Umjetnički ravnatelj otkriva što nas očekuje na 73. izdanju Pulskog filmskog festivala

U svijetu filma Danijel Pek je posljednjih tjedana najtraženija osoba. Producentu i suosnivaču uspješne produkcijske kuće Antitalent, koju vodi sa suprugom Katarinom Prpić, uoči 73. Pula Film Festivala koji počinje 9. srpnja mobitel ne prestaje zvoniti. Pod zvjezdanim nebom pulskog amfiteatra, najstariji hrvatski filmski festival otvorit će kao umjetnički ravnatelj s projekcijom rekordne "Svadbe", a zatvorit će ga s Brešanovim hitom "Kako je počeo rat na mom otoku". Sedam dana, pulska Arena spojit će domaće senzacije s velikim svjetskim imenima poput Almodóvara, Pawlikowskog i Nolana, piše Gloria.

Danijelov glavni ured je auto — na najčešćoj relaciji Buzet–Zagreb. Tamo održava sastanke, sluša radio drame i razmišlja o idućem projektu. Sa suprugom i dvojicom sinova je prije nekoliko godina iz gradske vreve pobjegao u mir Istre. U njihovom domu film se živi od jutra do mraka. Desetogodišnji sin Adam već je zaljubljen u fotografiju i snimanje, dok petogodišnji Vili filmske kolege svojih roditelja doživljava kao svoje prijatelje. No kad mama i tata previše vremena provedu zalijepljeni za laptope, dečki znaju jasno dati do znanja da bi voljeli neki normalniji posao u kući — pa su im tako predložili da postanu frizerka i prodavač solarnih panela, ravno po uzoru na lik iz najnovijih Mini Minionsa. Izgleda da ih djeca, unatoč svemu, i dalje doživljavaju kao svoje male superjunake.

- Pred nama je otvorenje 73. Pula film festivala — i to s filmom „Svadba” koji je privukao gotovo 800.000 gledatelja u Hrvatskoj te više od dva milijuna u regiji i svijetu. Kako tumačite fenomenologiju njegovog uspjeha i je li odluka da otvara festival, najvažnija izjava o tome gdje bi hrvatska kinematografija trebala biti?

- Možda najvažnija komponenta tog uspjeha mi se čini upornost - redatelj i producent Svadbe nisu odustajali iako su podaci govorili da domaći film ne prolazi dobro u kinima, iako su ih godinama odbijali na natječajima za financiranje, iako ih mnogi i danas gledaju kao ružno pače našeg filma. No imali su viziju kakav film žele napraviti, dosljedno su primijenili formule zabavne priče, glumačkih zvijezda i odlične promocije, a na kraju su imali i malo sreće s timingom. A stvarno je bitno na kraju, kad sve napraviš kako treba, imati i malo sreće. Svadba je napravila povijesnu gledanost ne samo u hrvatskim okvirima nego i u širem europskom kontekstu i mislim da toga ili nismo svjesni ili ne govorimo dovoljno. Sve drugo osim otvaranja Pule za mene i festivalski tim bilo bi na neki način ignoriranje tog uspjeha, a jedna od uloga našeg nacionalnog festivala je upravo da zajednički slavimo sve uspjehe hrvatskog filma. No, ne bih to priznanje i proslavu uspjeha tumačio kao poruku – za hrvatski film je jednako važna i komedija i intimna drama, istraživački dokumentarac, politički triler, film za djecu ili povijesni film. Svi ti rodovi i žanrovi čine jednu živu i značajnu kinematografiju kakvu želimo razvijati.

- Uz vas, ove godine Pula je dobila i novu ravnateljicu Vlatku Kolarović — mijenja li se time i dinamika unutar samog festivala? Kako navigirate kreativnu slobodu i tko su uz vas dvoje ljudi s kojima kreirate pulsku priču?

- Vlatka je iskusna u kulturi i stalo joj je i do Pule i do filma, a mogu reći i da je u ova 2 mjeseca pokazala da joj je stalo i do pozitivne festivalske atmosfere. Zadovoljstvo je raditi s timom profesionalnih i posvećenih suradnika, iznenadili biste se o koliko se velikom timu radi i nije floskula kad kažem da su svi jednako važni, i ravnatelji i tehnika, i blagajne i volonteri.

- Ove godine u natjecanju imate čak tri dječja filma, uključujući animirani "Kristalni planet" koji nosi pedigre Dušana Vukotića. Je li to svjesna investicija u buduću publiku?

- Iako bih to volio, mi u Puli ne možemo preuzeti zasluge za velik broj filmova za djecu, to je prvenstveno zasluga autora i producenata koji su se odlučili baviti tim zahtjevnim žanrom i HAVC-a koji ih u tome sve više podržava. Potpuno zasluženo jer su nam filmovi za djecu sve kvalitetniji i moderniji, prilagođeni publici i temama koje ih zanimaju, što se vidi i na domaćim i međunarodnim uspjesima. Strateški, to je važna investicija i u održanje hrvatskog jezika i kulture. Vidim po svojoj djeci koje sadržaje gledaju i kako radi njih u svakodnevni govor preuzimaju strane izraze - kada mi petogodišnji sin nakon meksičkog filma za djecu na sve odgovara sa „Sí“. To je sada smiješno i simpatično, ali radije bih da nas nasmijava forama iz nekih novih „Smogovaca”.

- „Antitalent” u ladicama ima adaptacije Kristiana Novaka, krimić Jurice Pavičića "Crvena voda" i film po tekstu Tene Štivičić — tri potpuno različite estetike i tri vrste publike. U kojoj su fazi spomenuti projekti?

- Možda ova anegdota dobro opisuje kako izgleda naš posao - kad smo se prije godinu i pol dana vraćali s dodjele Oscara, nismo znali što ćemo raditi, niti hoćemo li uopće išta raditi. U međuvremenu smo snimili igrani film, 2 kratka, igranu seriju i nekoliko reklama. Tako se brzo u našem poslu izmjenjuju neizvjesnost i uspjeh. Vrlo je slično i s projektima, često dugo stoje i polako sazrijevaju, a onda se sve dogodi u kratko vrijeme. Film „Mama tata i ja” koji je napisala Tena je u montaži, dva filma po Kristianovim romanima će kroz idućih godinu do dvije biti spremni za produkciju, a uskoro ćemo imati i velike vijesti oko adaptacije Juričine Crvene vode, sjajnog romana koji je napravio pravi svjetski uspjeh. Dodao bih tome još dvije velike adaptacije – „Čudo u Poskokovoj dragi“ Ante Tomića koju će režirati Rajko Grlić i jedan nesvakidašnji primjer – Nađa Petrović režirati će film „Meduze žive zauvijek, dok ih ne uhvate“ po vlastitom romanu koji preporučam za pročitati svim mladima i svim roditeljima.

Više pročitajte ovdje.