Kad se sprave Đina i Ondina: 'Svi bi naše slatkiše stili zet doma - ma neka ih provaju dignut ku moru!'

Što je ovo: divovska uskršnja pinca ili fino umotani, posijani poklon – zapitat će se, bez dvojbe, nerijetki promatrač kad ugleda zagonetnu kreaciju ispred dvjećarne „Rože & fiori“, tamo pokraj pazinskog zvonika.

Ali samo dok mu se ne ponudi šira slika.

A ona krije malu, ali slatku priču, nastalu iz jedne besciljne podnevne šetnje opustjelim gradskim ulicama.

„Ha, ha… Istina, na svašta su pomislili ljudi ki tuda pasaju. I da su to čokolatini Ferrero Rocher, i panetoni… Ma svakakovih je asocijacija tu bilo“, smije se cvjećarka Đina.

„Naše boće ti se pjaže, a? Ove su još od Valentinova, naša uvjerljivo najseksi instalacija dosad. Pomalo su, ovako crveno-crne, i opasne – ča ne da da…“, dodaje kolegica Ondina.

Radi se, ne biste vjerovali, o običnim parkirnim kuglama – izlivenom komadu betona koji je, zahvaljujući originalnoj domišljatosti ovog dvojca, pretvoren u prstohvat sreće.

I to višestruko korisno: priječe parkiranje, olakšavaju dostavu i čine vidljivom cvjećarnicu u vlasništvu gradskog komunalca Usluga. A ono najvažnije – unose radost u svakodnevicu i postaju najbolja reklama koju ne moraš posebno plaćati.

„Najprije je trebalo maknuti viture, ni nas se nanke vidilo od njih, a onda piturati one sive, grde boće. Počele smo s rožicama, za proljeće, bez papira, i nakon tega šle korak dalje – na zamatanje“, objašnjava Đina.

„Motaj, smotaj; motaj, smotaj – u ten ritmu ti mi delamo“, ubacuje se Ondina, uz osmijeh i jasnu aluziju na Dubiozu kolektiv, koja također pjeva o biljkama, ali ne onima za cvjetne aranžmane.

Doza čiste, nepatvorene pozitive.

Ovdje se, shvaćate, dobre vibracije šire jače nego što su to nekad, u zlatna vremena, radili Jura Stublić i ekipa. Sve pod motom: cveta cveće u naše preduzeće.

„Originalne šinjore – originalne kugle. Mi smo ti ĐIO tandem. Đina i Ondina. Sa malo stvari, ku imaš ideju i volju, moreš čuda tega napraviti“, nastavlja Ondina dok slaže još jednu ikebanu.

Đina za to vrijeme lista galeriju na mobitelu i traži sve varijacije u koje su dosad „oblačile“ ove četiri kugle, svaku tešku, brat-bratu, oko 200 kila.

„Svi bi ih, tako lipe, teli zet doma. A ja in rečen: ala, samo provajte. Provaj ih i ti dignuti… Ma nećeš!“, smije se.

Dok ih slušam, jasno je da ove susretljive cvjećarke, osim dobrih vibracija, šalju i jednostavnu, gotovo ljekovitu poruku: u svakom se poslu može pronaći ona mala doza gušta zbog koje dan ide lakše.

Tandem ĐIO, u vremenu sveopće – i često bezrazložne – kuknjave, djeluje gotovo neobično. Baš kao i njihove boće, koje će već sutra dobiti novo ruho.

„Imamo, da, nove ideje… ali nema šanse da ti rečen. Ćeš nas morati doj viti za Uskrs.“

Obavezno. Plaćam i kavu.

Ma sve za još jednu rundu zdrave ćakule.