Ne, ovo nije cesta s razglednice, nego živa opasnost!

Cesta koja istočnu Istru spaja s Rijekom, državna dionica Vozilići – Tunel Učka, već godinama brzo i sigurno propada. Intenzivan promet, osobito kamiona koji ne mogu obalnom magistralom, uzima danak – kolnik je pun dubokih ulegnuća i izbrazdan rupama.

Posebno je razlokana dionica između Čepića i Šušnjevice. Prava opasnost, tim više što se na ravnim dijelovima vozi brzo, pa je problem još veći. A znakova upozorenja nigdje, niotkuda...

Nije to, naravno, neka novost. Nije mirakul za naše prilike. Svikli smo već. Ali, riječ je o prometnici koja nas s Labinštine spaja s – kako kaže moj prijatelj – Hrvatskom i ostatkom svijeta. Nije seoski put, nego državna cesta, glavna, kako hoćete.

Gunđam o tome već dugo, sebi u brk, ali neki me dan lupilo posred ćiverice.

Vraćajući se iz Rijeke, uredno sam platio tunel 4,10 eura, prošao famoznu drugu cijev i bokun Ipsilona pa se spustio dolje prema Vranju, natrag u našu realnost.

Negdje kod Čepića, blizu onog popularnog fotopointa s poljima uljane repice, pogodio sam jednu rupu ravno u srce. Bio je sumrak, vidio sam je prekasno. Nije djelovala strašno, ali je puknulo. Udarac je bio takav da sam pomislio kako je nešto na autu otišlo u prah.

Supruga je stoički prešutjela, ali kćer je iskreno, kako to već djeca znaju, pitala jesam li šenuo. Jesam odavno, ali ne baš toliko da, eto, ciljam rupe, kolikogod se činilo da je ovakav zicer teško promašiti.

Srećom, prošao sam bez štete. No, neki nisu. Na kavi su mi poznanici priznali da su upravo na toj dionici polomili amortizer na novom, nimalo jeftinom automobilu.

Jedna poznanica koja tuda prolazi svaki dan kaže, pak, da za famoznu rupu dobro zna.

„Izbjegavam je, idem skroz desno, a i inače tamo vozim kao zmija. I radio mi se znalo ugasiti kad bih tresnula u kakvu škulju”, rekla je. I dodala: “One male asfaltirane zakrpe su najgore, samo te zavaraju. Dosta smo trpjeli, vrijeme je da se ta cesta popravi!”

Fotografija objavljena uz ovaj tekst, shvatili ste, može zavarati. Ne, ovo nije cesta za razglednicu. Ovo je cesta za u novine.

Jer, dok se Hrvatske ceste ne sjete ovog dijela Istre, možemo se samo slikati.

I dobrano usporiti. Paziti da ne razbijemo auto. Ili - glavu.