U Istri postoji čovjek koji pronalazi predmete stare i do četiri tisuće godina

Za Manuela Sirotića u Istri mnogi znaju, iako se o njemu javno ne zna mnogo. Antikvar, kolekcionar i čovjek koji već desetljećima pronalazi, obnavlja i čuva stoljećima stare predmete, Manuel je sudjelovao u opremanju brojnih istarskih prostora uređenih u rustikalnom stilu. Ako ste ikada boravili u takvoj kući ili hotelu i zastali pred starom komodom, ormarom, stolom, kamenim koritom ili nekim drugim uporabnim predmetom koji prostoru daje toplinu koju novi namještaj rijetko može nositi, vrlo je moguće da je taj komad prošao kroz njegove ruke, piše portal AFTER 5.

Kad sam mu se javila s upitom za razgovor, nadala sam se da će pristati, no nisam u to bila sasvim uvjerena. O njemu postoji tek pokoji kraći tekst razasut internetom i mnogo usmenih priča koje se u Istri prenose brzinom dobre preporuke. Nekoliko tjedana kasnije, dok smo sjedili u njegovu dvorištu u Ipši, malom mjestu nedaleko od Oprtlja, rekao mi je: „U posljednjih dvadeset godina zvalo me barem stotinu i pedeset novinara, a vi ste jedini s kojima sam pristao razgovarati.“ Zato u ovom tekstu Manuel ostaje izvan kadra, prisutan kroz ono što radi, kroz mjesta koja je stvorio i predmete u kojima je znao prepoznati vrijednost.

U Ipšu smo stigli jedne srijede, na kraju naše istarske turneje, uvjereni da nas čeka još jedan ugodni poslovni zadatak. Ispalo je više od toga: bio je to dan čistog užitka, s tek ponekim trenutkom u kojem smo se sjetili da smo ondje i zbog posla. Manuel nas je dočekao u kući koju je sa suprugom Barbarom izgradio gotovo potpuno sam, preuredivši staru štalu koju je odabrao u obiteljskoj podjeli imovine.

Kuća odmah otkriva da nije nastajala prema životu ljudi koji u njoj žive. Kamen, drvo, predmeti, kuhinja i vrt djeluju osobno, kao da se ništa ondje nije našlo slučajno. U Ipši, mjestu koje broji dvadesetak stanovnika, Manuel kaže da su „bogu iza nogu, a zapravo urbani“, jer kombi dolazi po djecu za školu, ribar dođe pred vrata, a sve što vam treba nekako uvijek dođe do kućnog praga…

Cijeli tekst i galeriju fotografija možete pronaći ovdje.