Blizanci iz Gologoričkog Dola žive za kampanju: ‘Muka je gorka, ali crvena krasotica slađa od cukra’
Piše: Igor Radić
Tamo gdje se zimi prodaju mandarine iz doline Neretve, na punktu uz glavnu cestu u Potpićnu, sada ponosno stoje domaće snage. Blizanci David i Danijel Zajc (27) iz Gologoričkog Dola, sa svojim domaćim jagodama, pravi su hit.
Crvene krasotice slatke su i sočne, ne trebaju ni šlaga ni cukra, što kupci itekako prepoznaju pa se zalihe iz kombija – mjerica za tri eura – tope kao Ledo na suncu.
Na mjestu radnje zatekli smo Davida. Iako je, kaže, mrvu stariji brat, gazda je ipak onaj drugi – njega u lokalnom kafiću čak zovu Jagoda. No, šef je danas zauzet nekim važnijim poslom.
Mladi poljoprivrednik David, za divno čudo, nije ponudio žalopojku, nego priču kakva jest. Zadovoljan je i urodom i prometom.
„Bilo je dosta loše vrime, ali na kraju je jagoda dobro ispala, slatka je, vero je… Imamo ih među prvima jer imamo plastenike. Prirodno je uzgojena i najbolje ju je zajno pojist, ni kako ona iz marketa ka je sejna i nakon šetimanu dan“, kaže.
U njihov OPG Zajc upregnuta je cijela familija: majka Višnja, otac Vlado, nona… Štand cijele godine drže na labinskoj tržnici, gdje nude bogat i provjereno kvalitetan asortiman povrća, ali i prerađevina – od marmelada do ukiseljenih paprika i krastavaca, ajvara i umaka.
I sve je njihovih ruku djelo. Žuljevitih ruku. Jer, iza tog izloga stoje cjelodnevni rad i puno odricanja.
Upravo im predstoji najzahtjevniji dio godine – srpanj i kolovoz.
„Veselo će bit sad kad počnu lubenice i pomidori, kukumeri, paprike, tikvice, malancani… Ma sega bude, ne moreš nanke nosit. Stanemo se u pet i pol pa do 10 delamo, pokle bude vela teplina. I popodne nanovo, do škurega, neki put i pod rasvjetom, jer dokle sve nakrgaš… Po zimi je još huje, blata do kolini, dokle opereš sve povrće…“, kaže David bez uljepšavanja.
Blizanci Zajc od mićega su u kampanji.
„Otac je poče sam, od ničega, a pokle smo pojačali. I danas svi živimo od tega.“
I nisu jedini. U Lugu, gdje imaju zemlju, još je mladih koji su nastavili obiteljsku poljoprivrednu tradiciju, dohvatili se traktora i motike umjesto apartmana i Netflixa.
„Ako ćeš delat, se isplati, ako ne – nič. Forši bi nas mladih bilo i više u poljoprivredi, ali treba puno truda i strpljenja… Niš ne gre preko noći. Materijal je čuda poskupi, cijene su šle u nebo, a i vrime je počelo bit zeznuto, sve ti more propasti preko noći…“
Dosta je priče. David je više od dela.
Stižu novi kupci, kombi je sve prazniji. Trud polako daje plodove…