SHOW IN MOTION David Byrne priredio spektakl u Areni. 'Ljubav i dobrota - to je najveći punk i oblik otpora'
Piše: Mirjana Vermezović Ivanović
Najavljivan je kao glazbeni događaj godine. I doista, koncert legendarnog pjevača, gitarista i tekstopisca Talking Headsa - benda koji je od 1975. do svog kraja 1991. ponudio posve drugačiji, artistički pristup rocku - to je doista, po mnogima, sinoć u punoj Areni i bio.
David Byrne priredio je ushićenoj publici u sklopu promocije novog albuma i istoimene svjetske turneje „Who is the sky?“ pravi show in motion, plesno-glazbeni spektakl, spoj glazbe, kazališta i performansa na, neskromno ćemo reći, i to ne samo zbog lokalpatriotizma, najljepšoj pozornici koju poznajemo.

Byrne to, naravno, radi na svoj način, radikalno odstupajući od koncertnih normi i očekivanja publike. Dio slušatelja sinoć je, uvažavajući protok vremena, a prošlo je pola stoljeća od ere Headsa, ušao u Arenu „bez velikih očekivanja“, a izašao uz riječi:“Bilo je fantastično!“.
Pamtimo kako je 80-ih u Talking Headsima, u čuvenom predimenzioniranom odijelu, taj 'čovjek od gume' oduševljavao fluidnim plesom koji su pratili članovi benda. Bili su to jedni od osebujnijih nastupa glazbenika ikad, a Byrne ni sinoć nije iznevjerio brojne fanove, nastavljajući tradiciju Headsa i u dugoj posthead eri.
S timom od 12 glazbenika u total blue, uniformiziranom looku, ujedno plesača i pratećih vokala - kasnije ćemo doznati da je riječ o prekaljenim profesionalcima s Off-Broadway iskustvom - uz pomno osmišljenu koreografiju i scenografiju, Byrne je isporučio jedinstveni mobilni koncert: na potpuno praznoj bini bez klasičnih bubnjeva, pojačala i mikrofona glazbenici su nosili svoje instrumente sa sobom (bez kablova o koje bi se mogli saplitati!) i neprestano se, u savršenom skladu, kretali i plesali, dok su se na velikom video zidu iza njih nizali snimci gradova, prirode, ratova, životinja, Byrneovog stana u New Yorku u kojem je otpratio koronu, ali i vrlo angažirane poruke.
„Ljubav i dobrota je najveća punk stvar koju upravo možete napraviti. Ljubav i dobrota su naš oblik otpora“, poručio je.
U jednom trenutku vidjeli smo poruku 'I love Pula', fotografiju Augustovog hrama i napuhance na jednoj pulskoj plaži: Byrne je duhovito primijetio da je 'ovo lijepo mjesto za plivanje', ali i ostavio packu rekavši da u Puli apartmani doslovno rastu. Dok Trump podiže zid na granici s Meksikom i sotonizira woke pokret, Byrne mu, parafrazirajući njegov predizborni slogan, poručuje - Make America gay again!

Ovaj svestrani umjetnik, inače pasionirani biciklist koji je nakon raspada Talking Headsa nastavio sa solo karijerom, nastavio je redati brojne projekte, uključujući solo albume (čak 12, od kojih jedan s Brianom Enom), filmske i scenske produkcije. Pokrenuo je i izdavačku kuću Luaka Bop, koja je odigrala ključnu ulogu u predstavljanju inovativnih južnoameričkih i afričkih umjetnika zapadnoj publici.
U dva sata koncerta odslušali smo 21 pjesmu, mudro izbalansiran miks stvari iz faze Talking Headsa (šteta što nismo čuli superkul "Girlfriend is better"), nekoliko pjesama s novog, ali i nešto ranijih albuma iz Byrneove solo karijere. Krenulo je nježnom „Heaven“, pa „Everybody laughs“, a nakon poznatih „And she was“, „Strange overtones“ i „“House in motion“ i „(Nothing but) flowers“ dobro zagrijana publika (i doslovno, tražila se lepeza više ili barem kakav rashladni gadget!), uz pljesak, prateći umjetnike pjesmom, nastavila je u istom tonu do samog kraja.

S novog albuma odsvirane su četiri pjesme (među njima „I met the Buddha at downtown party“ i „My apartment is my friend“) koje se naslanjaju na prepoznatljivu estetiku Headsa.

Ovacije su, jasno, krenule u završnici s hitovima „Psycho killer“, „Life during wartime“ i „Once in a lifetime“, uz eksploziju na bisu i „Everybody's coming to my house“, a kad je krenula „Burning down the house“ Arena je doslovno planula od emocija.
Bila su to dva sata čiste ljepote i ljubavi, glazbeno-scenska priča o toleranciji, antifašizmu, zajedništvu i uvažavanju (i prema životinjama!), ma koliko to nekima danas (a nema ih malo) čudno zvučalo.