'Godinama je bilo ‘sutra ćemo', a sad smo došli do kraja: djeca nam treniraju po garažama'

Teška situacija u Žminju. Kako smo pisali, tamošnji nogometni klub je zbog nepostojanja osnovnih uvjeta obustavio rad omladinskog pogona s više od 120 djece, što posebno pogađa roditelje. Jedna od njih je i Daniela Žufić iz Gržini, čija su dva sina – 18-godišnji Noa i 13-godišnji Ivano – prve nogometne korake, još kao vrtićarci, napravili upravo u NK Žminj, za koji i danas igraju.

S klubom je, kaže, povezana godinama, ne samo kao roditelj, već i kroz volonterski angažman – od vožnje djece na utakmice, do fotografiranja za klupske stranice.

"Došli smo do kraja. Svi se sada čude što se dogodilo, ali nema mjesta čuđenju. Drugog načina jednostavno nije bilo", kaže razočarana Daniela, pravdajući odluku vodstva kluba da stopira treninge.

Podsjetimo, nakon početka dogradnje zgrade osnovne škole i izgradnje sportske dvorane, dio nogometnog igrališta pretvoren je u gradilište. Srušene su svlačionice, a osnovni uvjeti, poput sanitarija, ali i rasvjete, ne postoje ni na pomoćnom terenu, zbog čega je uprava udruge "rekla dosta".

"Iz kuta roditelja ovo ne može biti ni normalno, ni prihvatljivo. Došlo je do toga da trener održava trening u garaži, na čemu smo mu zahvalni. Ali, to su već ludosti - ne možeš očekivati od čovjeka da to radi", govori.

Dodaje kako su minimalne uvjete na pomoćnom igralištu - reflektore, kontejnere s tuševima i siguran teren - iskali odavno.

„Prije godinu dana na sastanku nam je obećano da će se osigurati sve što treba. Ali svi znamo kako to ide s političkim obećanjima – ništa nije ispoštovano, a vremena je bilo više nego dovoljno. Ne za cijeli projekt višemilijunski projekt stadiona, o kojem priča načelnik Općine, nego za minimum minimuma“, ističe.

Dodatni problem predstavlja i organizacija svakodnevice djece. Zbog radova na školi, naime, učenici nastavu pohađaju u obližnjem Svetom Petru u Šumi - autobus se vraća tek oko 20 sati, kada bi trebali na treninge. No, ne mogu, jer na igralištu - nema rasvjete.

„Kao roditelj više ne znam kojim putem ići, ni što učiniti, ali znam da neću dozvoliti da se klub nakon sto godina ugasi. Moj sin je i trener, sprema se položiti za licence... Sve me ovo jako pogodilo“, osjetno je frustrirana situacijom Daniela.

Koliko je sve eskaliralo, pokazala je i sjednica Općinskog vijeća, na kojoj je tema bio upravo NK Žminj. U vijećnicu je stiglo čak sedamdesetak roditelja i građana.

„Nema tu zle krvi prema ljudima iz Općine. Rekla sam i tamo – ne tražim ništa za sebe, nego za 120 djece, među kojima su i moja. Ali odgovore koje smo dobili od načelnika Željka Plavčića čuli smo već sto puta. Treba krenuti u realizaciju – da djeca imaju WC i da nisu na cesti“, poručuje.

Na pitanje zašto je, po njoj, do ovakve situacije uopće došlo, odgovara bez zadrške: 

„Zbog čistog nemara. Da je bilo malo više brige za klub, imali bismo uvjete. Bilo je po onoj staroj ‘sutra ćemo’, ali sada više nema sutra. Jer, moje dijete više ne trenira. Tek sada se krenulo jače raditi na igralištu, valjda će mladima osigurati ono što zaslužuju“, zaključuje Daniela Žufić.