

-Trenutno smo otprilike na četvrtini mandata i mislim da možemo reći da smo velik dio onoga što smo obećali već ostvarili. Besplatan javni prijevoz za umirovljenike uveden je odmah. Besplatni vrtići krenuli su  1. siječnja ove godine. A istovremeno otvaramo nova mjesta u vrtićima. Tomasinijeva na Verudi - sređena, zaobilaznica se gradi, a na jesen planiramo da krenu i radovi u Ulici 43. istarske divizije.

Što se tiče tisuću sati parkiranja, taj je projekt malo produžen jer je javna nabava za opremu Pula Parkinga trajala  dulje nego što smo očekivali. Trenutačno pripremamo potrebne akte. Aplikaciju putem koje će se sustav koristiti već smo testirali i zasad smo zadovoljni rezultatima. Vjerujem da ćemo krajem kolovoza ili početkom rujna, sada to javno mogu najaviti, akte na temelju kojih će se 1.000 sati uz prihvatljivu naknadu uvesti, staviti u savjetovanje sa svim građanima Pule. Nakon toga očekujem da bi vijeće o tome trebalo raspravljati i izglasati ih u listopadu.

Dakle, do kraja mandata obećanje će biti ispunjeno?

-Puno prije kraja mandata. Tisuću sati parkiranja bit će uvedeno prije kraja ove godine.

Živi bili pa vidjeli?

-Živi bili – pa koristili! (smijeh)

"Crnomajska", kamen i dugoročna rješenja

Još jedna tema koja je prilično uzburkala javnost i društvene mreže bilo je asfaltiranje Ulice Sergijevaca. Dio građana smatra da je riječ o pogrešnom zahvatu u povijesnoj jezgri. Što vam je ta polemika pokazala – o samoj odluci, ali i o načinu na koji Grad komunicira ovakve projekte?

-Mislim da smo od prvog dana vrlo jasno objašnjavali i razloge i okolnosti zbog kojih smo se odlučili na taj zahvat. Podsjetit ću da je Pula prije nešto više od godinu dana ušla u veliki projekt uvođenja optičke infrastrukture, uključujući i staru gradsku jezgru. I prije tih radova u Prvomajskoj ulici bilo je mnogo zakrpa, a kada je preko njih došao još jedan rez zbog polaganja optike, to je izgledalo grozno. Ja drugu riječ za to nemam.

Osim što je estetski bila vrlo loša, predstavljala je problem i za kretanje građana, osobito osoba sa smanjenom pokretljivošću. U tom trenutku imali smo dvije mogućnosti. Prva je bila da sve ostavimo tako dok ne bude spreman cjeloviti projekt uređenja kojim predviđamo kameno popločenje kakvo povijesna jezgra zaslužuje. Druga je bila privremeno sanirati stanje. Ja sam odabrao privremeno rješenje i  dan danas mislim da je to bila ispravna odluka.

Kad smo već kod komunikacije, mislite li da građani nisu razumjeli ono što ste sada objasnili ili jednostavno dio njih nije želio prihvatiti takvo objašnjenje?

-Mislim da je jedan dio građana iskreno smatrao da ni privremeno rješenje nije trebalo raditi. Drugi dio je jednostavno iskoristio priliku da kritizira, što je potpuno legitimno. Ali bilo je i puno ljudi koji su mi prišli i otvoreno rekli da im ovakvo stanje izgleda bolje nego prije.

Došlo je ljeto, asfalt je već posvijetlio i više nije onako crn kao prvih dana nakon postavljanja, iako je nadimak "Crnomajska", koji sam, mislim, prvi puta pročitao baš kod vas, ostao. I dalje to nije konačno rješenje, ali danas izgleda neusporedivo bolje nego odmah nakon asfaltiranja. Kada dođe vrijeme za cjelovitu obnovu, sve će izgledati onako kako svi želimo.

Građani uglavnom vide rokove, a manje ono što se događa u pripremi projekata. Kako pronaći ravnotežu između brzine i kvalitete?

-Želim naglasiti još jednu stvar. Projekti poput uređenja Prvomajske, Kandlerove ili Giardina moraju biti pripremljeni kvalitetno i dugoročno. Ne radimo ih za deset ili petnaest godina. Bio ja tada gradonačelnik ili ne, želim da za dvadeset godina ulice koje danas uređujemo i dalje izgledaju kvalitetno, a ne da budu ispucane kao što to danas na nekim mjestima možemo vidjeti. Tražimo rješenja koje će trajati desetljećima.

Nedavno sam bio u Piranu i primijetio sam da su ondje koristili kamen kakav je ugrađen i u Puli, na Forumu. Po čemu sam to prepoznao? Po karakterističnim narančastim prugama u kamenu. Naravno, i po ljuštenju. Zato moramo pronaći materijal koji će zadovoljiti uvjete konzervatorske zaštite, ali će istodobno biti dovoljno izdržljiv, da nam se ne ponove Forum i Portarata To je ono na čemu danas radimo.

Kada smo razgovarali s voditeljima projekta uređenja Kandlerove ulice, sastanak nismo završili u Komunalnoj palači. Otišli smo svi zajedno na teren kako bih im pokazao konkretne probleme s kojima se susrećemo i koje želimo izbjeći u budućnosti.

Kada taj posao bude gotov, želim da traje. Zbog toga takvi projekti zahtijevaju više vremena za ozbiljnu pripremu. Jer, definitivno nije cilj odabrati najjeftiniju ponudu, nego najbolju. Pogotovo u starogradskoj jezgri. To je razlika kojom želim uvesti praksu kako Grad priprema ovakve projekte.

Istodobno vam dio oporbe prigovara da uglavnom realizirate projekte koje je pripremila prethodna gradska vlast. Što im odgovarate?

Kad sam kao gradonačelnik preuzeo dužnost, imali smo objavljeno poziva za otprilike 13 posto ITU sredstava. Danas smo na 90 posto. S 13 na 90 posto u godinu dana.  Za sve što mogu napraviti u gradu želim iskoristiti što više europskog novca jer ne smije sve ići na teret naših sugrađana. Svaki izvor financiranja koji se može iskoristiti je dobrodošao, samo treba biti malo aktivniji nego što se možda bilo prije.

Kažu: "Radiš samo stare projekte." Gledajte, od trenutka kada odlučite pokrenuti ozbiljnu rekonstrukciju ili graditi novu cestu, za koje je potrebna građevinska dozvola, do projektiranja, ishođenja dozvola i svih ostalih postupaka javne nabave prođe najmanje godinu i pol ako sve ide bez problema, a da pritom niti jedan stroj nije izašao na teren. Ne može se tako nešto riješiti preko noći.

Mi smo zatekli velik broj projekata, neke u ladicama, neke u početnoj fazi realizacije.Zatekli smo i dozvole stare 4, 5 godina, koje su isticale. Kada vam je na raspolaganju nekoliko desetaka milijuna eura europskog novca, normalno je da svu energiju uložite u to da ga iskoristite. Prilike poput NPOO-a za školu na Kaštanjeru ili sportske dvorane možda se više nikada neće ponoviti. Mene bi boljela duša da odustanemo od, primjerice, 15 milijuna eura, što se dogodilo u Rijeci, koje smo mogli dobiti pa da taj novac ode nekom drugom.

Morate biti svjesni da kod nekih projekata možda nećete baš vi rezati vrpcu. Ali to nije ni bitno. Bitno je da se projekt ostvari i da građani od njega imaju korist. Uostalom, ne postoje moji i tvoji projekti. Postoje projekti Grada Pule. Nema Borisovih projekata, nema Filipovih, nema ni Peđinih projekata. Postoje samo dobri projekti koje treba napraviti za Pulu.

‘Građani Pule napravili su velik posao’

Kaštijun je ovog ljeta ponovno pokazao koliko je sustav gospodarenja otpadom osjetljiv tijekom turističke sezone. Građane, međutim, manje zanimaju razlozi, a više rješenja. Što ćete kao gradonačelnik Pule i predsjednik Skupštine Kaštijuna konkretno poduzeti da se ovakve situacije s viškovima više ne događaju?

Viškovi ne nastaju na Kaštijunu. Viškovi nastaju u gradovima, zbog toga što se u pojedinim sredinama otpad ne odvaja dovoljno. Pula je u prvih pet mjeseci ove godine došla do 50 posto odvojeno prikupljenog otpada. Pedeset posto. Ja ću sada reći ovo i stojim iza svake riječi: Hvala građanima Pule što su se organizirali, što u svojim domovima imaju više kanti, više vrećica i što odvajaju otpad.

Mi ćemo sljedeće godine, i to će biti predviđeno u proračunu za 2027. godinu, a i to već sada mogu najaviti, dodatno ulagati u smeđe kante, jer se to pokazalo kao stvarno ispravan put. A drugo, sada imamo povijesnu priliku kroz izmjene Prostornog plana uređenja Grada Pule, koji bi trebao biti gotov krajem ove ili početkom sljedeće godine, predvidjeti lokaciju na kojoj će se u Puli moći izgraditi kompostana kako bi se, s jedne strane, biootpad obrađivao na ispravan način, a s druge strane smanjili troškovi zbrinjavanja te vrste otpada.

Zašto? Jedan od razloga je što su za taj cilj na raspolaganju europska sredstva. Ne iskoristiti ih bila bi katastrofa. Drugi je jednostavniji: to je ispravan put. Mi smo, kao Pula, napravili jako puno. Kad kažem Pula, ne mislim na Gradsku upravu. Mislim na sve naše sugrađane. Građani su se stvarno angažirali i pozivam i druge sredine da naprave sličan iskorak.

U prilično ste redovitom kontaktu s upravom Kaštijuna?

-Apsolutno. Razgovaramo konstantno. Nedavno smo imali sastanak i razgovarali upravo o viškovima. Organizacijski, i sa strane Kaštijuna i sa strane komunalnih društava koja dovoze otpad, došli smo do toga da u prvih sedam mjeseci nemamo financijski trošak zbog viškova. Prošle subote nešto je malo otpada ostalo na pretovarnim stanicama, ali to organizirano preuzimamo pa na Kaštijun danas ne dolazi više otpada nego što ga Kaštijun može i smije obraditi.

Unatoč svim problemima koji su nastali nakon odluka inspektorata. Koja je razlika? U protekle tri godine, prije nego što smo prilagodili sustav, viškovi su Kaštijun stajali više od tri milijuna eura dodatnih troškova. Ove godine, a sada smo već ušli u osmi mjesec – nula. To znači da smo napravili financijsku konsolidaciju sustava i na tome nastavljamo raditi.

Znači, sustav se ipak može posložiti?

-Daleko smo još od toga da sve funkcionira kako treba, ali idemo u tom smjeru.

Ljeto nije dovoljno

Svjetski gradovi sve više ulažu u ono što se naziva ekonomijom doživljaja – velike koncerte, festivale te sportska i kulturna događanja koja privlače posjetitelje i stvaraju novu vrijednost za lokalno gospodarstvo. Vidite li razvoj Pule upravo u tom smjeru i ima li Grad jasnu strategiju kako od pojedinačnih uspjeha stvoriti prepoznatljiv identitet tijekom cijele godine?

-Kratko i jasno – da. A ovaj drugi dio... Mislim da smo već ove sezone napravili određeni iskorak i tu stvarno zahvaljujem svima koji su u tome sudjelovali – od kolege Mihovilovića, preko ljudi iz našeg Upravnog odjela za kulturu, kolegica Orlić i Kamber, ravnateljima Kešcu i Komši i kolegici Cinkopan iz Turističke zajednice. Svi su se potrudili da napravimo iskorak, a to Pulu pozicionira na svjetsku kartu.

Kad Moby na svojim društvenim mrežama objavi video ili fotografiju iz Pule, kad to naprave Lenny Kravitz, Ricky Martin, Nick Cave ili bilo koje drugo veliko ime, to dođe do većeg broja ljudi nego kada mi plaćamo skupe promotivne kampanje.

Mislim da je već ova sezona pokazala da možemo podići tu industriju doživljaja na višu razinu i da ona stvara dodatnu vrijednost za sve sudionike. Ali pritom učimo u hodu i gledamo stvari koje nisu funkcionirale. Jedna od tih intervencija bila je i ovih dana, kada smo s organizatorima dogovorili na koji način ćemo osigurati vodu kako ljudima na koncertima ne bi bilo teško. Sve to treba stalno unapređivati. Koncert treba biti zadovoljstvo, a ne mučenje.

Pula ljeti živi punim plućima, ali zimi i izvan sezone pojedini dijelovi grada izgledaju prilično prazno, s desecima zatvorenih poslovnih prostora. Imate li konkretnu strategiju kako oživjeti starogradsku jezgru tijekom cijele godine, a ne samo tijekom ljetnih mjeseci?

-Moj zamjenik, kolega Gordić dobio je zadatak, okupiti radni tim koji će, u suradnji s Turističkom zajednicom, pripremiti mjere za unapređenje izgleda grada. Kad to završimo, razgovarat ćemo i o mjerama za njegovo dodatno oživljavanje. Ono na čemu ćemo kao Grad svakako inzistirati jest poštivanje ugovornih obveza. Svi koji posluju u gradskim poslovnim prostorima, barem oni koji su ugovore sklopili posljednjih godina, imaju obvezu cjelogodišnjeg rada. Na tome ćemo inzistirati.

Drugo, nastavit ćemo i ove godine s projektom koji smo oživjeli prošle godine – Klupskom zimom. Pokazalo se da je to bio dobar projekt jer građanima i tijekom zime pruža sadržaj i zabavu kroz brojne koncerte koje sufinanciramo. Razmišljamo i o tome da se pojedini sportski objekti, prije svega Dom Mate Parlov, koriste i tijekom jeseni i proljeća za koncerte. Koncerti ne moraju biti rezervirani samo za ljeto.

Naravno, nije isto. S Domom Mate Parlov ne možemo konkurirati arenama u Ljubljani, Zagrebu ili Splitu, ali to ne znači da ondje ne mogu biti koncerti koji će ljude izvući iz kuće i pružiti im priliku da se zabave i poslušaju dobru glazbu u svom gradu.

Veliki projekti i male svakodnevne stvari

Kad pročitate komentare građana na društvenim mrežama ili portalima, što mislite da vam najviše zamjeraju? I jesu li u nečemu u pravu?

-Kad to pitate, recimo, izdvojio bih pitanje stabala. Da odmah demistificiram – kad se ujutro probudim, svakako mi nije prva misao koje ćemo stablo danas srušiti. Želimo povećavati zeleni fond u gradu i na tome radimo. Ali postoje situacije u kojima jednostavno nema drugog rješenja.

Primjerice, škola Šijana ne može dobiti sportsku dvoranu na nekoj drugoj lokaciji od one koja je predviđena. Jer onda to više ne bi bila dvorana škole Šijana. Školi je dvorana potrebna i potrebna joj je veća dvorana.U takvoj situaciji, nažalost, bilo je potrebno ukloniti određeni broj stabala. Ali druga moraju biti i bit će posađena!!

To je ono što je naš stav. Mi želimo grad pun zelenila. Pula je zelen grad i upravo je to jedna od stvari koja nas izdvaja. I tako će ostati. Oko toga nema kompromisa.

Kad smo već kod kritika, koliko uopće pratite društvene mreže? Čitate li komentare građana?

-Kad bih sada rekao da ne pratim društvene mreže, obojica bismo znali da lažem. (smijeh) Naravno da ih pratim. Kad vidim kritiku, primjerice nedavno zbog jednog odbačenog hladnjaka koji je neko vrijeme stajao i nije bio uklonjen, onda o tome razgovaram s nadležnim službama.

Ponekad društvene mreže posluže kao dobar korektiv. Činjenica je da će se dio ljudi prije obratiti vama, medijima, nego nama. Tako i iz medija i s društvenih mreža često saznamo da negdje postoji problem na koji treba reagirati. Naravno da to moramo pratiti. To nam omogućuje da reagiramo brže nego što bismo reagirali da čekamo da informacija dođe redovnim putem. Sve alate koji su vam na raspolaganju treba koristiti.

Građani gradsku upravu često ne ocjenjuju po velikim projektima nego po tome koliko brzo mogu riješiti svakodnevne stvari. Mislite li da je gradska administracija danas učinkovitija nego prije godinu dana? Ako jest, po čemu?

-Ja ću neskromno reći da jest. Ali jednako tako potpuno sam svjestan da to još nije dovoljno. I zato radimo na tome da se neke stvari dodatno ubrzaju. Evo, primjerice uporabne dozvole. Mnogi su ljudi bili u problemima jer su zahtjevi za uporabne dozvole dugo stajali na čekanju, a oni su morali riješiti svoje stambeno pitanje.

Građani kupuju stan na kredit. Ako nema uporabne dozvole, nema ni kredita. To su stvari koje se moraju rješavati…

A onda se dogodi legalizacija…

Naravno, postoje i situacije koje Grad sam ne može riješiti. To je, primjerice, pitanje legalizacije. Ali to je tema za jedan poseban intervju. Jer nakon legalizacije treba riješiti imovinsko-pravne odnose i niz drugih problema koje takvi postupci ostavljaju iza sebe. Sjećam se da su me još 2013. u jednoj kampanji pitali bih li smanjio komunalni doprinos onima koji su legalizirali objekte. Moj odgovor tada bio je isti kao i danas. Ne!

Zašto bi netko tko je sve radio po pravilima, ishodio sve dozvole, platio sve što treba i čekao svoj red bio u lošijem položaju od nekoga tko je gradio bez dozvole pa bi na kraju još dobio popust? To nije pravedno. Nažalost, takve stvari nisu nastale zbog gradova nego zbog odluka koje su se donosile na državnoj razini. Time zapravo niste riješili problem. Samo ste otvorili nove.

Ako danas legalizirate nešto što nije smjelo biti izgrađeno, šaljete poruku da će možda za dvadeset godina doći neka nova legalizacija. I onda će netko ponovno graditi bez dozvole čekajući novu priliku. A to je duboko pogrešan put.