Kako su nam mladi iz malog sela održali lekciju o slozi: 'Da nije njih, ne bi danas bilo ni nas'

Oni su dokaz da još ima nade za nas, prokomentirao je jedan pametan kolega potez udruge mladih iz Grimalde na premijernom izdanju WRC Croatia Rallyja u Istri.

U vremenu opće otuđenosti – kad je za dogovoriti obično druženje s prijateljima uz piće potrebna priprema gotovo kao za istrčati 100 milja Istre – juniori iz Općine Cerovlje održali su lekciju širokog spektra. I pokazali što su sloga i ljubav prema zavičaju.

Istina je da bi i mnogima u Istri trebao GPS da pronađu taj, kažu, najljepši vidikovac na Poluotoku, no u petak je Grimalda bila – centar svijeta. I to upravo zahvaljujući tamošnjim dečkima i curama, predvođenima Koradom Juradom.

Njih dvadesetak organiziralo je šank, dovelo i lokalne, jednako mlade, mužikante – sve kako bi dostojno ugostili globalni automobilistički spektakl koji je privukao stotine tisuća gledatelja diljem Hrvatske. Pritom je sigurno debelo više od tisuću ljudi posjetilo i utrku kroz ovo istarsko selo.

Bila je to fešta za pamćenje.

Punkt s kojeg su se promatrali najbolji svjetski relijaši izgledao je kao bogomdan. Pozornica par excellence. Ali, iza takve idealne slike stajale su višednevne pripreme: trebalo je iskrčiti plato s pogledom na brzinski ispit, urediti poveći parking podno brda, očistiti šumske putove, podići skelu za gledatelje, dovući svu opremu i namirnice… I, naravno, sve uskladiti s organizatorima WRC-a. Nije ovo šala.

„Spravili smo se, imali smo pravu akciju u selu: bageri, traktori, pile… Sve je bilo u pogonu. Ali pogledaj ovo danas – vidiš da se isplatilo!“, kazao je 23-godišnji Korado. „Pokušavamo i mi uživati, magari je, kao ča vidiš, strka… borimo se. Ne damo se, mi smo Grimavčani!“

Prštao je od energije i dobre volje, ali i posla. Stigao je okupiti ekipu za fotografiranje i poručiti nam da ne odlazimo tako skoro jer najbolje tek počinje.

Kad je muzika uzela maha, sve je bilo jasno. Šibali su sopci dugo, dugo – ma, bez prestanka, sve do drugog kruga natjecanja…

„Da ni njih, ne bi ni nas bilo tu danas“, dobacio je jedan gledatelj iz društva Pićanaca o inicijativi udruge mladih.

„Meni se čini da samo ja tu ne znan niš sviriti“, dodao je kroz smijeh drugi.

Malo niže, na putu u šumu, roštilj je spremilo društvo lokalaca svih generacija. I oni su ponosno pozirali, mnogi u majicama s nazivima okolnih sela i zaseoka: Pagubice, Cerje, Omošćice, Orlišće, Podmerišće, Podmeja, Mlake… A ti toponimi, ludom kombinacijom slova, okomito daju - Grimaldu.

Stanovnici se ovdje (još uvijek) bave poljodjelstvom i stočarstvom, a nekoliko starih kuća uređeno je za turističko iznajmljivanje.

Nama se, uz Korada, kao domaćin ovom prilikom nametnuo i Sandro iz Cerovlja, rodom s Pićanštine, predstavljajući Elvisa iz Grimalde kao pravog težaka.

„Ovdje vlada nevjerojatna sloga. Da ti zatreba pomoć – da ti se razbije auto ili nešto slično – vjeruj mi, svi bi ti odmah priskočili“, zaključio je veseli Sandro. Taman za poantu ove crtice.

Preostalo nam je samo poručiti i njemu, i Koradu, i Elvisu: vidimo se u Grimaldi 26. travnja, na blagdan sv. Jurja! Tada se, naime, održava susret mladih svirača na istarskim tradicijskim instrumentima „Supci pud mavricun“.

I tu će, naravno, glavnu riječ u organizaciji ponovno voditi mladi Grimavčani.