Došli noću na Hitnu pa ih dočekala zatvorena vrata: 'Nekada se to nije događalo'

Zbog čega vrata ispostave Hitne pomoći u Labinu ostaju zatvorena, pitaju se čitatelji koji su nam ukazali na takvo nedavno iskustvo. Razumiju, kažu, da je u tom trenutku ekipa vjerojatno bila na terenskoj intervenciji, no ističu kako se nekada to nije događalo.

„U prostorijama Hitne ranije je uvijek bio netko od osoblja tko bi dočekao pacijenta i pružio prvu pomoć onima ozbiljno ugroženima", dodaju.

U konkretnom slučaju uspjeli su dobiti samo osobu koja im se javila putem parlafona te ih uputila da nazovu 194.

„Svi su bili ljubazni, sve pohvale za uslugu, no ne bismo smjeli poljubiti vrata kada smo se već noću dovezli do ambulante jer se radilo o ozbiljnom problemu“, poručuju čitatelji.

Iz Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije, na naš upit, odgovaraju da se ovakve situacije događaju rijetko i isključivo kada su svi raspoloživi timovi na intervencijama.

„Ne radi se o zatvorenim vratima ispostave. Iznimno, u slučaju dva istovremena hitna medicinska stanja ili prometne nesreće s većim brojem ozlijeđenih, može se dogoditi da su oba tima hitne medicinske službe na terenu. U takvim situacijama pacijent potrebne upute dobiva putem videoparlafona povezanog s dispečerskim centrom“, pojašnjavaju iz Zavoda u odgovoru koji potpisuje ravnateljica, dr. Tatjana Čemerikić.

U labinskoj ispostavi 24 sata dnevno djeluju dva tima hitne medicinske službe – Tim 1 čine liječnik, medicinska sestra ili tehničar te vozač, dok Tim 2 čine dvije medicinske sestre, odnosno tehničara. Oba tima izlaze na intervencije po pozivu građana na broj 194, napominju iz Zavoda.

U ispostavi postoji i prostor za reanimaciju, odnosno ambulanta u kojoj se provode mjere hitnog zbrinjavanja ako pacijenta dovezu u ispostavu, iako iz Zavoda naglašavaju da je u takvim situacijama preporuka odmah nazvati 194.

Dodaju i kako u ambulanti nema mogućnosti dodatne dijagnostike ni duljeg promatranja pacijenata jer je sustav hitne medicine prvenstveno organiziran za zbrinjavanje životno ugrožavajućih stanja na terenu – poput infarkta, moždanog udara, srčanog zastoja, gušenja, teških alergijskih reakcija, prometnih nesreća i teških ozljeda.

Kada su oba tima na terenu, komunikacija s osobama koje dolaze pred ispostavu, dodaju iz Zavoda, odvija se putem videoparlafona koji ih izravno povezuje s dispečerskim centrom. Ondje se procjenjuje hitnost stanja i, prema potrebi, upućuje prvi raspoloživi tim.

„U sadašnjoj organizaciji rada nisu predviđena ambulantna dežurstva izvan timova hitne medicinske službe“, navode iz Zavoda.

Tijekom prošle godine županijski Zavod je zaprimio više od 81 tisuće poziva građana na broj 194, a timovi Hitne zbrinuli su oko 45 tisuća pacijenata. Od toga je približno 22 tisuće intervencija obavljeno na terenu, dok se ostatak odnosio na pacijente koji su pomoć potražili dolaskom u ispostave.

Od svih terenskih intervencija, između 15 i 20 posto odnosilo se na prvi stupanj hitnosti, odnosno životno ugrožavajuća stanja. Većina intervencija, njih između 70 i 80 posto, bila je drugog stupnja hitnosti, dok je pet do deset posto bilo trećeg stupnja.

„S druge strane, pacijenti koji sami dolaze u prostore ispostava najčešće pripadaju trećem stupnju hitnosti – njih oko 75 posto. Oko 24 posto čine pacijenti drugog stupnja hitnosti, dok je tek 0,6 posto onih s najtežim, životno ugrožavajućim stanjima. Najčešće dolaze zbog tegoba poput bolova u leđima, povišenog krvnog tlaka ili upale vanjskog uha“, odgovaraju iz Zavoda.

Ti podaci, poručuju, jasno pokazuju da se najhitniji slučajevi uglavnom zbrinjavaju ondje gdje se i događaju – na javnim mjestima, radnim mjestima ili u domu pacijenta.

Zbog toga u hitnim situacijama najbrže i najsigurnije rješenje ostaje poziv na broj 194, gdje dispečer odmah može procijeniti ozbiljnost stanja i poslati prvi raspoloživi tim, zaključuju iz Zavoda.