Foto 'Sused mi je reka: Ta trava ti gre u rakiju, škoda ju je stavljati u kremice'. On je istarski majstor ljekovitog bilja

Iz zvučnika piče Gustafi „Biru, samo biru“, a s druge strane, u gastro kutku, TV kamere „napadaju“ Davida Skoku. Festival samoniklog bilja, minulog vikenda u Kršanu i šušur na najjače.

Ali, šišaš sada i pivo i kulinarsku zvijezdu — nas je privukao štand Ozrena Milisavljevića, 54-godišnjeg travara, fitoterapeuta i proizvođača prirodne kozmetike iz Pule.

Nasmijan ispred velikog natpisa „Herbarij“, kako se zove njegova linija biljnih preparata, kupio nas je na prvu: ponudio je da probamo „nešto posebno“, pripravak od erbe luigie ili, službeno, limunske verbene, koju Istrijani više znaju kao dodatak alkoholnim destilatima.

„Sused mi je reka da ča delan s ton travon; da to vržen u rakiju, a ne u kremu za lice. Kakove kreme, govori, to je škoda“, kroz smijeh priča Ozren.

Širokog horizonta i onako sav svoj, kakav već jest, nije se dao smesti: tu „princezu cvjetnih vodica“ ipak je pretvorio u hidrolat — vrlo smirujući za kožu.

I zbilja, ako ste, recimo, sinoć zabrazdili u noć, poklonite li ovu kremu boljoj polovici, sve će vam biti oprošteno. Ma kakve ruže u celofanu! Stvar je isprobana. Djeluje. Smiri i kožu i živce.

Mnogima će, naravno, ovo zamirisati kao plaćeni oglas, ali takvi mogu slobodno odustati od čitanja. Ozren, koji živi s ljekovitim biljem već 15 godina, zaslužuje i više od „ćakule u prolazu“.

Sam gradi priču

Završio je ekonomiju, prošao korporacije, vodio svoj posao, bavio se konzaltingom širom regije; pomagao i proslavljenom boksaču Željku Mavroviću u biznisu sa zdravom prehranom. A onda…

„Hobi je prešao u strast, a strast u posao. Prevagnula je ova ljubav prema bilju i prirodi u najčišćem obliku.“

Sam je svoj majstor: od branja na Rtu Kamenjak i po vrletima Učke, tih najčišćih i „najtvrđih“ staništa, preko „kuhanja“, do pakiranja. Nepokolebljivom predanošću „v sudelovanju za naravo“ gradi priču od koje danas živi. Njegovim se proizvodima — uhvatili smo komentare — mnogi vraćaju.

Na putu su mu pomogli, ne zaboravlja to, stručnjaci poput sugrađanke Ines Bonazza, autorice knjiga o fitoaromaterapiji. „Ona me usmjerila i otvorila oči za posao“, kaže.

Šire je poznat kao pokretač brenda Uchka, no u toj priči razišao se s partnerima zbog drukčijeg pogleda, iako i dalje dijelom surađuju.

„Kroz karijeru u korporativnom okruženju shvatiš — valjda to ide s godinama — da je priroda uzbudljivija. Kompleksnija. I u puno većoj harmoniji nego bilo koji sustav koji je postavio čovjek.“

Nije u šoldima sve

Pokrenuo je vlastitu, nezavisnu liniju Herbarij, da si ostavi više prostora za svoje ideje, kreacije. Istarsku divljinu poznaje bolje nego vlastiti džep. A taj džep, shvatili ste, nije mu presudno napuniti.

„Maknuo sam se od filozofije profita. Skromnijih sam prohtjeva. Uživam u ovome što radim. Ne želim biti ni u drogerijama ni u ljekarnama — želim da ljudi dobiju što kvalitetniji proizvod po što boljoj cijeni, bilo preko sajmova ili web-shopa herbarij.com“.

Riječi kao melem za uši u vremenu kad se uspješnost broji isključivo po tome koliko zarađujete, koliko privređujete. Ali sreća je, je li, ipak, negdje drugdje…

Na stolu pred njim izložen izvor njegova ponosa, dio hand-made asortimana: pripravci za njegu tijela, kose i lica; tradicionalni melemi za respiratorne tegobe, cirkulaciju, opekline, ubode…

A zašto izabrati ove, a ne one iz drogerije?

„Konkurencija je danas jaka, ali ni riječi loše o njoj. Ipak, moje bih usporedio sa svježom hranom, recimo steakom od tune, a drogerijske s tunom u konzervi.“

I kad govori o samoniklom bilju, govori u slikama.

„Biljka ubrana na kamenjaru južne Istre je kao bodybuilder u odnosu na uzgojenu. Kad se hrva s burom, jugom, solju i škrtom zemljom, ima puno više aktivnih komponenata nego ona koja zna da će biti zalijevana i gnojena.“

Istra kao bogomdano stanište

Ljudi se, kaže Ozren, sve više osvještavaju. „U Istri se ljekovito bilje koristilo i prije klinika i doktora: svećenici i časne sestre pripravljali su čajeve, macerate, meleme…“

I nije to slučajno. „Imamo terroir kakav je rijetkost u Europi — spoj klime, sunca i raznolike istarske zemlje, od crvene, sive i bijele, gdje svaki kraj daje nešto svoje“, prisnažuje Ozren, koji će i potencijalnog kupca uputiti da i sam može ubrati zdravu travku.

Posebno, kao pravu dragocjenost, ističe bušin, biljku koja je kod nas pomalo zapostavljena.

„Koristila se još u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu, a i danas je snažno zastupljen u prirodnoj medicini. Polako se i kod nas ljudi vraćaju tim znanjima, a cvijet i list bušinapotvrdio se, posebno u vrijeme korone, kao učinkovit protiv virusa. “

Sezona ne čeka. Već sutra Ozren će duboko u kamenjar po kadulju za hidrolate, macerate i eterična ulja…

I dok ga slušate, u toj gužvi, glasnoj pjesmi i mirisu travki, shvatite: priroda ti daje sve, samo je trebaš poznavati i poštovati.

Ozren zna. I sretan je sa svojim biljem. Bez susjedovih savjeta i bez rakije…