Antonio Labinjan iz Pazina osmislio sustav koji bi sigurnosne kartice mogao poslati u povijest

Nikad dosta dobrih poduzetničkih ideja, pogotovo ako dolaze iz područja umjetne inteligencije, tehnologije svih tehnologija koja nas je posljednjih godina potpuno preplavila, a tek je na početku.

Antonio Labinjan je 23-godišnji Pazinjan koji studira na Fakultetu informatike u Puli. Ovih dana njegov projekt Perceptryx ušao je u konkurenciju za Digi Awards Jutarnjeg lista, jednu od vodećih nagrada za mlade inovatore. Osim toga, dvaput je bio srebrni na pulskom natjecanju Start-upova Let's Grow. 

Radi se o sustavu kojim kani zamijeniti kartice, PIN-ove i ostale modele provjere identiteta jednostavnim skeniranjem lica i glasa.   

"Projekt se zove Perceptryx, od perception, a ovo tryx je samo zato što zvuči cool. Radi se o sustavu koji omogućava da se ljudi brzo i jednostavno prepoznaju, ali ne u stilu Skynet Terminator koji će nas sve pratiti, nego u zatvorenom krugu ljudi, na primjer poslovnom uredu", objašnjava Antonio. 

Dakle, na primjer, za ulazak u određene dijelove poslovih prostora, i sve slično tome što nam padne na pamet, mogao bi se koristiti Peceptryx. Puno je jednostavnije, a i sigurnije.

"Kartice su vrlo nesigurne, mogu se zagubiti i dijeliti između ljudi. Ali lice i glas ne možete dijeliti ni zagubiti. Jednostavno dođete pred kameru koja vas u roku nekoliko sekundi prepozna. To je vaša vjerodajnica koju nosite sa sobom konstantno. Stopa sigurnosti je puno veća", kaže Antonio. 

Dodaje da bi se na široj razini sustav mogao primijeniti, primjerice, u e-građanima. Više ne bismo trebali "sto puta" ubacivati pojedine dokumente, nego bi se sve rješavalo namiješenim licem. 

"Kod ovakvih projekata ljudi uvijek postavljaju pitanje osobne sigurnosti svakoga čije bi lice ušlo u sustav. Iskreno, to bi i mene bilo strah, da netko dođe i kaže da će moje lice ubaciti u neku bazu. Ali to smo riješili tako da naš AI sliku lica pretvara u vektore, koji su za sve izvana neupotrebljivi. Dakle, čak i da nas netko hakira, umjesto lica pronašao bi samo brojeve", objašnjava Antonio Labinjan entuzijazmom koji sugerira da bi od ovoga moglo nešto i biti.  

Put od ideje do tržišta, naime, notorno je težak, dug i kompliciran. Antonio je u ovoj priči za sada sam, ali ističe veliku pomoć s fakulteta, naročito profesora Nikole Tankovića. 

Propitujući po čemu je njegova ideja posebna, sugeriramo da nešto slično radi "svaki mobitel", ali Antonio objašnjava da to nije ni blizu.

"Mobitel prepoznaje samo jednu osobu, a naš sustav radi na bazi puno više ljudi", kaže Antonio.

Pitamo ga na koncu i jedno općenito pitanje o umjetnoj inteligenciji. Antonio smatra da je sav taj strah koji se stvara oko nje - nepotreban.

"Ja sam se šokirao kad sam saznao kako to glupo radi, ako smijem upotrijebiti riječ glupo. Na primjer, svi znamo kako izgleda kada tipkate nešto u tražilicu pa vam izlaze prijedlozi sljedećih riječi. Chat GPT ne radi ništa više od toga, ali na bazi jako puno podataka. Zato ne vjerujem da će nas umjetna inteligencija zamijeniti. Onima koji rade dobro omogućit će da postanu bolji, a onima koji su lošiji da dođu do zadovoljavajućeg nivoa. U problemu su jedini oni koji su jako loši", zaključio je Labinjan.