Kako mi je jedna majica na ćirilici donijela novo prijateljstvo: 'Nismo mi za nič'

„Ti siguro znoš ćirilicu – hodi, nu, videt ca onemu šloveku piše na maje“, podbola me konobarica jučer u kršanskoj oštariji, valjda jer sam gotovo desetljeće stariji od nje. Kao, to se nekoć davno, dok si ti bio u osnovnoj, učilo.

Ovakva prilika za testiranje ćirilice naučene u ranoj mladosti ne odbija se – pa još i, eto, baš na 25. maja, kada se, također onomad, u bivšoj državi, slavio Dan mladosti. 

„Ja sam uvek za…“, stigao sam pročitati s crvene majice dobro raspoloženog i izrazito vedrog gosta.

„Niš!“, dopunio me spremno.

„Da: Ja sam uvek za Niš. To bi po istrijanski bilo: Ja san vajk za nič“, pokušao sam šalom potaknuti razgovor.

„Znam, znam, ali ne 'vajk' , nego 'vajka za nič'“, još me i ispravio kroz smijeh. Pa objasnio da je riječ o reklamnoj Coca-Colinoj majici za njihovu Zaječarsku pivovaru.

I pala je ćakula.

Ispalo je da mi je umirovljenik Slavko Krekić iz Beograda zapravo gotovo sumještanin. U Kršanu, u zaseoku Blaškovići, gdje je obnovio ruševnu starinu supruge Vesne, rođene Frankola, boravi nekoliko mjeseci godišnje. Dolaze mu i djeca, zbog kojih je, kaže, sve ovo i napravio.

Kad mu spomenete Istru, ozari se, a osmijeh mu ne silazi s lica. Pun je lijepih riječi za ovdašnje ljude, kako veli, „izuzetno vrijedne, poštene i časne“.

Ne zaboravlja trenutak kada je prije petnaestak godina prvi put došao u Labin.

„Kad sam izlazio iz auta, naplatničar parkinga Ernest doslovno je raširio ruke i kazao: ‘Dobro došli, dragi Beograđani’. To je za mene bilo fantastično, nešto nevjerojatno.“

„Nikad u Istri ništa ružno nisam doživio. Ni zbog tablica, ni zbog govora, ni zbog bilo čega. Istru svima preporučujem. Pogotovo ovaj dio ovdje – Kršan, Šumber, Pićan, Gračišće…“

Rođen je u Benkovcu, školovao se u Zadru, Ljubljani i Zagrebu, stekao zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike, a život ga je potom odveo u Beograd. Morska ljubav, kaže kroz smijeh.

Druželjubiv je i otvoren čovjek, pa je i u Kršanu stekao puno prijatelja.

„Prošao sam sito i rešeto, radio mnogo stvari i proputovao dosta zemalja, ali čovjeka kakav je Ive Raspolić, moj susjed, nisam upoznao. Oduševio me od prvog dana u svakom pogledu. Puno mi je pomogao oko obnove kuće… Kažem vam, Istra je nešto prekrasno“, zaključio je Slavko.

Dogovorili smo i novu ćakulu. Drugi put uz pivo. Neće biti Zaječarsko, već Favorit.

A možda Slavko, moj novi prijatelj, odjene neku majicu s novim sloganom na ćirilici, za novu provjeru znanja.

Jer, jel' te, nismo mi za – nič.