U Pazinu je baš ćaknuto: HDZ zvuči kao da je osnovao GONG, a Možemo! prekida raspravu

Kad vam netko spomene sjednicu gradskog vijeća, vjerojatno dvaput zijevnete. Moguće i triput, što znači da ste već zaspali. Pokosi vas dosada od samog pojma.

No, ne mora biti tako. Dokazuje to pazinski parlament, u kojem kao da su HDZ i Možemo! zamijenili kostime. Već je to dovoljno ćaknuto da dosada smjesta ustupi mjesto zabavi.

Tamo vijećnik Endi Rimanić (HDZ) grmi: „Građani imaju pravo znati“, kao da je upravo on pod tom parolom osnovao i godinama vodio GONG, a ne Suzana Jašić (Možemo!), pazinska gradonačelnica u drugom mandatu.

Ona pak na vruća, neugodna pitanja oporbe – poput onoga o razlozima ostavke njezina, sada već bivšeg zamjenika Renata Kalca – uzvraća podsjećanjem na nacionalne HDZ-ove afere. Nešto poput premijera Plenkovića, koji u podjednako neugodnim situacijama odgovara zastupnicama Možemo! spominjući Tomaševićeve gradske slučajeve. Taktika protuudara, reklo bi se.

Povod ovom osvrtu jutrošnje je priopćenje Endija Rimanića, u kojem tvrdi da se Suzana Jašić odrekla vlastitih načela i nije mu dala govoriti na sinoćnjoj sjednici Gradskog vijeća.

Rimanić može, tko mu brani, gradonačelnicu doživljavati kao sinonim za sve što se događa pod kapom Grada, no formalno gledano ona je na sjednici tek – gost. Koliko sam primijetio, nije mu ona uskratila riječ, ugasila mikrofon ili priredila neku sličnu kerefeku.

Govoriti mu u jednom trenutku – ako ćemo pravo, a hoćemo jer možemo – nije dala potpredsjednica Gradskog vijeća Enna Peroš, Jašićkina stranačka kolegica, koja je jučer vodila sjednicu.

Rimanić je, nezadovoljan odgovorom gradonačelnice na pitanje o odgovornosti direktorice gradske Razvojne agencije Srce Istre Irene Boljunčić, ujedno predsjednice udruge odgovorne za izvođenje predstave koja je podigla pravu buru u javnosti, poželio reagirati. Ali, avaj!

„Navedite što je to točno zbunjujuće za javnost da imate potrebu replicirati“, pozvala ga je Peroš. I gluh bi ovdje čuo posprdan ton.

„Ovo nije replika, ovo je nadopuna vašeg pitanja. Niste rekli što je netočan navod“, domalo je dodala predsjedavajuća.

Rimanić se svejedno pokušao probiti do mikrofona.

„Gradonačelnica brani takve scene pred djecom nakon što je predstavu osudila cijela javnost…“, zamuckivao je HDZ-ov vijećnik, ali je brzo „ugašen“.

„Oduzela sam vam riječ, možete se vratiti na mjesto. Ovo su bile vaše dvije minute za korištenje vremena za svoje ideologije“, reagirala je Peroš.

Elem, otprilike: ja sam ovdje glavna, a pravila su jasna. Voljno, momak!

Ako se ne varam, u Poslovniku Gradskog vijeća piše: „vijećnik nakon dobivenog odgovora može iznijeti mišljenje o odgovoru i postaviti dopunsko pitanje“.

No, sve i da nije tako, Peroš je sjednice na sličan, gotovo vojnički način, vodila i u prošlom mandatu, kada je doista bila predsjednica Vijeća. I tada je, kao i sada, o vijećničkim pitanjima posprdno govorila kao o „nama najdražoj točki dnevnog reda“. I tada je oporbene vijećnike, uz Rimanića često i Vedrana Ivančića, poklapala kao dosadne muhe zunzare.

I tu se vraćamo na onu ćaknutu zamjenu uloga s početka teksta.

Možemo! je, barem na papiru, politička opcija kojoj su puna usta otvorenosti i transparentnosti; ona koja uporno ponavlja da građani imaju pravo znati.

A onda, vidi vraga, HDZ odjednom zazvuči kao da je osnovao GONG, a Možemo! gasi raspravu.