Danilo Šerbedžija: Naša ludost je to što se koljemo, svađamo, ubijamo oko neke zemlje koja je ista sto metara lijevo i sto metara desno

U intimnoj atmosferi pulskog Caffe bara La Resistance održana je prva večer novog ciklusa filmskog programa Izvan kadra, koji organizira Srpsko kulturno društvo Prosvjeta – Pododbor Pula. Ciklus je otvorio susret s redateljem Danilom Šerbedžijom, uz razgovor koji je vodio profesor povijesti i filmofil Igor Šaponja, nakon čega je prikazan film "72 dana".

Večer je protekla u opuštenom tonu, u kojem su se ispreplitali film, osobne uspomene i promišljanja o širem društvenom kontekstu. Šerbedžija je odmah na početku istaknuo svoju povezanost s Pulom, naglasivši da joj se uvijek rado vraća zbog ljudi i prijateljstava, ali i zbog činjenice da je upravo ovdje započeo rad na svom prvijencu 72 dana.

Govoreći o svojoj karijeri, podsjetio je na uspjehe filmova "Tereza37" i "Dražen", pri čemu je za prvi rekao da mu je osobno najdraži, dok je drugi bio najgledaniji u hrvatskim kinima. O filmu "Dražen" govorio je spominjući i produkcijske izazove, istaknuvši da mu je žao što nije imao više vremena za snimanje jer je produkcija bila vremenski ograničena obilježavanjem 60. rođendana Dražena Petrovića. Posebno je naglasio koliko mu je značilo povjerenje i podrška Petrovićeve obitelji, budući da mu je Dražen bio idol iz mladosti.

Razgovor se zatim vratio na njegov debitantski film "72 dana". Šerbedžija je otkrio da je ideju za film dobio još tijekom služenja vojnog roka 1989. godine, a scenarij je u početku bio zamišljen za američki kontekst, da bi kasnije radnja bila smještena u Liku. Film, u kojem su igrali velikani poput Rade Šerbedžije, Dragana Nikolića, Bogdana Diklića, Mire Banjac i Nebojše Glogovca, nastajao je u skromnim produkcijskim uvjetima, uz veliku podršku ekipe i lokalne zajednice. Redatelj je naglasio da mu je bilo velika želja da se bar dio filma snimi u Lici za koju je rodbinski vezan: „Krevet u kom je snimana scena s Lucijom (Šerbedžijom, op. a..) i Krešimirom Mikićem - to je krevet gdje je moja baba rođena, selo Bunić, zaselak Matijevići. Ujak mog oca čak glumi u dvije scene."

Jedna od tema bila je kako je kao mladi redatelj uspio okupiti velika glumačka imena za svoj debitantski film, odgovorio je bez uljepšavanja  da biti sin poznatog oca ima i prednosti, ali može biti i teret. Prisjetio se i teških iskustava s početka devedesetih, kada su njegova obitelj i on bili izloženi prijetnjama i nasilnoj retorici, ali i činjenice da su mu osobne veze pomogle otvoriti vrata suradnji.

„Gagu Nikolića znam odmalena, Bogdan Diklić bio je prijatelj s mojim ocem, kao i Mira Banjac", rekao je Šerbedžija, te dodao da je Nebojša Glogovac pristao glumiti tek nakon što je pročitao scenarij – i to s velikim entuzijazmom. Glogovac je, kaže, jedan od najvećih glumaca svoje generacije.

Šaponja je kazao da film "72 dana" dočarava složene odnose među ljudima u poslijeratnoj Lici i život povratničke zajednice. Naglasio je primjer dvojice susjeda koje glume Rade Šerbedžija i Dejan Aćimović koji se stalno sukobljavaju, ali u ključnim trenucima pokazuju solidarnost. Šerbedžija je pritom dodao da se u Lici od devedesetih do danas nije mnogo toga promijenilo.

U jednom od najupečatljivijih dijelova večeri osvrnuo se na širu društvenu sliku: na apsurd sukoba oko prostora i identiteta, koje vidi kao besmislene i destruktivne:  „Naša ludost je to što se koljemo, svađamo, ubijamo oko neke zemlje koja je ista sto metara lijevo i sto metara desno - isto blatna, isto crna, isto crvena, a svi smo ispomiješani."

Govorio je i o svom radu u Zagreb film, gdje je zadužen za igrani program. Spomenuo je da je upravo dovršena restauracija filma "Akcija Stadion", koji govori o događaju kojim je zagrebačka omladina javno odbacila ustašku politiku razdvajanja i progona manjina. Naglasio da je potrebno boriti se protiv narastajućeg povijesnog revizionizma, istaknuvši da je borba protiv iskrivljavanja povijesti danas važnija nego ikad i da umjetnost mora progovarati i nastojati promijeniti svijet na bolje: „Moramo govoriti o problemima i o stanju u društvu ili to nije film. Mi smo korektiv društva, tko god bio na vlasti." U tome, smatra redatelj, važnu ulogu trebaju imati mladi naraštaji, kojima u Zagreb filmu nastoje pružiti priliku da produciraju svoje filmove.

Šerbedžija je najavio i novi projekt, film o generaciji devedesetih, obilježenoj ratom i njegovim posljedicama: od bogaćenja do ovisnosti i trajnih trauma.

Bilo je riječi i o redateljevom dugogodišnjem interesu za blues, rock i punk, kao i o nastupima u različitim glazbenim sastavima. Istaknuo je da glazba ima posebno mjesto u njegovu životu, ali i da ga na osobit način povezuje s Pulom. I dalje svira u Greaseballsima te sudjeluje u drugim projektima, a tijekom karijere surađivao je i s Liviom Morosinom, sa svojim ocem te s bendom Filji di Bruno Atomiko, po kojem ga pulska publika posebno pamti. Prisjetio se i tadašnjih druženja, uključujući i praćenje Svjetskog prvenstva 1998. godine.

Večer je završila razgovorom publike s gostom. Kada su se posjetitelji poželjeli fotografirati s njim, Šerbedžija je uz osmijeh primijetio kako se publika ipak češće želi fotografirati s njegovim ocem, glumcem, nego s njim, koji je scenarist i redatelj, što je izazvalo smijeh i spontani aplauz.

Program Izvan kadra nastavlja se tijekom godine novim susretima s istaknutim filmskim autorima, potvrđujući da Pula i izvan festivalske sezone ima publiku željnu ozbiljnog, otvorenog i živog razgovora o filmu i društvu.