Iz Istre do Atlantika na Tomosu starom 50 godina: 'Danas svi samo jure, a ja želim pokazati da se i polako može stići daleko'

Dok bi većina u Portugal avionom, Motovunac Marin Koraca (42) jutros se prema Cabo da Roci (Stjenoviti rt), najzapadnijoj točki kontinentalne Europe, otisnuo na Tomosovu APN-u 4, motoru starom gotovo pola stoljeća. Do stjenovitih litica Atlantskog oceana čeka ga avantura duga gotovo 3.000 kilometara i, kako računa, devet do deset dana puta.

Dobili smo ga telefonom dok je iz Chioggije grabio prema Genovi, gdje se nada stići do večeri i ondje prespavati.

Na pitanje što ga je potaknulo na ovakav pothvat, Marin odmah spušta loptu.

„Ma ljudi idu biciklom u Kinu, pješice u Afriku, ha-ha... Zato na ovo svoje ne gledam kao na nešto posebno. Zasad sve ide kao podmazano. Ljudi reagiraju pozitivno, pozdravljaju me i raspituju se kud sam krenuo ovako nakrcan prtljagom“, rekao je za Istarski.

Mnogi ga u Istri poznaju kao dugogodišnjeg automobilista, zaljubljenika u off-road vožnju, a dio njih i kao djelatnika stanice za tehnički pregled u Umagu.

Oktani su mu, očito, u krvi, voli k tome i adrenalinske avanture, pa ne čudi što se za ovakvo putovanje odlučio upravo na motoru od svega 50 kubika, koji je čak osam godina stariji od svojeg vlasnika.

„Želio sam pokazati da se i s tako malim motorom može otići jako daleko; da se u vremenu kada svi jure, kada sve mora biti što brže, veće i jače, može putovati i drukčije – polako, na minimumu“, objašnjava Marin.

Takvo putovanje, kaže, donosi i drukčiji doživljaj krajeva kroz koje prolazi.

„Kad si tako spor, ne možeš ni na autocestu, ali zato stigneš više toga vidjeti i primijetiti“, dodaje.

Nije mu ovo ni prvi ovakav podvig. Prošle je godine, naime, sudjelovao na Summer Crazy Rallyju, čije ime dovoljno govori samo za sebe. Također na APN-u 4 vozio je od Bielle na sjeveru Italije do Pachina na krajnjem jugu Sicilije. Tada mu je društvo pravio prijatelj Ivan Sinčić, dok je ovoga puta na put krenuo sam.

Nema bojazni?

„Uvijek te pomalo strah. Kad je motor tako star, nikad ne znaš kad će stati. Ali prošle godine me kroz cijelu Italiju nije iznevjerio pa vjerujem da neće ni sada. Naravno, ponio sam nešto alata i rezervnih dijelova“, kaže kroz smijeh automehaničar.

Nakon Italije očekuju ga Francuska i Azurna obala – Monte Carlo, Nica i Cannes – zatim Barcelona, pa Pirineji i Andora. Cijelu rutu, doduše, još nije isplanirao do najsitnijih detalja.

„Znam gdje mi je cilj, a ostalo može malo i varirati“, kaže.

Jedno je, međutim, sigurno. Kada stigne na Cabo da Rocu, ondje će ga dočekati supruga Marina.

„Ona mi, kao i brojni prijatelji, daje punu podršku u ovoj mojoj strasti i avanturi“, zaključuje Marin prije negoli će ponovno uzjahati svoj Tomos sic i nastavi naprijed mic po mic…

Pred njim je novih 150-ak kilometara, do sljedeće benzinske postaje…

Sretan put, Marine!