TO JE KONCERT Hugh Cornwell pokrenuo kotač nostalgije i ovacije u Rojcu

Nakon The Stranglersa, Strangler. Hugh Cornwell, originalni pjevač, gitarist i tekstopisac The Stranglersa, benda nakon kojeg više ništa nije bilo isto kao prije, nastupio je sinoć u dobro popunjenom klubu Kotač, u neposrednom dodiru s publikom, u intimnoj atmosferi, vjerojatno onakvoj kakva je pratila početke ovog benda 70-ih na engleskoj pub rock sceni.

Mnogi koji su lani odslušali koncert The Stranglersa u Cave Romane, ili barem pokušali odslušati ono što se odslušati dalo prije nego što je kamenolom doživio biblijski potop, nipošto nisu propustili ponovljeno iskustvo, ovoga puta s 77-godišnjim ex frontmenom koji se s The Stranglersima razišao prije punih 36 godina. Nije to mali period, ali dovoljan da Cornwell izda čak deset albuma mimo The Stranglersa s kojima se proslavio.

Lovorike stare slave, međutim, nipošto nisu uspavale Cornwella, koji je sinoć pokazao da je u vrlo dobroj formi, jednako dubokog, zavodljivog glasa kakav pamtimo nekoliko desetljeća ranije. Publici u Kotaču, kao što je i najavio, isporučio je set post-strangler pjesama, ali i hitove ‘davitelja’ koji su sinoć naišli na ovacije nostalgičara, ali i puno mlađe publike. Koncert je otvoren pjesmom "Coming out of the wilderness" s albuma “Moments of madness” iz 2022. godine, a na repertoaru se otprilike, nismo brojali, našla polovica stvari iz The Stranglers faze po koju je, ruku na srce, pohitala većina sinoćnje publike. 

Cornwell je u svojoj solo karijeri često mijenjao glazbenike koji s njim nastupaju, a sinoć smo imali prilike čuti energičnog Roba Braina za bubnjevima i kul tipa Pata Hughesa na bas gitari. Nigdje psihodeličnih klavijatura karakterističnih za Stranglerse, na kojima su gradili autentični postpunk/new wave zvuk. No, to nije umanjilo donekle ogoljenu, siroviju izvedbu, pa su tako odlično zvučale “Nice ‘n’ sleazy”, “Golden brown”, najveći hit koji je, jasno, pobrao najveće ovacije, a jednaka euforija krenula je s popularnom, široj publici dopadljivijoj “Always the sun”.

Cornwell nije puno komplicirao niti komunicirao s publikom, pred koju je stao u crnom od glave do pete: primijetio je da se u Puli pliva u moru te najavio nekoliko stvari, među njima i, čuli smo, njemu najdražu “Dead Loss Angeles” s četvrtog albuma The Stranglersa “Raven” iz 1979. godine. Iz “daviteljske” faze čuli smo i “Duchess”, “Hanging around”, “Strange little girl”.

Večer je zaokružena s “When I was a young man” i “Tank” te bisom, nakon čega je Cornwell upitao kako se na hrvatskom kaže “pen” i stao potpisivati albume, pa i one kupljene prije nekoliko desetljeća koje su fanovi ponijeli sa sobom na koncert.

Mnogi koji su nakon potopa u Cave Romane priželjkivali “Peaches” ni sinoć je nisu čuli. Ali Stranglersi su rekli da se vraćaju, a mi se nadamo opet vidjeti i Stranglera, glavom, glasom i gitarom, koji večeras svira u Beogradu.

Prije zvijezde večeri nastupio je ponovno ujedinjeni pulski Wilsonov grafički projekt u ponešto izmijenjenoj postavi, s Mirom Kusačićem i Rusminom Obićem (gitara, vokali), Sinišom Vujnovićem (bas), Alenom Sforzinom (klavijature, programiranje) i Željkom Kmetom za bubnjevima.

“Ovo je materijal star 40 godina, malo smo ga prerušili, ali to je to. Tako se sviralo ’82.”, rekao je Miro. U pola sata bend je otprašio osam stvari i dokazao da je to i malo više od toga, dovoljno da ovo ne bude jedini koncert ovog benda u novom tisućljeću. Redali su se “Bogovi”,  “Kaštel”, “Moj grad”, “Dan karanfila”, a u završnici odlične svirke – “Jesen”. Bilo je lijepo vidjeti u publici puno pulskih rockera koji su došli poslušati “stare stvari”, a pao je sinoć i pokoji ‘prijedlog’ za oživljavanjem još nekih sjajnih bendova, poput The Spoonsa.