Publika ima pravo na vodu u Areni, i to besplatnu!

Sjećate se onog članka o Malom rimskom čekalištu, kada je naš novinar, mrtav-žedan, proveo više od pola sata u redu za pivo i tako protratio dobar dio koncerta kojeg je skupo platio? Svoje pivo, jasno, nije smio ponijeti jer bi mu ga oduzeli na ulazu. Ali, lako za pivo.

Svim posjetiteljima velikih koncertnih događanja, poput onih u Areni, gdje se okupi i do osam tisuća ljudi, trebala bi biti osigurana pitka voda. I to besplatno. I to ne (samo) na šankovima (a ima ih dva ili tri na osam tisuća žednih ljudi!), gdje će na bočicu čekati pola sata, nego na više punktova raspoređenih u amfiteatru.

Na svakom ozbiljnom, velikom koncertu, koji okuplja više tisuća ljudi, nije dozvoljeno unositi vlastito piće u bocama i Iimenkama, prije svega zbog sigurnosti. Jer puna bočica vode ili limenka bačena s tribina u publiku na parteru lako postaje smrtonosno oružje.

Tako redari na ulazima u koncertni prostor posjetiteljima oduzimaju piće, pa i boce s vodom, ma kakav pakao vani bio, kao recimo na koncertu Davida Byrnea u Areni, kad je poslije 22 sata temperatura i dalje prelazila 30 stupnjeva! Ljudi su se doslovno topili, onako stisnuti. Nije pomagala ni lepeza, ni ikakav moderni gadget. No u Puli, za razliku od recimo zagrebačke Arene, izgleda da nije u pitanju sigurnost, nego isključivo profit. Jer ta ista bočica koju sam i ja morala neispijenu baciti u koš na ulazu, kupljena na šanku, također potencijalno smrtonosna, koštala je ni manje ni više nego 6 eura!

Pretpostavimo da je lako, a nije, i za tih nemalih šest eura. Ali kako doći do vode? Koliko ćete minuta izgubiti da se, recimo, spustite s tribina po gužvancu do šanka i onda provedete u redu još 20-ak minuta? Osobno, nisam željela propustiti ni sekunde Byrneovog koncerta, makar crkla od žeđi koja me morila negdje od polovice koncerta. Kolega do mene nije popio ni kapi, kaže, navikao je na to! Sreće, međutim, nije imala Puljanka koja je otprilike na polovici koncerta, stisnuta u masi na parteru, povraćala i kolabirala od vrućine! Oporavila se tek na kraju koncerta, izdvojena iz mnoštva, kad se konačno dočepala tekućine.

Čitamo jučer da je organizator Jovanottijevog koncerta dijelio ne samo vodu, nego i drugo piće. Bio je to nenadani napad altruizma potaknut višom silom: internet nije radio, piće nije moglo biti naplaćeno, pa se organizator ipak ‘smilovao’ jer "nije u redu da osam tisuća ljudi žeđa više od dva sata".

Istina, nije u redu da budu bez besplatne vode. Dostupnost vode nije pitanje nekog šanka, toga hoćete li imati novac ili nećete, hoćete li izdvojiti 6 eura za pola litre ili nećete. Pravo na vodu je elementarno ljudsko pravo svakog posjetitelja, a njeno uskraćivanje pitanje je ozbiljne odgovornosti kojom bi se trebali pozabaviti oni koji odlučuju o organizaciji ovakvih masovnih manifestacija. 

Stoga bi vlasnik Arene, a to je Grad Pula, trebao uvjetovati organizatoru da svima osigura, kao što rekosmo, besplatnu pitku vodu ili omogući posjetiteljima da je ponesu sa sobom. A tko hoće pivo ili bambus, eno mu ga šank! Može na njemu ostati i do kraja koncerta.