Cijelo selo slavilo svjetski uspjeh svoga susjeda: 'Mi se držimo vajk skupa, danas tega ni više'

Dugo će selo Ferenci, nadomak Vižinade, pamtiti feštu koju je u povodu nedavno osvojene platine na londonskom Decanteru, najutjecajnijem svjetskom ocjenjivanju vina, za istarsku malvaziju iz berbe 2024., priredio njihov sumještanin Bruno Ferenac. U svojoj korti, u zaseoku Filipi, okupio je sumještane, prijatelje, vinare iz okolice i sve koji mu tijekom godine pomažu u berbi i drugim poslovima oko vina.

A slavlje je bilo baš onakvo kakav je i sam domaćin Bruno – prirodno, spontano, nenametljivo i veselo, uz vrhunsku domaću hranu i još bolje društvo. U jednu riječ, pravo ljudikanje, kakvo se u Ferencima i inače njeguje.

Točila su se Brunova nagrađena vina, ali i ona susjeda Deklića i Rossija, koji su, uz načelnika Općine Vižinada Marka Ferenca, također bili među gostima.

Da nitko ne ostane žedan pobrinuo se neumorni Dean, Brunov prijatelj koji živi u Kranju, ali je u Istri, kako kaže, kad god može. Osim što je cijelu večer kružio oko stolova, pripremio je i vrhunske deserte, uključujući slavljeničku tortu.

Drugi Brunov prijatelj, Robert Bertoša iz Kaldira, pak, u kotliću je kuhao ragu na bijelo od teletine uz koji su poslužene domaće taljatele od integralnog brašna iz vižinadskog mlina i domaćih jaja, a ruku je dao i Željko Gubić iz Poreča.

„Čim mi je Bruno javio da je osvojio platinu na Decanteru, odmah sam mu rekao: 'Kuham večeru za cijelo selo'“, rekao nam je Robi.

A Bruno je, kaže nam, ovakvu proslavu jednostavno dugovao svojim ljudima.

„Ćepa san jako puno priznanja to lito, vrhunac ča san dosad postiga: dvaput platina – za malvaziju na Decanteru i za teran na Vinistri, pa još dva zlata… I, eko, mora san skupiti moje ljude da njin rečen fala“, rekao nam je Bruno, koji je sjao od sreće uz svoju kćerku Katiju i djevojku Moniku.

Bruno Ferenac s kćerkom Katijom i djevojkom Monikom

Kako je večer odmicala, postalo je jasno da ova fešta nije bila samo proslava velikog vinskog uspjeha. Stigla je i kao prava potvrda onoga po čemu su Ferenci već desetljećima posebni. U vremenu otuđenosti, kad se ljudi sve rjeđe okupljaju i sve manje znaju jedni za druge, ovdje se, kao rijetko gdje, još uvijek drže skupa.

„Kao selo smo jako složni. Jedan za drugoga, za si pomoći, za učiniti feštu… Sad po liti forši manje, nimamo vrimena, smo čuda u kampanji, ma u zimi je obavezno jedanput na šetimanu skupna manjada“, priča Bruno.

Podsjeća i na običaje koji se u selu još uvijek čuvaju.

„Tega je malo, tega skoro da i ni, nanke tu u bližoj okolici. Za prvi maj se gre po dub, pa ga se vrže nasrid sela z bandirom i bude fešta. To je 80 lit tradicija. A nikad se kantalo svaku večer u Ferenci. Ferenci su po temu bili specifični.“

Njegove riječi potvrđuju i susjedi.

„San moga i ja poj danas spati na pet ur, ma san doša tu pomoći sve ča rabi. Takovega sela ni u Hrvatskoj“, kaže Dario Radešić, ponosan što je Bruno, unatoč svim uspjesima, ostao isti – skroman i običan.

„Mi se držimo vajk skupa. Kad nan dojde, učinimo feštu i baš nas briga“, dodaje Milan Ferenac.

Uz njega i sina Igora, oko organizacije se uvijek nađu i već spomenuti Dario, te Đordano Fatorić i Đulio Ferenac.

„Kad treba pomoći ili nešto proslaviti, svi uskoče“, kažu nam uglas mještani.

I upravo je to možda najveća vrijednost ovog naselja u općini Vižinada. Brunova platina, naravno, uspjeh je za anale, ali još će se dulje pamtiti prizor cijelog sela okupljenog oko jednog stola...