Student u Puli tvrdi da financiraju sustav koji ih ne sluša: ‘Nismo štetna nekolicina, već predstavnici svih studenata’

Nakon reakcije ravnateljice Studentskog centra Pula Sande Rojnić Sinković na negativno mišljenje Studentskog zbora o radu te ustanove, jedan se student,  Zlatko Nikolić, oglasio odgovarajući na optužbe ravnateljice.

Autor osvrta, dugogodišnji studentski predstavnik i bivši predsjednik Studentskog zbora, ističe da iza njegove kritike stoji višegodišnje iskustvo u radu sa studentskim institucijama. Navodi da je četiri godine bio aktivni član Zbora, dvaput izabran na izborima, a od 2023. do 2025. obnašao je dužnost predsjednika. Uz to, sudjelovao je u radu Senata Sveučilišta, Upravnog vijeća Studentskog centra, Vijeća Filozofskog fakulteta te brojnih drugih tijela. Naglašava i kako je sav taj angažman bio volonterski, što je, dodaje, praksa i kod drugih studentskih predstavnika.

“Ravnateljica ne razumije ulogu Studentskog zbora”

Reakcija ravnateljice uslijedila je nakon što je Studentski zbor javno objavio Mišljenje o radu Studentskog centra. Umjesto da se dokument shvati kao poticaj za poboljšanje, autor tvrdi da je protumačen kao napad.

“Razočaran sam očitim nerazumijevanjem ravnateljice koja još jednom pokazuje da uopće ne zna osnovnu ulogu studentskih zborova”, navodi, podsjećajući kako je Studentski zbor zakonom definirano predstavničko tijelo svih studenata.

Ističe da studenti nisu pasivni sudionici sustava, već aktivni dionici upravljanja, koji kroz Zbor imenuju predstavnike u ključna tijela, od Senata do Upravnog vijeća Studentskog centra. Ocjenjuje kako je nazivanje Zbora “nekolicinom koja ozbiljnim lažima želi obezvrijediti kvalitetan rad SC-a” skandalozno te suprotno temeljnim demokratskim načelima visokog obrazovanja.

Dodaje kako aktualni saziv Zbora okuplja predstavnike svih sastavnica Sveučilišta, od Fakulteta ekonomije i turizma do Tehničkog fakulteta, te da je sporno Mišljenje doneseno jednoglasno.

Tko zapravo financira studentski standard?

Poseban naglasak stavljen je na, kako tvrdi, rašireno nerazumijevanje pojma studentskog standarda i njegovog financiranja. Iako se često ističe uloga države, autor navodi da većinu sredstava zapravo osiguravaju sami studenti.

Prema dostupnim podacima za 2023. godinu, Studentski centar Pula 41,16 posto prihoda ostvario je posredovanjem u studentskim poslovima, odnosno iz rada studenata. Dodatnih 10,82 posto dolazi iz studentske prehrane, a 10,61 posto iz smještaja. Ukupno, više od 62 posto prihoda dolazi izravno od studenata.

Tek potom slijede državne subvencije, 21,99 posto za prehranu i 3,74 posto za smještaj, dok ostatak čine tržišne aktivnosti.

Autor pritom upozorava da se javnim isticanjem cijena studentskih usluga kao “uspjeha” Studentskog centra stvara pogrešna slika. “Sve navedeno ovisi o zakonskim propisima države, a ne o politikama Studentskog centra”, ističe dodajući da studenti zapravo financiraju i samu instituciju, uključujući i upravljačku strukturu.

Niz otvorenih pitanja bez odgovora

U osvrtu se navodi kako ravnateljica u svom istupu nije odgovorila na konkretne probleme koje je Studentski zbor ranije istaknuo. Među njima je i pitanje nepostojanja studentskog restorana na kampusu u Negrijevoj, gotovo dvije godine nakon njegova otvaranja.

Autor tvrdi da je tijekom 2024. godine na sjednicama Upravnog vijeća više puta tražio odgovore o toj temi, ali ih nije dobio. Aktivnosti su, kaže, pokrenute tek nakon studentske peticije 2026. godine.

Otvara i niz drugih pitanja: zašto je studentima u domu ukinuta posteljina, zašto je uvedeno plaćanje pranja rublja i depozit, te zašto ne postoji plan ulaganja u poboljšanje studentskog standarda. Također navodi da Studentski centar nije pokazao interes za sudjelovanje u projektu Studentskog društvenog centra.

S druge strane, pojedine odluke opravdavaju se vanjskim faktorima. Prema riječima ravnateljice, za izostanak sportske infrastrukture odgovorni su konzervatori, kao i za probleme s klimatizacijom objekata.

“Studente se ne osluškuje”

Autor osporava i tvrdnju da Studentski centar aktivno komunicira sa studentima. Kaže kako se brojni upiti ignoriraju, unatoč tome što dolaze i na službene adrese ustanove.

Kritizira i spominjanje “neovisnih studenata”, ocjenjujući da se time sugerira kako je Studentski zbor ovisan o nečijem utjecaju. “Mi smo dužni prenositi probleme svih studenata koje predstavljamo”, poručuje.

Naglašava da je Mišljenje Zbora rezultat širokih konzultacija, od studentskih udruga do Domskog odbora, te da odražava kontinuirano nezadovoljstvo. Kao primjer navodi i peticiju za studentski restoran na kampusu, koju je potpisalo 1100 ljudi.

“To su ti studenti koji štete Sveučilištu?”

Posebno oštro reagira na prozivanje “nekolicine studenata”, navodeći konkretne primjere njihovog angažmana. Među njima su studenti koji su organizirali besplatne radionice robotike i 3D printanja za djecu, članovi sportskih sekcija koji predstavljaju Sveučilište, organizatori humanitarnih akcija te sudionici projekata poput Studentskog društvenog centra.

Spominje i aktualnu predsjednicu Studentskog zbora, dobitnicu Rektorove nagrade, koja je organizirala humanitarnu predstavu i prikupila 1700 eura pomoći.

“To su ti studenti koji ‘trajno nanose štetu Sveučilištu’”, zaključuje autor.

Poziv na odgovornost i dijalog

U završnici poručuje kako je legitimno da studenti ocjenjuju rad uprave Studentskog centra, osobito na kraju mandata. Kritizira ocjenu da je javna komunikacija Zbora štetna, ističući da takav stav iznenađuje za osobu s novinarskim iskustvom.

Iako ostavlja prostor za daljnju raspravu, posebno o komunikaciji i upravljačkim praksama, zaključuje kako bi cijela situacija mogla imati i pozitivan ishod.

“Sveučilište u Puli iz ovoga može izaći jače i osjetljivije na potrebe onih zbog kojih postoji - studenata”, poručuje.