Tko i kako smije loviti na Brijunima? Resorno ministarstvo ima zanimljiv odgovor o bizarnom lovu na trofeje

Krivolov u kojem je razotkriven bivši ravnatelj Javne ustanove Nacionalni park Brijuni Eduard Kolić otvara pitanje tko uopće smije sudjelovati u lovu, pa i u slučaju kad je divljač potrebno izlučiti zbog njene prekobrojnosti, odnosno nepostojanja prirodnih neprijatelja kao što je to, tvrdio je javno Kolić, slučaj na Brijunima. On je priveden jer je utvrđeno da je u lovu nezakonito koristio pušku s prigušivačem, iako je u lokalnom mediju izjavio da “nikad nije ustrijelio nijednu životinju”. Štoviše, prema pisanju Jutarnjeg lista, organizirao je lovni turizam za goste, katkad uglednike i moćnike dubokog džepa, koje divljač uopće nije zanimala, nego bizaran lov na trofeje – životinjske glave i rogove!

I dok saborska zastupnica Možema Dušica Radojčić u Saboru upozorava na, tvrdi, nezakonit lovni turizam, zanimljiv smo odgovor dobili iz resornog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva I ribarstva. Zanimalo nas je, naime, tko uopće može sudjelovati u lovu na otočju, jesu li za to ovlašteni isključivo lovci iz lovačkih društava i je li lovni turizam na trofeje (uz naplaćivanje) uopće dozvoljen.

Iz Ministarstva navode da je odredbama Zakona o lovstvu propisano da je zabranjeno ustanovljenje lovišta na zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov, a na tim površinama divljač je dužan štititi korisnik te površine, u ovom slučaju javna ustanova.

“Javna ustanova Brijuni, u skladu s člankom 47. Zakona o lovstvu, donijela je Program zaštite divljači uz suglasnost ovoga ministarstva za razdoblje od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2031. Tim programom uređuju se zaštita i lov divljači na površini Naconalnog parka Brijuni”, šturo su odgovorili našem portalu.

Dalje kažu da je divljač dopušteno odstreljivati isključivo lovačkim oružjem i nabojima koji odgovaraju snazi i otpornosti pojedine vrste divljači koja se lovi. Navode da je način uporabe lovačkoga oružja i naboja propisan Pravilnikom o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja, dok su člankom 64. Zakona o lovstvu propisana ograničenja u načinu lova divljači. U toj točki zakona stoji da ministar može donijeti naredbu o smanjenju broja pojedinih vrsta divljači, izuzev ptica, ako je to u interesu javnog zdravlja i sigurnosti, radi sprečavanja nanošenja ozbiljne štete urodima, stoci te zaštite flore i faune. Ministar može donijeti i naredbu o zabrani lova radi sprečavanja i suzbijanja bolesti životnja i zaštite zdravlja ljudi i stoke. Nadalje, istom točkom propisano je da se naredba donosi na temelju prethodno izdanog dopuštenja ministarstva nadležnog za poslove zaštite prirode.

“Dokle god se lov provodi u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima te lovnogospodarskim planovima i dokle god ga izvršavaju osobe s važećim lovačkim ispravama i propisanim oružjem, sam motiv izlučenja (uključujući i stjecanje trofeja) nije predmet zakonskih ograničenja iz nadležnosti ovoga ministarstva”, odgovorili su iz Ministarstva poljoprivrede.

Kažu da je korisnik površine u potpunosti odgovoran za provođenje odobrenog Programa zaštite divljači.

“Hoće li korisnik površine te mjere provoditi angažiranjem zaposlenika ili ugovorom/dopuštenjem povjeriti trećim osobama te hoće li se i na koji način te mjere naplaćivati, pitanje je unutarnjeg poslovanja Javne ustanove i propisa iz domene zaštite prirode, što nije u nadležnosti ovoga Ministarstva”, oprali su ruke u slučaju krivolova na Brijunima.

U Državnom inspektoratu kažu da nisu nadležni za ovu temu, dok iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije potvrđuju da se prema Zakonu o lovstvu (NN br. 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24.) na području nacionalnih parkova ne ustanovljavaju lovišta, već se za nacionalne parkove izrađuju i donose programi zaštite divljači na temelju kojih se provodi upravljanje divljači na tim područjima. Navedene programe zaštite divljači odobrava Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Potvrđuju nadalje da je JU Brijuni izradila već spomenuti Program zaštite divljači za razdoblje od 2021. do 2031.

 “Riječ je o zatvorenom i osjetljivom otočnom ekosustavu u kojem jelen lopatar, muflon i jelen aksis predstavljaju alohtone vrste divljači koje nemaju prirodnih predatora. Povećanje njihovih populacija može uzrokovati negativan pritisak na šumske i travnjačke ekosustave te povećati rizik od bolesti zbog križanja u srodstvu. Zbog navedenih razloga, Programom zaštite divljači propisan je broj jedinki pojedine vrste divljači koja može obitavati na području Nacionalnog parka Brijuni, a da pritom negativno ne utječe na ekosustav, kao i broj jedinki divljači koju je Javna ustanova NP Brijuni dužna izlučiti”, navode iz Ministarstva zaštite okoliša.

Postupanje prilikom odstrela divljači uređeno je Zakonom o lovstvu i pripadajućim podzakonskim aktima, za čije je tumačenje nadležno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Javna ustanova „Nacionalni park Brijuni“ dužna je postupati sukladno navedenim propisima i odobrenom Programu zaštite divljači, navode iz Ministarstva zaštite okoliša.

Nismo, međutim, dobili odgovor na pitanje je li trofejni lov uz naplatu zabranjen, već 'konstataciju' da “JU NP Brijuni kao ovlaštenik provedbe Programa zaštite divljači ne organizira ni ne naplaćuje trofejni lov, odnosno odstrel divljači u komercijalne svrhe”, iako je Kolić javno izjavio da se takvo što u ustanovi provodilo.

Za protuzakonite radnje vezane uz lovstvo uputili su nas lovnoj inspekciji Državnog inspektorata odakle, kao što smo već napisali, kažu da – nisu nadležni te prebacili lopticu nazad u nadležno Ministarstvo poljoprivrede.