ONI RADE NA NAJVEĆIM VRUĆINAMA: 'Jedva izdržavam, ali kad vidim građevinare na krovu... '

Konobarica u kafiću na labinskim Katurama već iza podneva kupi jastuke s terase. Zbog vrućine su, kaže, prešli na dvokratno radno vrijeme. Usred dana gostiju ni za lijek. Svima je previše toplo, nije im do osvježenja u baru, srećkovići bježe doma pod klime.

Ova sličica možda je i najbolja potvrda da „toplinski val“, trenutno najspominjaniji pojam, nije bez vraga. Na 35 u hladu već smo se naviknuli, ali moglo bi narednih dana biti i još koji stupanj više. Spominju 40. A nije još ni srpanj.

Najviše su pogođeni oni koji nisu te sreće da mogu pod klimu; oni kojima je ured ulica ili moraju raditi, primjerice, u kuhinji. Popričali smo s nekolicinom takvih junaka i pitali kako izdržavaju i kako se, pobogu, rashlađuju.

Marta Glušić, vlasnica labinskog fast fooda koja sate provodi uz užareni roštilj, na pitanje kako podnosi vrućinu samo se uhvati za glavu i kroz smijeh odgovori: „Super!“

„U jednoj smjeni popijem četiri, pet litara vode. Bolje da ni ne znam kolika je ovdje temperatura. Hoćemo li izdržati? Dat ćemo sve od sebe da preživimo“, kaže.

Primjećuje i da se tijekom toplinskog vala mijenjaju navike gostiju. „Ni ljudima se ne da kuhati pa češće dođu po nešto za ručak.“

Kaže kako joj je ipak najteže kada zna da ima radnika koji se izlažu još većim vrućinama. „Kad vidim građevinare na krovu, to mi je nepojmljivo. Nažalost, to me osvježi više nego voda. Iz sezone u sezonu sve je gore, vrućine su sve veće.“

Nakon smjene, priznaje, raduje se jednom osvježenju: „Jedva čekan da finin i da popijen jenu biru z guštom.“

I poštar Toni Načinović, koji iz svoje baze u Potpićnu svakodnevno obilazi područje općine Kršan, priznaje da je svake godine sve teže podnijeti visoke temperature.

„Kad krene žega, nije lako. Ni šilterica ni išta slično ne može puno pomoći, osim dobre volje. Sve je stvar organizacije – ručnik, dovoljno vode i ideš dalje“, kaže.

Najvećom pomoći smatra susretljivost mještana. „Hvala Bogu, 90 posto ljudi ponudi te nečim za osvježenje. Gotovo da nema kuće od Čepića do Kožljaka u kojoj te neće ponuditi vodom ili nečim hladnim. Kad se možeš barem nakratko skloniti u hlad, lakše izdržiš smjenu.“

Dodaje kako je kolegama u Labinu koji rade zgrade kudikamo teže. „Oni se penju na četvrti, peti kat pa opet izlaze na vrućinu. Ovdje su praktički samo obiteljske kuće.“

Na opasku da prognoze „zovu“ još više temperature, ubacuje se njegov kolega Sadmir Pozderović: „Onda ćemo kretati još ranije i ranije se vraćati u bazu kako bismo se pripremili za sljedeće jutro. Najvažnije je da se teren odradi.“

Radnik porečke Usluge koji radi na održavanju zelenih površina kaže: „Toplina ubija, umor te puno prije svlada. Kapa je obavezna, mokri ručnici pomažu, a svako malo tražiš hlad. Drugog načina nema.“

Ističe kako je zbog toplinskog vala radno vrijeme prilagođeno pa se radi od šest do dva, a razmatra se i završetak smjene već u jedan sat zbog najavljenih još viših temperatura.

„Firma nam je osigurala vode koliko god želimo, a dobili smo i uputu da svakih sat vremena moramo napraviti pauzu od 15 do 20 minuta u hladu, bez ikakvog pritiska. Nema presinga. Posao se uglavnom napravi, a ako nešto ostane nepokošeno ili neočišćeno, vratimo se sutradan.“

Naglašava kako je zdravlje radnika na prvom mjestu. „Rekli su nam da, ako se netko ne osjeća dobro, odmah javimo. Doći će po njega da se rashladi pod klimom.“