Ovako to izgleda kad se netko baš potrudi ispasti - stoka. Toliko odbačenih šprica s iglama...

Nije tajna da dio naših sugrađana, bez obzira na to živimo li u Puli, Poreču, Pazinu, Rovinju ili bilo kojem drugom istarskom gradu i općini, izbjegavanje troška zbrinjavanja vlastitog smeća doživljava kao neku vrstu specijalne misije kojoj su predani gotovo s fanatičnom upornošću. Tih nekoliko eura kojima bi mjesečno trebali poduprijeti mit o vlastitoj civiliziranosti očito im se čini većima od Učke, pa nema većeg zadovoljstva nego pokušati ih „ušparati“ ostavljajući svoj otpad ondje gdje mu mjesto nije.

Uz cestu, u obližnju šumicu, pokraj pretrpanih koševa ili uz tuđe komunalne otoke – previše kreativnosti u tome nema, a još manje obzira prema prostoru i ljudima s kojima ga dijele. I koliko god komunalne službe čistile i obilazile teren, teško mogu biti dovoljno efikasne da saniraju sve ono što za sobom može posijati pojedinac potpuno fokusiran na to da bude – stoka. Ili, kako bi se to u Istri reklo, blago.

Ovoga puta priča dolazi iz Pule, a fotografije koje smo zaprimili od čitatelja snimljene su u subotu ujutro na Verudi. I imajući sve to u vidu, čovjek bi rekao da nas prizori razbacanog otpada uz gradske komunalne otoke više teško mogu iznenaditi. No scena zatečena uz „zeleni otok“ nedaleko Trga kralja Tomislava i dječjeg igrališta na kojem svakodnevno vrijeme provodi velik broj mališana različitih uzrasta ipak je uspjela šokirati i one s nešto jačim pragom tolerancije na svakodnevni komunalni kaos. Među uobičajenim kućnim otpadom i ambalažom nalazio se i veći broj iskorištenih medicinskih špricaljki s iglama te ostaci drugog potencijalno opasnog biološkog otpada.

Takav prizor daleko nadilazi pitanje estetike i komunalnog reda. Odbačene štrcaljke smatraju se potencijalno opasnim, odnosno infektivnim medicinskim otpadom, a problem nije samo u plastici razbacanoj po podu, već u mogućem kontaktu s iglama i tragovima krvi ili drugih tjelesnih tekućina. Upravo zato ovakav otpad predstavlja ozbiljan rizik od ubodnih ozljeda i mogućeg prijenosa zaraznih bolesti poput hepatitisa B, hepatitisa C ili HIV-a.

Posebno zabrinjava činjenica da se sve to nalazilo tik uz javnu površinu kojom svakodnevno prolaze djeca, roditelji, šetači i kućni ljubimci. Dovoljno je da dijete u igri posegne za predmetom koji ne prepoznaje kao opasan ili da netko neoprezno nagazi odbačenu iglu pa da posljedice budu ozbiljne. Dodatni problem predstavljaju galebovi i druge životinje koje često razvlače sadržaj otpada po okolnim ulicama, čime se potencijalno opasan materijal širi i izvan samog komunalnog otoka.

Treba pritom podsjetiti kako se iskorištene štrcaljke i igle ne smiju odlagati u obični komunalni otpad, već se moraju zbrinjavati kao medicinski otpad putem za to predviđenih sustava, zdravstvenih ustanova ili specijaliziranih spremnika.

Ono što svakako zaslužuje pohvalu jest reakcija djelatnika Pula Herculanee. Nakon dojave građana, ekipe su na teren stigle u svega tridesetak minuta te uklonile sav opasni otpad i očistile lokaciju. U situacijama kada neodgovornost pojedinaca stvara ozbiljan problem za cijelu zajednicu, upravo ovakve brze intervencije pokazuju koliko je efikasan rad komunalnih službi važan za sigurnost i normalno funkcioniranje grada.