Rad na određeno i minimalac bez isplate: Općinski sud u Pazinu donio presudu koja bi mogla zabrinuti mnoge poslodavce

Jedna naizgled rutinska prekršajna presuda iz Istre otvara mnogo šire pitanje: koliko su u hrvatskom gospodarstvu zapravo rašireni nezakoniti ugovori na određeno vrijeme i kašnjenja ili neisplate minimalnih plaća?

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, početkom svibnja ove godine proglasio je krivima jedno trgovačko društvo iz Višnjana i odgovornu osobu tvrtke zbog kršenja Zakona o radu i Zakona o minimalnoj plaći.

Na prvi pogled riječ je o jednom konkretnom slučaju. No sadržaj presude pokazuje problem koji inspektori rada posljednjih godina sve češće otkrivaju na terenu: poslodavci koriste ugovore na određeno vrijeme bez jasno definiranog razloga, dok se financijski problemi tvrtki često prelijevaju upravo na radnike.

'Povećan obim posla' nije dovoljno objašnjenje

Sud je utvrdio da je poslodavac s radnikom zaposlenim kao mehaničar sklopio dva ugovora na određeno vrijeme, ali bez valjanog i konkretno obrazloženog razloga za takvu vrstu zaposlenja.

U jednom ugovoru razlog nije bio naveden uopće. U drugome je kao obrazloženje stajalo tek 'zbog povećanog obima posla'.

Sud je zaključio da takva formulacija nije dovoljna jer zakon traži objektivan i konkretan razlog: primjerice zamjenu odsutnog radnika ili posao koji je po svojoj prirodi vremenski ograničen.

Upravo je tu ključna poruka ove presude.

U hrvatskoj poslovnoj praksi formulacija 'povećan obim posla' često se koristi gotovo automatski, kao univerzalni obrazac za zapošljavanje na određeno vrijeme. Međutim, sud ovom presudom jasno poručuje da generičke fraze više nisu dovoljne ako iza njih ne stoji stvarno i dokazivo privremeno povećanje potrebe za radom.

Za poslodavce to znači da će morati puno preciznije dokumentirati zašto nekoga zapošljavaju na određeno vrijeme i, naravno, moći to dokazati inspekciji ili sudu.

Minimalna plaća nije stvar dobre volje

Drugi dio presude još je ozbiljniji.

Sud je utvrdio da radniku nije isplaćena zakonom propisana minimalna plaća za rujan 2025. godine, uključujući doprinose za mirovinsko osiguranje i više od 600 eura neto plaće.

Poslodavac je tijekom postupka priznao prekršaj, navodeći kako je tvrtka u međuvremenu završila u stečaju te da će radnik svoja potraživanja pokušati naplatiti kroz stečajnu masu.

Takvi slučajevi posebno zabrinjavaju stručnjake za radno pravo jer pokazuju koliko su radnici često posljednji u lancu naplate kada poduzeće zapadne u financijske probleme.

U praksi to znači da zaposlenik mjesecima radi, a potom mora čekati stečajni postupak kako bi možda jednog dana dobio dio zarađenog novca.

'Nismo znali' više nije obrana

Posebno je zanimljiv dio iskaza u kojem odgovorna osoba tvrdi da sporne ugovore nije sastavljao poslodavac osobno, nego angažirani knjigovodstveni servis, te da nisu znali da rade nešto protuzakonito.

No sud takvo objašnjenje nije prihvatio kao oslobađajući argument.

To je još jedna važna poruka tržištu rada: odgovornost za zakonitost radnih odnosa snosi poslodavac, bez obzira na to koristi li vanjske računovodstvene ili kadrovske servise.

Drugim riječima, outsourcing administracije ne znači outsourcing odgovornosti.

Kazne su ublažene, ali upozorenje ostaje

Tvrtka je kažnjena s ukupno 6.000 eura, dok je odgovorna osoba kažnjena sa 700 eura. Sud je pritom uzeo u obzir priznanje prekršaja, loše imovinsko stanje i otežano poslovanje tvrtke.

Ipak, iako su kazne ublažene, presuda ostaje važan signal poslodavcima. Jer problem nije samo u jednoj tvrtki iz Istre.

Inspektori rada posljednjih godina sve češće nailaze na obrasce u kojima se, recimo, ugovori na određeno koriste kao trajni model zapošljavanja, zakonski razlozi kopiraju bez stvarnog sadržaja, minimalne plaće kasne ili ostaju neisplaćene, a

financijski rizik poslovanja prebacuje na radnike.

U vremenima nestašice radne snage i sve većeg oslanjanja na privremene ugovore, ova presuda pokazuje da sudovi počinju detaljnije promatrati stvarnu pozadinu radnih odnosa, a ne samo formalnu dokumentaciju.

Za poslodavce je poruka jasna: administrativna improvizacija u radnim odnosima može završiti sudskom presudom.

A za radnike tu je podsjetnik da zakonska prava postoje čak i onda kada ih poslodavac pokušava prikazati kao 'tehnički propust'.