Sud u Puli čekao četiri godine, slučaj opasnih pasa otišao u zastaru

Gotovo četiri godine trebalo je pravosuđu da zaključi prekršajni postupak protiv vlasnika dvojice opasnih pasa, i to bez presude o odgovornosti. Predmet je završio zastarom, a optužba je odbačena jer je protekao zakonski rok za progon.

Riječ je o slučaju u kojem je državni inspektorat još krajem 2020. godine naložio vlasniku pasa da provede obavezno školovanje i test socijalizacije za dva psa koja su bila evidentirana kao opasna. Prema dokumentaciji suda, riječ je o belgijskim ovčarima za koje je postojala obveza dodatne provjere ponašanja i kontrole.

Inspekcija je tvrdila da vlasnik nije postupio po izvršnom rješenju ni mjesecima nakon isteka roka, zbog čega je 2021. godine pokrenut prekršajni postupak. No umjesto pravovremene odluke, predmet je godinama stajao u sustavu.

Goruća tema u javnom prostoru

Tek krajem prosinca 2025. godine donesena je presuda Općinskog suda u Puli kojom se optužba odbija, ne zato što je utvrđeno da prekršaja nije bilo, nego zato što je nastupila zastara!

Takav rasplet iznova otvara pitanje sporosti hrvatskog pravosuđa i posljedica koje ono može imati na sigurnost građana, što je ovih dana goruća tema u javnom prostoru zbog tragedije u Drnišu. U ovom slučaju radilo se o psima koje je sustav već označio kao potencijalno opasne i za koje su bile propisane posebne mjere kontrole.

Kada institucije godinama ne uspiju dovršiti postupak, poruka koja ostaje u javnosti jest da odgovornost nije prioritet, a da vrijeme i samovolja sudova često postaje najbolji saveznik prekršitelja.

Predmeti u ladicama, problemi ostaju

Pravni stručnjaci godinama upozoravaju da zastare nisu tek administrativni problem, nego ozbiljan sigurnosni i društveni rizik. Jer dok predmeti stoje u ladicama, okolnosti zbog kojih su postupci pokrenuti ne nestaju same od sebe.

U slučajevima koji uključuju moguće ugrožavanje ljudi i životinja posljedice mogu biti daleko ozbiljnije od samog proceduralnog propusta. Da je u međuvremenu došlo do napada ili teške nesreće, javnost bi s pravom postavila pitanje čemu služe inspekcijska rješenja i sudski postupci ako ih sustav ne može ili ne želi provesti na vrijeme?

Još jedna sramotna činjenica jest da troškove ovakvih postupaka na kraju snose građani, odnosno državni proračun, dok konkretan epilog izostaje.