U bivšem diskontu Merkanta 'tone' otpada, prljavština i leglo narkomana. Više puta buknuo požar, nadležni peru ruke, a predstavnik vlasnika ima zanimljiv odgovor

Nevjerojatan prizor zatekli smo ovog tjedna u bivšem diskontu Merkanta na Vidikovcu, kod kružnog toka pokraj kojeg se nalaze trafika, štand s voćem, a preko puta mesnica, nešto niže pekara. Sam centar velikog pulskog kvarta. Još nevjerojatnije zvuči da je takva situacija već trideset godina, od propasti nekad perspektivnog pulskog trgovačkog lanca, koji je u dugove bacio i mnoge obitelji bivših radnika.

Iza debelih zidina, odmah iza spomenute trafike, u austrijskoj vodospremi u kojima su nekad poslovali spomenuti Merkantov diskont i skladište, apokaliptičar prizor. Gomile smeća, krhotine razbijenih boca, prljava odjeća i plahte, vjerojatno su pripadali onima koji su ovdje noćili ili još uvijek noće, fotelje koje se raspadaju, urušena nadstrešnica. U lijepoj borovoj šumici koja okružuje vodospremu, s podosta opasno naherenih stoljetnih stabala, nema ni centimetra koji nije prekriven smećem: hodamo na prstima da izbjegnemo krhotine stakla ili kakvu špricu.

Unutarnji zidovi na katu vodospreme potpuno su crni: od mesara koji posluje preko puta doznajemo da je požar buknuo više puta: ljeti je ovo mjesto, okruženo suhim borovim iglicama, bure baruta.

Stevo Vidaković, 86-godišnjak koji stanuje u blizini, u Rizzijevoj 34, kaže nam da je još 2000., kao tadašnji predstavnik stanara, urgirao kod ondašnjeg gradonačelnika Borisa Miletića da se stvar riješi, ali odgovor je bio – prostor je u privatnom vlasništvu i mi tu ne možemo ništa! Naime, nakon propasti Merkanta, prostor preuzima grupacija Puljanka Istra koja je otišla u stečaj, a posljednje dvije i pol godine parcelu od 3500 kvadrata s vodospremom preuzima luksemburški fond Istria Real Estate, isti onaj pod čijom kapom već godinama trune Robna kuća u centru Pule.

„Ovo je užas. Ovako je od 1996. Ovo je lijep dio grada, ali ovo je ruglo. Sramota! To bi trebali riješiti gradonačelnik, župan“, kaže Vidaković.

Boris Ivančić, predsjednik Mjesnog odbora Vidikovac, podsjeća da su u ime ovog mjesnog odbora više puta urgirali kod bivših pulskih vlasti.

„Oni su uvijek rekli da ne mogu zadirati u privatno vlasništvo. Međutim, sad više nije problem samo ruglo, nego sigurnost građana budući da je već dvaput buknuo požar u vodospremi, zid se nagnuo, a velik su problem i narkomanske igle. Nešto se mora riješiti“, upozorava Ivančić. Kaže da je poslao dopis aktualnoj gradskoj vlasti kako bi zajedno s gradskom pravnom službom pokušali dogovoriti kako riješiti problem, odnosno očistiti parcelu na teret vlasnika. Zasad su, veli, potkresali grane koje su se nadvijale nad cestom, ali na privatnu parcelu ne smiju zalaziti.

Iako su željezna vrata koja povezuju zidove oko vodospreme širom otvorena, čemu smo osobno svjedočili u srijedu, predstavnik fonda Istria Real Estate Predrag Đorđević kaže da se „ne može ući dok netko ne dođe otključati“. Na naše pitanje zbog čega ne očisti parcelu i onemogući ulazak, nudi zanimljiv odgovor:“Što znači čišćenje? To je zatvoreni krug. Mi smo potrošili 790.000 eura za četiri čišćenja Robne kuće. Mi očistimo, oni natrpaju. Pa samo za postavljanje zaštitne armature oko Robne kuće potrošili smo 120.000 eura.“

Na pitanje o odgovornosti i sigurnosti prostora, te o tome zbog čega je napušten niz godina, kaže da ga u svemu sprečavaju konzervatori koji ne odgovaraju na upite.

“To je pitanje za državu, ne za nas dvoje. Kad je nešto zaštićeno, ne smijete dirati. Zid je nagnut, ali ja moram dobiti suglasnost što s tim, što god da pitate, nema odgovora“, odgovara Đorđević te dodaje da će danas, 24. travnja o tome razgovarati s gradonačelnikom Peđom Grbinom, s kojim se sastaje u Komunalnoj palači vezano uz Robnu kuću.

„Teško mi je biti pristojan objektivan i reći stvarnu istinu, a istina je da već godinama pokušavamo dobiti dokument što tamo smijemo napraviti. Samo portal vodospreme je pod zaštitom, ostali dio nije, a opet konzervatrori opstruiraju, već dvije godine nikakav dokument nisu izdali.

„Mi ih pozovemo da dođu, sedam različitih arhitekata je pokušavalo s njima stupiti u kontakt. GUP predviđa tamo mješovitu namjenu, i stambenu, i javnu. Kažem OK, ajmo napraviti nešto s čim su građani Pule i Grad suglasni. Fondu je svejedno što će se izgraditi, ali ne može stajati ovako. Em ulaze narkomani, em mi ne možemo dobiti dokument. Znači, imate službenu proceduru koja kaže: vi podnesete zahtjev za lokacijsku informaciju, oni vam daju široko objašnjenje što možete, onda pripremimo projektni zadatak i pošaljemo ga na mišljenje, ali nema odgovora“, kaže Đorđević.

- Niste dobili odgovor konzervatora, Grada, koga još?

- I konzervatora i Grada. To će biti tema kod gradonačelnika jer je činjenica da otkako je došao gospodin Grbin i ovo s Robnom kućom se nevjerojatno ubrzalo. Grad je zaista ubrzao sve procedure da završimo Robnu kuću, ja se iskreno nadam da ćemo isto to uspjeti dobiti i po pitanju Vidikovca.

Arhitekti komuniciraju sa svim stručnim službama koje su potrebne. Ne znam, konzervatori kažu dajte vi izradite rješenja pa ćemo mi reći može ili ne može, onda im arhitekti kažu dobro, daj mi smjernice, što da crtam, da crtam piramidu ili Eiffelov toranj, daj mi smjernice.. Dobro vidjet ćemo se drugi tjedan. Prošlo je dvije i pol godine.

- Problem je, kažete, s njima, a s Gradom je li bio?

- Bivši gradonačelnik Filip Zoričić je pristojan i krasan čovjek, ali njega stručne službe nisu konstatirale uopće. Ono što je on tražio, oni su samo šutili, nikakvog odgovora, a gospodin Grbin je na prvom sastanku pitao - ljudi, kako je moguće da niste odgovorili na službeni dopis.

- Kažete da vam nisu odgovarali na pitanja.

- Da, šaljete dopis i ništa se ne dogodi godinu dana. Kod Grbina ćemo pokušati otvoriti temu Vidikovca, ako možemo dobiti nekakve smjernice da nas upute što da projektanti tamo nacrtaju jer mi smo predložili gradskim tijelima da napravi javni uvid pa neka ljudi pogledaju i daju svoje mišljenje. Ali kad s druge strane nemate odgovora, ne mogu ništa raditi jer je samo portal cijele vodospreme zaštićen. Šta ću ja sad rušiti taj objekt koji postoji 150 godina?

Naša je ideja da napravimo interpolaciju starog i nečeg novog. Tamo je velika parcela, a GUP dozvoljava stanove. Ako izgradimo mali broj stanova, recimo njih 20-ak, i ako tome dodamo lijepi dječji vrtić u onoj šumi, ja sam roditelj, ja bih htio da mi se djeca igraju u onom šumarku, i tome dodamo javni sadržaj koji tamo mora biti, može to biti pošta, trgovina, neka galerija, neki muzej... Ne znam jeste li bili tamo, ono je oaza, predivno.

- Što biste s vodospremom?

Vodosprema ostaje, nekad je bila trgovina i u tim prostorijama, možete raditi bilo kakvu javnu namjenu prema GUP-u, ali ja nisam arhitekt, ja nemam tu viziju koji imaju arhitekti.