Buvinić: 'Rekao sam već, vjerojatno ne ostajem… vrijeme je za iskorak'

U trenucima kada se RK Umag bori za goli prvoligaški opstanak, iz svlačionice stiže iskrena i nimalo optimistična poruka – njihov najbolji strijelac Gabriel Buvinić vrlo vjerojatno napušta klub na kraju sezone. U opširnom razgovoru otvoreno je progovorio o ozljedama koje su ga izbacile iz ritma, nesretnoj sezoni, atmosferi kakvu dugo nije doživio – ali i odluci koja bi mogla dodatno uzdrmati Umag.

Iako se situacija čini gotovo bezizlaznom, RK Umag matematički još uvijek nije ispao iz lige. Postoji scenarij u kojem se mogu spasiti: ako susret između Varaždina i Zameta završi neriješeno, Moslavina izgubi svoju utakmicu, a Umag slavi protiv Metkovića, tada bi Umag imao pet bodova, dok bi ostali konkurenti ostali na četiri. U tom slučaju borba za ostanak ostala bi otvorena do samog kraja. Ipak, riječ je o vrlo tankoj i malo vjerojatnoj matematici – kombinaciji rezultata koja je moguća, ali realno teško ostvariva.

Njegova rukometna priča počela je, kako sam kaže, sasvim spontano.

“Pa iskreno, krenulo je malo zbog društva, malo zbog brata. Brat je igrao rukomet pa mi je bio uzor kad sam bio mali. U jednom trenutku pokušavao sam paralelno igrati i tenis i rukomet, ali to jednostavno nije išlo. Za dijete od desetak godina to je bilo previše. Na kraju sam shvatio da nisam baš za individualni sport i više mi je odgovarao timski sport. Tako sam se vratio rukometu i od tada sam tu, praktički od osme godine.”

Dugi niz godina proveo je u Umagu, da bi potom dobio priliku u Zagrebu, no ondje se nije uspio nametnuti.

“Otišao sam u Zagreb i bio tamo godinu i pol, ali nisam se baš naigrao i na kraju smo raskinuli ugovor. Vratio sam se u Umag na polusezonu, a onda sam preko brata otišao u Dugo Selo, gdje se pokrenuo jedan projekt. Uloženo je dosta novca i odmah smo napravili rezultat – osvojili ligu i ušli u Premijer ligu.”

Povratak u Umag bio je – šok-terapija.

“Kad sam se vratio, sve se nekako dogodilo burno, ali možda se baš zbog toga dogodio neki pozitivan šok. Moram stvarno pohvaliti publiku. Ne sjećam se kada sam igrao u takvoj atmosferi. Svaka utakmica – pune tribine, navijanje, podrška… Umag stvarno živi za sport i to nam daje dodatni vjetar u leđa. Osjeti se ta povezanost, kao da smo svi jedno – igrači, navijači i klub. U prvoj utakmici zabio sam 14 golova i od tada sam stvarno igrao dobro. Što se tiče realizacije, šuta, čak i obrane – bio sam na razini. Ipak, žao mi je što to na kraju možda neće biti dovoljno.”

Govoreći o razlozima potencijalnog ispadanja, Buvinić ne traži alibije, ali jasno naglašava kako je sezonu obilježila kombinacija nesreće i objektivnih problema s ozljedama u ključnim trenucima.

“Koliko god netko kaže da sada možda tražim izgovore, stvarno smo imali nesreće u nekim ključnim utakmicama. Uvijek bi nam se dogodilo da se netko ozlijedi baš kad je najpotrebnije. Evo, Mikuljan – cijelu sezonu vuče to rame, igra pod bolovima i na kraju je morao na operaciju. A bio nam je praktički glavni igrač u napadu, pogotovo na vanjskoj liniji. Kad izgubiš takvog igrača u tim trenucima, to se mora osjetiti. Tako da je tu stvarno bilo svega – i sreće i nesreće, uspona i padova.”

Dotaknuo se i često spominjane teme suđenja, ali bez traženja krivca izvan vlastitih redova.

“Rukomet je takav sport – puno kontakta, suci imaju veliku ulogu i neke odluke uvijek mogu otići na jednu ili drugu stranu. Ali ne mislim da su suci krivi za našu situaciju, daleko od toga. Nitko nama nije kriv što smo izgubili dvije utakmice kod kuće koje smo morali dobiti. Tu smo sami sebi najveći krivci.”

Inače, predsjednik RK Umag njegov je brat Marin Buvinić, što ovoj priči daje dodatnu dimenziju, posebno u kontekstu odluka koje slijede i neizvjesne situacije u klubu. Što se tiče eventualnih promjena u klubu, ostaje suzdržan:

“Iskreno, ne zadirem previše u te stvari. Nisam ni s bratom previše pričao o tome, ali mislim da će on ostati predsjednik, a za ostalo ćemo vidjeti.”

Ipak, Buvinić napušta Umag.

“Rekao sam to i bratu prije – nije da ne bih ostao, dapače, bio bih najsretniji da mogu ostati u Umagu do kraja karijere. Ali jednostavno osjećam da je došlo vrijeme za novi iskorak, za neku novu sredinu i izazov. Ovdje mi je lijepo i imam sve, ali kao igrač želiš napredovati, isprobati se na višoj razini i vidjeti gdje si. Zato mislim da je ovo pravi trenutak za dalje.”