Čija je sada pročelnica Paola Orlić?

Pulska politika ponovno je otvorila jedno pitanje na koje nikada nije dala pošten odgovor. Kome zapravo pripada pročelnik? Građanima? Gradonačelniku? Natječaju? Ili politici koja ga je dovela na tu funkciju?

Pitanje se nameće nakon što je nezavisna lista Lorene Boljunčić napustila vladajuću većinu i preselila u oporbu. Time se, sasvim logično, otvorila i dvojba oko njezine kolegice s liste i nove pročelnice za kulturu Paole Orlić, koja je na funkciju, ili pak radno mjesto, stigla upravo kao dio političkog aranžmana koji je sada pukao.

Nitko ozbiljan neće tvrditi da je riječ o slučajnosti. Jednako kao što nitko ozbiljan neće tvrditi da pročelnike biramo na isti način na koji biramo, primjerice, knjižničare ili referente. Natječaji postoje, ali politika također postoji. I svi to znaju.

Zato nije nelegitimno pitati što se događa kada politički dogovor, zahvaljujući kojem je netko došao na važnu gradsku funkciju, prestane postojati.

Mora li takva osoba otići? Ne mora. Treba li ostati? Možda.

Ali jedno bi morala učiniti. Objasniti javnosti zašto.

Jer ako je pročelnička funkcija isključivo profesionalna, onda to treba jasno reći. Ako nije, onda treba objasniti zašto političke okolnosti više nisu važne.

Umjesto odgovora od pročelnice Orlić dobili smo - šutnju. Na pitanja hoće li ostati, smatra li da postoji etička odgovornost nakon izlaska njezine liste iz vlasti, kako vidi odnos prema listi s koje je došla i kako zamišlja suradnju u situaciji kada bi ista ta lista iz oporbenih klupa mogla propitivati njezin rad, odgovora nema.

To su pitanja na koja javnost ima pravo dobiti odgovor. Ne zato što to žele novinari. Nego zato što javne funkcije ne postoje bez javne odgovornosti.

A upravo ta šutnja sada postaje najveći problem. Šalje određenu poruku. Jer ostati ili otići politička je odluka. Ali odbiti objasniti javnosti zašto ostaješ ili zašto odlaziš nije profesionalnost. To je također politička odluka.