Prvi put u životu bio sam na Vinistri: nekoliko me stvari iznenadilo, a troje političara prisjetilo se svog prvog dolaska

U Poreču je po 32. put otvorena Vinistra, ali za mene prvi put. Iako to zvuči nevjerojatno, danas sam prvi put posjetio najveću vinsku smotru u Hrvatskoj.

Gotovo svake godine idem na Internacionalni sajam pršuta u Tinjanu, redovni sam posjetitelj Dana mladog maslinovog ulja u Vodnjanu i Festivala samoniklog bilja u Kršanu, nekoliko sam puta bio na manifestaciji S klobasicama u EU u Sv. Petru u Šumi, bio sam i na Danima tartufa u Buzetu, festivalu sira u Svetvinčentu, Ginistri u Rovinju, na svim tim feštama od pjenušaca, maneštri, pašta i slastica, jer u Istri više nema ni hrane ni pića koje nema svoju feštu. Sve sam to barem jednom obišao, ali na Vinistri nikada u životu nisam bio. Do danas. Nisam imao neki poseban razlog zašto nisam bio, tako je jednostavno ispalo.

Kako je meni sve bilo novo, nekoliko sam detalja odmah zapazio i neke su me stvari ugodno iznenadile.

Prvo je bilo svečano otvaranje, ponešto drugačije nego na drugim istarskim manifestacijama. Naime, svečani govori na Vinistri održavaju se na stepenicama ispred glavnog ulaza u dvoranu Žatika pa nitko ne može ući dok posljednji govornik ne kaže što je htio reći.

Usput, posljednji govornik, a to je jedna od tradicija Vinistre, uvijek mora biti istarski župan. Može na otvorenju biti predsjednik države ili premijer, kao što su mnogo puta i bili, ali Vinistru otvorenom uvijek mora proglasiti župan.

Dakle, tek kada svi govori završe i kada župan svečano otvori Vinistru, tada svi mogu ući u dvoranu. Nije to kao u Tinjanu, gdje ljudi već žderu pršut i glasno pričaju dok predsjednik države drži svečani govor, ili u Vodnjanu i drugim gastro feštama, na kojima govornici pričaju, djeca izvode prigodne programe, a većina posjetitelja, umjesto da sve to gleda i sluša, radije šeta oko štandova i kuša specijalitete lokalnih i stranih proizvođača.

Druga stvar koja me ugodno iznenadila na Vinistri jest to da su štandovi s vinarima strogo odvojeni od štandova s drugim pićima te poljoprivrednim i ostalim proizvodima. Znate kako to već biva: na sajmu kobasica imate jedne pored drugih štandove s kobasicama, sirevima i ljekovitim mastima, a na festivalu ljekovitog bilja imate štand sa suhomesnatim proizvodima pa od svega bilja posjetitelji najradije kušaju pršut.

Na Vinistri toga nema. Čim sam ušao u Žatiku, najprije su me dočekale bačve - na njima je, doduše, pisalo da su za držanje whiskeyja, a ne vina - a onda sam ušao u jedan dugački hodnik pun štandova sa sirevima, tartufima, žestokim pićima i raznim prehrambenim proizvodima. I toga toliko puno ima da sam se u jednom trenutku zapitao: pa kada će to vino?

Nakon kratke šetnje hodnicima Žatike i to sam dočekao. Parket dvorane potpuno je ispunjen štandovima s istarskim i drugim vinarima i, ne bih htio uvrijediti organizatore drugih manifestacija u Istri, ali ovdje je sve to nekako fino i sa stilom posloženo. Štandovi su moderno dizajnirani, pored svakog je natpis vinara i sve je prostrano i pregledno.

Vinistri je ime dao Duško Gortan

Obilazeći štandove naišao sam na Ivana Jakovčića, kojeg sam upitao kako je to izgledalo prije 32 i više godina, kada je prvi put održana Vinistra.

„Ancora un litro de quel bon…“, počeo mi je pjevati Nino popularnu talijansku narodnu pjesmu koja slavi vino i veselje, a onda pojasnio da je jedne godine svoj govor na otvorenju Vinistre započeo upravo tom pjesmom jer više nije znao što bi govorio, a da ne ponavlja kako „imamo najbolja vina, da smo najljepši, najpametniji, najzgodniji i tako dalje“.

„Na prvoj Vinistri imao sam čak i štand. Bio sam uvoznik stranih vina, a Kozlović je tada sudjelovao i izlagao svoja vina na mom štandu. Tako je to počelo. A inicijativu za Vinistru dao je tadašnji pročelnik za poljoprivredu Milan Antolović. Vozili smo se zajedno u autu iz Pazina na sjednicu Poglavarstva u Pulu kod tadašnjeg župana Luciana Delbianca. I Milan kaže: ‘Nino, mi bi mogli napraviti jednu izložbu vina kao ča se nekad delalo za vrijeme Austrije. Ča pensaš ti? Kao Vinitaly.’ A iza sjedi Duško Gortan i kaže: ‘Vinistra.’ Duško Gortan dao je ime, ja sam dao političku podršku. Delbianco je, naravno, odmah prihvatio. I tako se dogodila Vinistra“, rekao mi je uvijek zanimljivi Jakovčić i upravo me on podsjetio na tradiciju da, bez obzira na to tko dođe na svečanost otvaranja, Vinistru uvijek otvara istarski župan.

Onda sam gradonačelnika Poreča Lorisa Peršurića pitao sjeća li se kada je prvi put posjetio Vinistru.

„Ako se ne varam, to je bilo još dok sam bio mladić. Vinistra se tada još održavala u Picalu, onda se prebacila u dvoranu Veli Jože, a ovo sada u Žatiki jedna je sasvim nova priča. Svaka čast vinarima, svaka čast udruzi Vinistra jer danas, kako u ovom sektoru tako i u bilo čemu drugom, moraš uvijek dati nešto više, nešto bolje, biti u trendu i to Vinistra stvarno dela. Ja ću čak reći da stvarno ne znam tko danas ovdje ima loše vino. Nema ga. Sva vina su dobra, i to ne samo po kvaliteti samog vina nego i po kvaliteti prezentacije.“

Peršurić je kazao kako Vinistra više nije samo izložba vina, već mjesto susreta, mjesto na kojem želiš vidjeti i biti viđen.

„Tako da su u vrijeme Vinistre hoteli definitivno puni. Lijepo se popuni i privatni smještaj. A da ne govorim kako se nakon same Vinistre, navečer u sedam sati kad se sve zatvori, cijela priča nekako prelije u stari grad, gdje se svi ugostitelji prilagode ovim danima i žive cijelu tu priču Vinistre“, rekao je Peršurić.

Svog prvog dolaska na Vinistru prisjetio se i župan Boris Miletić.

„Jako se dobro sjećam. Bilo je to u dvorani Veli Jože. Znam da je bilo povezano s Prvim majem, tu negdje. Bili smo klinci, možda tek položili vozački ispit. Bili smo toga dana na Učki i onda smo cijela ekipa išli u Poreč na Vinistru. Jako nam se dopalo.“

Inače, kada već spominjemo mladost, naglasak ovogodišnje Vinistre stavljen je na GEN V - degustacije autorskih vina nove generacije vinara Vinistre.

„Shvatili smo da budućnost našeg vinarstva leži u mladima. Želimo uključiti novu generaciju vinara, ali i mladih ljudi koji se dugoročno vide u ovom poslu te im dati prostor za vlastite ideje i stilove. Posjetitelji ove godine mogu kušati i vina koja su kreirali mladi vinari, njihove eksperimente, pokušaje i novu viziju istarskog vina. To možda nisu vina za tržište, ali jesu vina budućnosti. Upravo suradnju i prijenos znanja vidimo kao najveću snagu Vinistre protekle 32 godine“, poručio je predsjednik udruge Vinistra Luka Rossi na svečanosti otvorenja.

Uz Rossija, Lorisa Peršurića i Borisa Miletića, na svečanosti otvorenja Vinistre govorili su još izaslanik predsjednika Vlade i državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Tugomir Majdak te potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu i prehrambenu industriju Dragan Kovačević.