Foto Ćevapi, frizure i dronovi: kako su mladi ‘manekeni’ jedan festival pretvorili u pravi mali šou

Mlade danas uglavnom doživljavamo kao nezainteresirane i pomalo lijene, no ta je slika često pogrešna. Oni su jednostavno drukčiji, fleksibilni i brzi, imaju neke svoje, nove metode rada, a kreativnost – kreativnost nikad nije bila upitna.

Plastično je to pokazao 5. Festival strukovnih zanimanja, na kojem se jučer u Pazinu predstavilo 16 srednjih škola s ukupno 35 obrazovnih programa, uz sudjelovanje oko 1.300 učenika završnih razreda osnovnih škola iz cijele Istre.

Nikoga nije moglo ostaviti ravnodušnim kako su srednjoškolci pomno osmislili štandove s ponudom koja je većinom bila djelo njihovih ruku. I malne glumili manekene, strpljivo odgovarajući znatiželjnicima, e ne bi li starijim osnovcima svoju školu predstavili kao pravi izbor za nastavak obrazovanja.

U parteru sportske dvorane – šarolika gužva. S jedne strane ćevapi i krumpirići, s druge lete dronovi. Lijevo frizure i manikura, desno popravak auto-motora i raspoloženi medicinari sa špuntama.

Napravili smo đir i - čudnog li čuda - nitko nas nije odbio: svi su se spremno fotkali i rekli riječ-dvije za Istarski.

Profesori jednako susretljivi. Evo ga, naš stari znanac Mirijan Ritoša iz Srednje škole Buzet – u ulozi otpornika uključuje se u strujni krug niskog napona i pali lampice. Tu je s kolegama Linom Maretićem i Pinom Ziadrićem. Teme: elektrotehnika i računarstvo – programiranje, umjetna inteligencija i “sve to novo što vole mladi”.

„U našoj školi imamo puno prakse. Svaki učenik mora napraviti praktični završni rad, dokumentirati ga i obraniti“, napominju ponosno učitelji, a đak Robin Erik, koji objašnjava modele posjetiteljima, sve potvrđuje kimanjem.

Treba li spominjati da je velika gužva bila pred štandovima kuhara iz porečke, odnosno labinske škole. Častili su porcijama jela koje su sami na licu mjesta pripremili.

„Super nam je ovdje, svi su pozitivni i jako vedri. Govorimo im da se kod nas nauče brojne kulinarske vještine“, rekle su nam Sara i Nora iz porečke Turističko-ugostiteljske škole Antona Štifanića, koje rade pod paskom profesora Pelože.

Iako su tek prvi razred, jedna od njih već zna da će jednog dana otvoriti vlastiti restoran.

Sklapaju se ovdje i prijateljstva. Oliver iz porečke škole razbaškario se na stolici pred Anamarijom iz Strukovne škole Pula, koja mu masira ruku.

„Iskreno, jako opuštajuće“, šeretski dobacuje mladi frajer.

Na štandu iste škole padaju besplatne frizure, vezu se pletenice, zuje mašinice, šiš-šiš...

Anita Pijak, učiteljica iz umaške osnovne škole, iskoristila je priliku da “sredi nokte” kod budućih kozmetičara, a nutricionisti, omah pored, znatiželjnike savjetujukako “do ljeta postati raketa”.

Nešto ozbiljnija atmosfera u izlogu Tehničke škole Pula, koja se predstavlja s pet programa: arhitektonski, geodetski, elektrotehničarski, strojarski… Tu su i tehničari za mehatroniku, četvrtaši Anton i Leonardo.

„Ima zagrijanih za naše programe, a prilaze i oni samo radoznali. Ovdje smo da pokažemo što se radi kod nas, da pobudimo interes kod osnovaca – to je cijela poanta“, veli Anton dok u ruci prevrće 3D-printani model Kipa slobode.

„Našu školu preporučio bih svima kojima je zanimljivo nešto raditi rukama – dosta je prakse, što je super“, dodaje Leonardo.

Prvi kani na studij mehatronike, drugi elektrotehnike. „Ako upišemo, naravno – ali lijepu bazu smo dobili“, poručuju.

Dobre temelje svojim učenicima pokušava usaditi i profesor elektrotehničkih predmeta u SŠ Mate Blažine Labin, Marko Ivan Šumberac. Tek je krenuo raditi u prosvjeti, izgleda kao srednjoškolac, a već zaigrano diže dron i – vidi ga, nu – vozi autić na daljinski preko mobitela.

„Ha, ha. Kupili smo ga u dijelovima, pa su ga učenici dizajnirali i sastavili. Sad ga možemo ovako pokazivati. Dobro nam je došao kao priprema za natjecanje“, kaže dobro raspoloženi Šumberac.

Super raspoloženje i u kutku Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile Pazin.

Momci nabili zvučnik, k'o na partyju za ekipu, leme i osvajaju ležernošću. Sami traže da ih slikamo.

A što kažu osnovci? Tomo i Tonči, osmaši iz OŠ Marije i Line Umag, pažljivo su obišli dvoranu. Tonči bi za električara ili u poljoprivrednu školu, a Tomo, veli, cilja komercijalu, “ali ni HTT nije loša ideja”.

Svidjela mu se, priznaje, prava recepcija koju su složili iz jedne škole za turizam.

Tko će ga znati – možda baš jedan od njih dvojice sutra postane kvalitetan majstor koji će svojim rukama i znanjem napraviti neku dobru stvar.

Baš kao što su to na festivalu u Pazinu za svoje škole predstavili đaci-manekeni. E, to je velika vrijednost!

Galerija (30)