Udomili četvero djece, imaju biološku kćer, a sad im stiže i sin! 'Važno da smo skupa, kao velika sretna obitelj'

Andrea (39) i Marko Đaković (44) imaju biološku kćer, drugo biološko dijete je na putu i ugledat će svjetlo dana za dva mjeseca, posvojili su djevojčicu i pored toga udomili još tri dječaka, piše za 24sata novinarka Dijana Marić.

Kako kaže stara poslovica: "Složna braća kuću grade", baš tako je u domu obitelji Đaković u Oprtlju.

Red se zna. Nakon doručka školarci odlaze u školu. Andrea, dok suprug radi, brine se o mlađima koji kroz igru uče i usvajaju prva znanja, crtaju zajedno i druže se, a kad školarci dođu kući, nakon zajedničkog ručka koji je u 13.30 sati, svi kolektivno odlaze na popodnevni odmor.

A onda slijedi podjela zadataka. Za neke je to školska zadaća,a za druge pomoć u kući i oko nje. Kad se zadaci izvrše, slijedi omiljena igra u parku ili na igralištu. Na tu igru s nestrpljenjem svaki dan čeka svih petero mališana. Jedno drugom "do uha".

- Imamo biološku kćer koja ima sedam godina. Prvo smo udomili, a potom i posvojili djevojčicu koja danas ima šest godina, a tri dječaka su nam došla od rujna do studenoga prošle godine. Oni imaju 6, 8 i 8 i pol godina.

Naša biološka kći ide u prvi razred s jednim udomljenim djetetom. Mala je to škola s tek pedesetak učenika. Jedan udomljeni dječak je prvašić, jedan ide u drugi razred, a dvoje najmlađe djece ostaju sa mnom kod kuće - odmah na početku nam je rekla Andrea.

Drugo biološko dijete bračni par očekuje u lipnju. I to sinčića. Kako je rekao Marko, djevojčice se baš i ne vesele braci jer su htjele žensko pojačanje. Čak je i mačka u dvorištu "muško", pa je mama Andrea obećala djevojčicama nabaviti malu zečicu, a možda i nekoliko njih. Kroz smijeh je rekla da balans mora biti približno jednak.

I sva djeca se gotovo od prvoga dana međusobno nazivaju sestrama i braćom. Svađa među njima, nakon prilagodbe, gotovo i nema, a i ako se pokoja dogodi sve se brzo riješi uz "čarobnu" riječ - oprosti.

Andrea je rekla da je u današnje vrijeme teško i izazovno biti udomitelj.

- To je zbog svih stvari koje društvo i sustav traže od udomitelja. Teško je biti u današnje vrijeme i roditelj, a udomitelj je i teže jer su djeca u potrebi. Riječ je o djeci koja nemaju odgojnog i obrazovnog temelja. Dođu u takvom stanju da imaju fizičke, emocionalne i psihičke potrebe koje do tada nitko nije zadovoljavao. Udomitelj dobije dijete koje od početka treba pomoć Imali smo kod jednog udomljenog dječaka sve te potrebe.

- Zato je jako važno znati da ti je udomiteljstvo poziv. Kad god dođu teži problemu, sjetimo se da je to naš poziv. Vjernici smo i to nam je bitno. A do tog poziva smo došli jednoga Božića kad sam postila i u srcu dobila da želim biti udomiteljica. Ubrzo je i suprug nakon posta shvatio isto. A prije toga postali smo članovi rovinjskog crkvenog Centra za pomoć djeci 'Oaza', koji više od trideset godina pomaže kod zbrinjavanja djece u potrebi. Isprva smo oboje radili kao volonteri pomažući u centru sa svime što treba. I malo pomalo i mi smo postali udomitelji. Hvala Bogu zbog toga - rekli su za 24 sata Andrea i Marko.

Tako jednostavno su to ispričali kao da to nije velika stvar. I ne smatraju sebe nimalo herojima jer su četvero djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi udomili u veliku i sretnu obitelj punu smijeha, radosti i zajedničkog druženja. Jer važno je, naglasili su, zajedno provoditi dio dana, grliti se, ljubiti i zajednički rasti kao sretna obitelj.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.