Branko Bogunović: 'Sunce i more više ne mogu isporučiti budućnost Istre. Srpanj i kolovoz polako gube bitku za turiste'

Južna Istra s oko 7,5 milijuna noćenja godišnje predstavlja jedan od najvećih destinacijskih sustava u Hrvatskoj. No iza rekordnih brojki kriju se ozbiljni izazovi: rast pritiska na infrastrukturu, ovisnost gospodarstva o turizmu, apartmanizacija te klimatske promjene koje već sada mijenjaju navike gostiju i strukturu sezone.

Povod razgovoru s dr. Brankom Bogunovićem, partnerom u društvu Hotelsko i destinacijsko savjetovanje, savjetnikom za hotelijerstvo i turizam te specijalistom za destinacijsko planiranje, javna je rasprava o Planu upravljanja destinacijom te izračunom prihvatnog kapaciteta Južne Istre. Razgovarali smo o budućnosti turizma, klimatskim promjenama, Uljaniku, Muzilu i identitetu Pule.

- Bavite se planiranjem u turizmu. Kakvu sliku Južne Istre pokazuje Plan upravljanja destinacijom?

- Plan pokazuje dvije važne stvari. Prva je da se na području Južne Istre razvila vrlo duboka turistička monokultura. Druga je da se turistički trendovi počinju mijenjati.

Navikli smo da su srpanj i kolovoz nositelji turističke godine. Međutim, posljednjih godina vidimo da upravo ti mjeseci polako gube zamah, dok lipanj i rujan rastu. Ne radi se samo u trendu u noćenjima, nego i u jediničnoj potrošnji koja raste u pred i posezoni, a pada u glavnoj sezoni. Moguće je da naša tradicionalna tržišta u glavnoj sezoni počinju trošiti manje, ili u glavnoj sezoni počinju dolaziti gosti manje potrošačke moći. Problem je što pred i posezona rastu s daleko manje baze pa u prihodima ne mogu zamijeniti pad koji se pojavljuje u vrhuncu sezone.

Ako uzmemo u obzir klimatske promjene i neke strukturne probleme hrvatskog turizma, može se očekivati da će se taj trend nastaviti i produbljivati.

- Kada govorimo o planiranju turizma u Istri, stječe se dojam da je razvoj često bio stihijski. Riječi 'planiranje', 'turizam' i 'Istra' teško da mogu logički opstati u jednoj rečenici.

- Ima dosta istine u tome. Ako promatramo Pulu, Vodnjan, Medulin, Fažanu, Ližnjan i Marčanu kao zajedničku destinaciju Južne Istre, govorimo o vjerojatno najvećem destinacijskom sustavu u Hrvatskoj s oko 7,5 milijuna noćenja.

Turizam se kod nas velikim dijelom razvijao zahvaljujući položajnoj renti i tek manjim dijelom zahvaljujući upravljačkim iskoracima u razvoju elemenata turističkog lanca vrijednosti. Mi smo najbliže more velikom i bogatom tržištu srednje Europe. To je osnovni razlog uspjeha.

Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine našli smo se u situaciji ogromne potražnje. Istodobno smo bili cjenovno konkurentni u odnosu na Španjolsku, Tursku, Italiju ili druge mediteranske konkurente. Nekih šest do sedam godina kontinuirano su rasli i broj gostiju i cijene.

Mislim da smo se navikli na kombinaciju povoljnih uvjeta koji se u nekoj gospodarskoj grani događaju vrlo rijetko, možda jednom u stotinu ili više godina. To razdoblje je završilo i sada ulazimo u novu fazu u kojoj će za skromniji rezultat trebati puno više rada.

- Je li infrastruktura pratila taj rast?

- Ne dovoljno. Rast turizma i nekretnina stvorio je ogroman pritisak na infrastrukturu.

To se vidi na sustavu gospodarenja otpadom, elektroenergetskoj mreži, prometu, parkiralištima i vodoopskrbi. U slučaju Pule i susjednih jedinica lokalne samouprave, prije svega Vodnjana i Fažane, dodatni problem predstavljaju dugogodišnja kašnjenja velikih infrastrukturnih projekata poput vodnih aglomeracije. Infrastruktura jednostavno nije pratila dinamiku razvoja u uvjetima u kojima su zahtjevi za daljom nekretninskom izgradnjom bili golemi.

- Koliko problemi poput Kaštijuna utječu na turizam?

- Prema anketama provedenim u sklopu izrade Plana upravljanja destinacijom, zanimljivo je da puno više utječu na kvalitetu života lokalnog stanovništva nego na iskustvo turista.

Posjetitelji te probleme u manjoj mjeri primjećuju, ali stanovnici ih osjećaju svakodnevno. Upravo zato se u anketama pojavljuju jasni pokazatelji prekomjernog turizma. Više od polovice ispitanih stanovnika negativno ocjenjuje stanje u prometu, problem otpada i pretvaranje stambenih nekretnina u turistički smještaj. To su već ozbiljni signali koje ne treba ignorirati.

- Kako pomiriti interese lokalnog stanovništva i turizma?

- Problem je što je gospodarstvo izrazito ovisno o turizmu. Prema preliminarnim procjenama, ukupni učinak turizma u gospodarstvu Istarske županije kreće se iznad 40%.

S jedne strane imamo prekomjerni turizam, a s druge nemamo dovoljno brojne i snažne alternativne gospodarske grane ili poduzetničke prilike. Ako turizam počne slabiti, velik broj ljudi koji se danas njime na neki način bavi ili o njemu posredno ovisi, teško će pronaći alternativni izvor prihoda. To je suština problema sagledavanje socioekonomske pozicije turizma u Istri, ali i na cijeloj hrvatskoj obali.

- Posebno je osjetljivo pitanje privatnog smještaja. Kako razlučiti običnog čovjeka koji zarađuje za život s 2-3 apartmana i ozbiljnog rentijera koji ih ima i po 10-15 i koji bi eventualno trebao ući u sustav PDV-a?

- Ministarstvo turizma i sporta se tim pitanjem ozbiljno bavi, ali riječ je o iznimno složenom i politički osjetljivom problemu.

Između popisa stanovništva 2011. i 2021. broj stanovnika u Istri pao je za oko šest posto, dok je broj stambenih jedinica porastao za oko 30 posto. To su ogromne brojke.

Pritom je vrlo teško razlikovati male iznajmljivače od velikih jer su upravljački i vlasnički povezane nekretnine često registrirane na različite vlasnike.

Diljem Europe postoje različiti modeli regulacije. Negdje se ograničava broj dozvola za iznajmljivanje, negdje se određuju kvote po gradskim zonama u odnosu na ukupni stambeni kontingent, a postoje i modeli u kojima se nove dozvole izdaju tek kada netko odustane od iznajmljivanja.

Važno je pronaći ravnotežu između prava na stanovanje i turističke djelatnosti.

Po podacima turističkih zajednica vidimo da se broj iznajmljivača u 2025. i 2026. počeo polagano smanjivati. To još nije masovan trend, ali postaje sve vidljiviji. Od 1. siječnja 2027. imamo već drugu promjenu poreznog zakonodavstva na štetu iznajmljivača u posljednje tri godine, iako su i dalje porezno značajno manje opterećeni u odnosu na druge gospodarske djelatnosti. Međutim, teret raste, potražnja se koleba, a prostora za porast cijena nema, preciznije rečeno cijene su za apartmane prosječne kvalitete počele padati. Dakle, djelatnost iznajmljivanja nekretnina koja je dekadama prehranjivala značajan udio stanovništva Jadrana se polako počela nalaziti između čekića i nakovnja.

- Koliko će klimatske promjene promijeniti turizam?

- Nažalost, po svemu sudeći daleko više nego što danas mislimo ili bismo željeli.

Već prvog dana ljeta temperatura mora u Puli bila je 27 stupnjeva. Ako promatramo suvremene klimatske modele, vrlo je moguće da će sredinom stoljeća temperatura mora prelaziti 30 stupnjeva između 30 i 70 dana godišnje, ovisno koji model primijenite.

Istodobno bi tijekom srpnja i kolovoza temperature zraka mogle više od mjesec dana prelaziti 35 stupnjeva uz više od 70% vlage. To više nije pitanje ugode ili neugode. To postaje pitanje zdravstvenog rizika.

Već sada hotelijeri često lakše prodaju lipanj i rujan nego srpanj i kolovoz. Klimatske promjene samo će dodatno ubrzati taj proces.

- Spominjali ste Baltik kao novu konkurenciju.

- Da. Danas to još djeluje nevažno, ali Poljska razvija turističke kapacitete na Baltiku upravo na proizvodu sunca i mora. Kako temperature budu rasle, Baltik će postajati privlačniji, a Mediteran sve manje ugodan tijekom najtoplijeg dijela godine.

Pitanje nije hoće li klimatske promjene utjecati na turizam sunca i mora na Mediteranu u visokoj sezoni. Pitanje je samo kojom brzinom.

- Pula ima nekoliko brownfield lokacija poput Muzila i ostalih starih vojnih objekata. Trebaju li oni biti izručeni turizmu?

- Mislim da je pogrešno promatrati te prostore isključivo kao turističke projekte.

Godinama se brownfield potencijal Pule promatrao gotovo isključivo kroz turizam. Danas više nisam siguran da je to održiv pristup.

Muzil i Uljanik trebali bi biti dio šire gospodarske strategije. Turizam može biti jedan od sadržaja, ali ne i jedina, vjerojatno više ne ni dominantna, funkcija.

- Kakvu budućnost vidite za Uljanik i prostor nekadašnjeg Arsenala?

- Prije svega, bilo bi dobro da ondje ostane neka vrsta proizvodnje.

Pula nikada nije bila isključivo turistički grad. Njezin identitet nastao je na vojnoj i industrijskoj tradiciji. To je važno i za samu Pulu i za cijelu Istru.

Sve uspješne turističke regije imaju snažan urbani centar. Kada bi se Pula potpuno prepustila turizmu, izgubila bi važan dio svog identiteta.

- Koje bi industrije mogle biti alternativa?

- Ne vjerujem da ćemo razvijati tešku industriju ili veliku poljoprivredu. Realnije su inovativne i kreativne industrije, IT sektor, razvoj softvera i primjena umjetne inteligencije.

Infobip je pokazao da takvi projekti mogu uspjeti. Fakultet informatike u Puli jedna je od vitalnijih sastavnica Sveučilišta. Mislim da upravo u tom smjeru treba razmišljati.

- Posljednjih mjeseci spominje se i mogućnost razvoja vojne industrije.

- Ne vjerujem da bi to imalo ozbiljan negativan utjecaj na turizam.

Možda nije prvi izbor, ali i to je bolja opcija nego stvaranje novih turističkih nekretnina za koje možda više neće postojati dovoljna potražnja.

Mislim da još uvijek podcjenjujemo činjenicu da je model temeljen na stalnoj izgradnji došao do svojih granica.

- Što se događa na tržištu nekretnina?

- Tržište se hladi. Prema izvještajima Ekonomskog instituta, broj transakcija pada već treću godinu zaredom, iako se cijene još drže. Strana potražnja uglavnom traži kvalitetne objekte kojih nema puno. S ratom u Iranu porasla je potražnja za izuzetno luksuznim objektima s obzirom da se znatan kapital povukao iz UAE i Katara, ali toga tek nemamo.

Troškovi izgradnje rastu zbog inflacije i geopolitičkih poremećaja u lancima nabave, dok domaće tržište teško prihvaća poskupljenja.

- Često upozoravate na problem hrane i pića.

- To je jedna od naših najvećih slabosti. Hrvatska u sektorima poljoprivrede i prehrambene industrije ima deficit od oko 2,5 milijarde eura u vanjskotrgovinskoj razmjeni. To iznosi vrlo visokih 3,2% nominalnog BDP-a.

Ako usporedimo Hrvatsku s mediteranskim konkurentima poput Španjolske, Francuske ili Turske, vidimo da te države imaju plus vanjskotrgovinske bilance u navedenim sektorima. Naš minus od 3,2% otprilike odgovara razini Maroka, Alžira ili Tunisa. Ako bi se grubo šalili, netko tko vidi ove podatke pomislio bi da Hrvati žive u pustinji. To utječe na cijene, ali i na autentičnost.

U Italiji ćete za stolom uglavnom dobiti ono što je proizvedeno u radijusu od 50 ili 100 kilometara. Kod nas to nije slučaj. Dičimo se proizvodnji maslinovog ulja, a zadovoljavamo samo 53% vlastitih potreba za tim proizvodom. Što je onda s drugim proizvodima...

- Koliko su nam sigurna emitivna tržišta?

- Prilično su stabilna jer se temelje na našoj najvećoj prednosti - dostupnosti automobilom.

Gost iz Njemačke, Austrije, Češke ili Poljske može relativno brzo doći do Hrvatske. To je prednost koju i dalje imamo.

Međutim, tržište se mijenja. Gosti veće platežne moći sve češće dolaze u predsezoni i posezoni, dok se tijekom vrhunca sezone struktura gostiju polako mijenja, pa vidimo situaciju gdje su restorani polu prazni, a supermarketi krcati.

Nekoliko restorana u Puli nudi sjajnu vrijednost za novac. Ali činjenica jest da je počeo rast broj lokala sa, da tako kažemo, nepoštenim odnosom prema tržištu. Neutemeljene cijene, loša kvaliteta i tako dalje.

- Gdje vidite najveći potencijal za razvoj?

Prije svega u kulturnom turizmu. Arena je danas, uz šibensku tvrđavu sv. Mihovila, koncertna pozornica o kojoj se govori diljem Europe. To je proizvod koji ima snažan 'wow efekt' i koji se može razvijati daleko izvan glavne sezone.

Tu su i muzeji, kulturna baština te cijela interpretacija povijesti i identiteta prostora.

Drugi važan segment je sportski turizam. Medulin je već pokazao koliko se može postići kroz sportske pripreme i događanja.

Sunce i more i dalje će u sljedećim nekoliko desetljeća ostati naš najvažniji turistički proizvod, no s postepeno padajućim volumenom. Ne može ga zamijeniti samo jedan proizvod, jer je riječ o turističkom proizvodu s najvećim bazenom potražnje na svijetu. Kada postepeno gubite konkurentske uvjete za njega u srcu sezone, nužno ga mora mijenjati mozaik brojnih manjih proizvoda - kultura, sport, događanja, gastronomija i drugi sadržaji.

To će zahtijevati puno više rada, više upravljanja i više poduzetništva nego dosad.

- Kako privatno vidite Pulu?

Pula je grad koji mi se sviđa upravo zato što nikada nije bio potpuno predan turizmu.

Za razliku od mnogih obalnih gradova, ona je svoj identitet gradila na industriji, vojsci i urbanom karakteru.

Danas je u svojevrsnoj identitetskoj krizi. S jedne strane još uvijek postoji taj pomalo prkosni odnos prema turizmu, a s druge je grad postao izrazito ovisan o njemu.

Zato se nadam da će Pula pronaći način da Uljanik i Muzil razvije u svoju korist, a ne isključivo u korist globalnog turizma i nekretninskog tržišta. To bi bilo važno i za gospodarstvo i za identitet grada.

- Koja bi bila vaša završna poruka? Što struka može poručiti donositeljima odluka?

- Treba biti svjestan da živimo u uvjetima vrlo duboke turističke monokulture. Turizam ne treba demonizirati jer od njega živi velik dio Istarske županije. Ali jednako tako treba graditi nove gospodarske grane, sačuvati ono što je ostalo od industrije i razvijati nove, inovativne oblike turizma.

Sunce i more treba koristiti dok god postoji ta velika potražnja auto tržišta, taj se proizvod i dalje razmjerno dobro prodaje, uz mali upravljački napor i trošak. Međutim, konkurentnost područja u borbi za potražnju obitelji s djecom srednje Europe u srpnju i kolovozu će dugoročno teško ostati ovakva, ili kakva je bila u zlatnim vremenima sredine prošlog desetljeća. Sposobnost da isporuči kombinaciju inovacija u nekoliko drugih turističkih proizvoda okrenutih posve novim segmentima, i osobito, poduzetnički iskoraci u drugim gospodarskim granama, odredit će gospodarsku sudbinu područja Istarske županije na dugi rok.

*Programski sadržaj sufinanciran je sredstvima Istarske županije – Regione Istriana. Objavljeni sadržaj odgovornost je Nakladnika te ne izražava službene stavove Istarske županije.