U centru Pule otvorena posebna radnja, u njoj ima stvari kao iz 19. stoljeća. Vlasnica 'odjenula' ekipu Star Treka, šivala za unuka Gregoryja Pecka i - skočila padobranom 1800 puta!

U samom centru Pule, preko puta kazališta, nedavno je otvorena posebna radnja, i to ne bila kakva, nego one vrste za koju smo do jučer mislili da izumire. Jest, bilo je 80-ih takvih pet, šest salona u Prvomajskoj i onda su se, mic po mic, pod najezdom kineske konkurencije, 90-ih polako počeli zatvarati.

No, stvar se ipak kreće, i to u suprotnom pravcu. Nebrojeno puta gradska je vlast iskazivala želju za revitalizacijom centra grada, spominjali su se stari zanati, ali oni se ne mogu stvoriti lijepim željama, čarobnim štapićem, nego entuzijazmom i dobrom voljom malih poduzetnika.

Nina Topić jedna je od tih zanatlija starog kova, krojačica koja se ipak razlikuje od svojih rijetkih kolega po tome što u svom radu promovira Pulu i njenu povijesnu baštinu, razdoblje kad je grad doživio demografski, vojni i gospodarski uzlet. U svom salonu, naime, uz ostalo šije svečanu odjeću kakva se u Puli nosila od polovice 19. pa sve do početka 20 stoljeća.

Šuškave duge haljine s krinolinom, s puno minucioznih detalja, prišivenog cvijeća, čipke i satenskih traka, frakovi, šeširi, suncobrani, starinske kravate, odjeća kakva se u Puli nosila za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, ali i moderne, 'obične' stvari mogu se naručiti ili posuditi u ovom salonu pod brendom Krojač Stari grad. Nina je istoimenu krojačnicu otvorila još 2023. u Ulici Konzula Istranina, kod pizzerije Orfej, a u novom, prostranom salonu brend je postao puno vidljiviji.

Izlog ove krojačnice, u kojem se smiješe 'dame' u krinolinama i 'gospodin' u fraku, privlači mnoge turiste, ali i domaće ljude, posebno one koji žele poseban komad odjeće za kakvu svečanost.

„Pratimo timeline razvoja Pule, odjeća prati razdoblje kada se Pula počela razvijati u glavnu ratnu luku Austro-Ugarske Monarhije. Od tog perioda počinjem“, u startu će Nina, krojačica s impozantnim, 30-godišnjim radnim iskustvom. A onda objašnjava da se odlučila na povijesne kostime nakon što je doznala za Kaiserball koji se u organizaciji Alide Perkov održava u Domu hrvatskih branitelja.

„Lako je napraviti nešto, ali što s tim? Krenula sam od Kaiserballa, htjela sam sudjelovati u tome, a nakon toga sam saznala za projekt Žive slike Austro-Ugarske i cijela ta priča me povukla“, priča. Kaže da je lani zajedno s učenicom Iris, s kojom svakog ljeta surađuje, u predvečerje sjedila ispred salona na Usponu Konzula Istranina. Obje su bile u povijesnim kostimima i vezle, na što su Puljani i turisti jako lijepo reagirali.

„Jednostavno smo priuštile jedan prizor prolaznicima koji je nama dao dobar feedback i to je bilo vrlo zanimljivo. Posjetitelji i Grad su željni tako nečeg, i tako je krenulo. Osim što izrađujemo i prezentiramo kostime, svrha je da ljudi naruče po mjeri i da ih posude ako žele. Stvorili smo čak i mali kutak u kojem se mogu fotografirati, ponijeti neku uspomenu. Ideju oko fotografiranja donijela je Alida Perkov koja je vidjela jedan takav studio u Pragu“, veli Nina.

Uskoro će se u ovom salonu moći naručiti prava muška odijela, vrlo komplicirana za izradu, kao nekoć ili barem kako smo uobičavali gledati na TV-u, kako to izgleda kad slavni detektiv Poirot uđe u krojačku radnju i naruči fino odijelo po mjeri.

Profesionalna karijera Nine Topić puna je zanimljivih detalja. Nije ona samo krojačica, nego i elektrotehničarka i profesionalna padobranka s više od 1800 skokova!

Rodom s Banije, Nina je u Pulu doselila 1988. godine, na nagovor prijateljice, i ovdje odlučila ostati.

Tko jednom dođe u Pulu, taj se ne vraća, kaže. Na vojnom aerodromu je trebala raditi na radarsko-raketnom sustavu zemlja-zrak kojeg, međutim, nije bilo u Istri, tako da je radila u administraciji.

Nakon što je počeo rat, napušta aerodrom, a budući da je znala pomalo šivati, kroz godinu dvije priučila se i zaposlila kao krojačica u butiku Feniks Jeans kod Dragana Jovanovića.

„Ondje sam puno naučila, bilo je to lijepo iskustvo, stekla sam i prijatelje“, kaže. Nakon toga je otvorila svoj krojački obrt, ali je ubrzo, trbuhom za kruhom, pritisnuta kreditom u švicarcima, 2009. sa sinom otišla u Toronto, gdje je ljeti radila kao profesionalna padobranka, a zimi, kad je u Kanadi vrlo hladno, bavila se šivanjem.

„Jednom prilikom na tematskoj zabavi u Zajednici Hrvata netko me upoznao s Tatjanom Hutinec koja radi kao pomoćna asistentica u filmskoj kostimografiji. U TV seriji 'Odijela' ('Suits') hitno je bila potrebna krojačica, i tako je krenulo. Ondje sam se susrela s Meghan Markle koja je tad prolazila kroz malo teži period života, razvod. U toj smo seriji glumcima prilagođavali Armanijeve kostime. Meghan voli pažnju i specifična je na svoj način, ali bila je ugodna za suradnju“, prisjeća se Nina.

Za 'Star Trek Discovery' radila je i kao pomoćna krojačica i kao šivačica.

„Bila sam u kostimografiji za glavne glumce, gdje je 50-ak zaposlenih. Radila sam i uniforme i sve druge kostime za sve glavne glumce, a u četiri kratka filma bila sam glavna krojačica koja je vodila tim od četiri šivačice“, nabraja Nina.

Šivala je kostime i za Ethana Pecka, unuka slavnog Gregoryja Pecka.

„On je glumio mladog Spocka. U jednom razgovoru shvatila sam da je izuzetno skroman i normalan čovjek i da je ponekad teret biti sin ili unuk tako slavnog  glumca jer vas drugi doživljavaju različito: netko kao običnog čovjeka, a drugi  očekuju da imate glumačko iskustvo usađeno od rođenja, što je nemoguće. Rekao je da je prije nego što je dobio ulogu mislio napustiti glumu jer je tolika konkurencija u Hollywoodu da se nije se mogao snaći u svemu tome, jednostavno je skroman“, kaže.

Surađivala je na 15-ak serija: u 'Suitsu' je šivala za Ginu Torres, bivšu suprugu Lawrencea Fishburnea, a u seriji 'The Hot Zone' bila je glavna i jedina krojačica. Zanimljivo je da je u gledanoj seriji 'Sluškinjina priča' bila zadužena za dnevnu odjeću, a na dugačkom popisu su i TV serije 'The umbrella academy' i 'Designated survivor'.

Iako nije imala prilike poslovno surađivati s njom, fascinirao ju je susret s Cate Blanchett.

„Nisam šivala za nju niti sam joj bila asistentica, ali sam bila tik do njih na jednom snimanju. Željela sam biti blizu da je doživim i mogu reći da je stvarno vrlo profesionalna i vrlo zanimljiva. Postoji pravilo da se izbjegava linija pogleda s glavnim glumcima jer im to odvlači pažnju, kao i svima nama. Dok ostali glumci izbjegavaju kontakt, ne zbog egoizma, nego zato što moraju misliti na svoj tekst jer su plaćeni da ga izgovore kako treba, Cate je bila drugačija. Ona je svoj tekst uvježbavala u najvećoj gužvi: svakog je pozdravljala i gledala direktno u oči. To je vrlo interesantno. Jako je predana glumca, vidjela sam je kako na hladnoći stoji pola sata i dojmilo me se jer nije bilo nikakvih drama oko toga, čisti profesionalizam“, kaže Nina.

Iz Kanade se vraća 2021., a svoje bogato krojačko iskustvo doslovno je utkala u svaki komad odjeće inspirirane poviješću, ali i u nešto drugačije vjenčanice i odjeću po narudžbi.   

S druge strane, ljubav prema padobranstvu krenula je još u djetinjstvu, iako je tad bila premlada da bi skočila. Prvi skok napravila je na Campanožu 1989., s početkom rata nakratko prekida s ovom adrenalinskom aktivnošću, a u Kanadu je zapravo otišla prvenstveno radi padobranstva. Točnije, radila je kao kamermanka u slobodnom padu, a to znači da skače uz tandem s fotoaparatom i kamerom na glavi, sa zadatkom da snima osobe uz koje skače, pri brzini pada od 220 kilometara na sat!

Na pitanje kakav je to osjećaj, kaže da identično iskustvo možete doživjeti a da ne skačete iz aviona, i to dva sata vožnje od Istre, u slovenskom Aerodiumu, u vertikalnom zračnom tunelu od pleksiglasa. Tzv. indoor sky diving, sve popularniji posljednjih godina. Pravo ronjenje, ali ne u moru.

Nina Topić ima i druge, velike planove, revitalizirati školsko padobranstvo i sportsko zrakoplovstvo u Istri. Ali, to je tema za neki drugi članak.