Irena Burba: Nismo protiv investicija, ali jesmo protiv loših i štetnih projekata, kao što je hotel na Valkanama

U konkurenciji od šest kandidata, pulska udruga Zelena Istra nagrađena je Poveljom Grada Pule za 2025 godinu, i to za, kako stoji u obrazloženju Odbora za dodjelu nagrada i drugih priznanja postignuća i izniman doprinos unapređivanju zaštite čovjekova okoliša, promicanje održivog razvoja, odgoja i obrazovanja mladih naraštaja, kojim udruga, u tri desetljeća vrijednog rada izrasta u prepoznatljiv simbol predanosti zaštite okoliša i javnog dobra podizanjem svijesti o zdravlju, kvalitete života i ekološke svijesti građana Pule.

Tim povodom razgovaramo s predsjednicom udruge Irenom Burba.

- Nagrada dolazi u povodu 30. rođendana udruge. Koliko Vam znači ovo priznanje? Na koji ste način okruglu obljetnicu?

- Povelja Grada Pule za nas puno znači – priznanje je to za trideset godina predanog rada Zelene Istre i potvrda da su naša upornost i zalaganje za zaštitu okoliša i javnog dobra prepoznate u lokalnoj zajednici. Tijekom ovih trideset godina postali smo prepoznatljiv glas za održivi razvoj, transparentnost i aktivno sudjelovanje građana u odlučivanju.

Kroz godine smo proveli na stotine projekata, kampanja i radionica, zaprimili tisuće poziva na Zeleni telefon, pokrenuli Društveni vrt Gregovica i Radionu Re-Geppetto te poticali sudioničke modele upravljanja. Često smo stajali uz građane u obrani javnog interesa, čak i onda kada to nije bilo lako ili popularno. Trideseti rođendan smo proslavili na način koji najbolje odražava našu misiju – svečanom večeri s panelom 'Naša dobra – naša borba', okupljanjem predstavnika građanskih inicijativa iz cijele Istarske županije, i otvorenjem izložbe '30 godina Zelene Istre' u Dnevnom boravku Rojca, koja donosi retrospektivu naših ključnih projekata, kampanja i zajedničkih uspjeha s građanima. Bio je to trenutak da se prisjetimo svega što smo zajedno postigli i da zahvalimo svima koji su bili dio našeg puta.

- Kako je sve krenulo: ispočetka u udruzi nije bilo puno članova, ali je uvijek bila vrlo glasna, s jasnim stavom. Koje ste važne projekte pokrenuli, možete li navesti gdje ste u Istri uspjeli spriječiti devastaciju prostora, na što ste najviše ponosni?

- Zelenu Istru pokrenula je mala skupina entuzijasta 1995. godine u vremenu kada se civilno društvo u Hrvatskoj tek počelo stvarati, klimatske promjene su zvučale kao daleka prijetnja, a građanske inicijative bile su rijetkost. Od samog početka reagirali smo ne samo na probleme u okolišu, nego i na društvene nepravde i netransparentno upravljanje prostorom, želeći pokazati da građani imaju pravo i moć sudjelovati u odlukama koje oblikuju njihovu zajednicu.

Izdvojila bih svakako da je tadašnja ekipa pokrenula ključni program, a to je Zeleni telefon. Mreži Zelenih telefona priključili smo se 1998. i od tada svaki dan građanima pružamo besplatnu pomoć u rješavanju problema u okolišu. Tu su i brojni edukativni projekti kao što je bila „Eko -škatula” i mnogi drugi.

Tijekom godina postali smo prepoznatljiv glas za dobro upravljanje i aktivno sudjelovanje građana, a građani nas vide kao svog partnera u borbi za očuvanje okoliša i prava na sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njihovih zajednica.

Ponosni smo na kampanje koje su oblikovale javni prostor u Hrvatskoj: „Zaustavimo Plomin C”, „SOS za Jadran”, „Ne damo naše autoceste”, „Stop Družba Adriji”, „Javno je dobro”, „100% naše more i obala”, „Volim Pulu – za Muzil” i „Za Lungomare”. Svaka od njih bila je borba za javno dobro i dokaz da građani, kad su informirani i udruženi, mogu mijenjati politike. Utjecaj je bio konkretan – od sprečavanja izgradnje termoelektrane na ugljen i bušenja Jadrana do izmjena zakona o pomorskom dobru. No možda je najvažniji učinak taj što su kampanje osnažile građane da vjeruju u vlastitu snagu i važnost svog glasa.

- Koliko dugo ste na čelu udruge, koliko ona danas broji članova?

- Udrugu vodim od 2020., no u Zelenoj Istri sam zaposlena još od 2007. godine, dakle skoro 19 godina. Dušica Radojčić je udrugu vodila od 2002. godine. Prva predsjednica Zelene Istre je bila Latinka Janjanin.

Danas djelujemo kroz široku mrežu suradnika: članova, volontera, građana, škola, institucija i organizacija. Od prvih poziva na Zeleni telefon do zajedničkih kampanja i projekata izgradili smo povjerenje i partnerstva koja traju desetljećima. Članica smo mreže Zeleni Forum te mreže Climate Bridges Network.

No, kako kažu, svaku organizaciju čine ljudi i posebno sam ponosna na naš mali, ali jako vrijedan, složan i uporan tim od 6 zaposlenih koji omogućuju da se na svakodnevnoj razini projekti, aktivnosti, edukacije i programi provode i da se udruga može održati i razvijati. Tu je svakako važno istaknuti i naših 120 članova i  30-ak aktivnih volontera.  Volonteri su naša velika snaga – godišnje doprinesu s više od 1.200 volonterskih sati u društvenom vrtu, aktivnostima popravljaone, kampanjama i događanjima. Njihov rad i entuzijazam neizmjerno su doprinijeli uspjesima i pozitivnim promjenama  koje smo postigli.

- Ne zalažete se samo za zaštitu okoliša, udruga je poznata i kao pokretač raznih aktivnosti kojim se štite ljudska prava i prava manjina, bila je jedan od pokretača Marša protiv fašizma u Puli. Koliko je važno danas podsjećati i zalagati se za te vrijednosti u Hrvatskoj, gdje se relativizira ustaški pozdrav i otkazuju manifestacije na kojima sudjeluju Srbi?

- Od samih početaka misija Zelene Istre nije bila samo zaštita okoliša i prirode, nego i promicanje demokratizacije, društvene pravde i temeljnih ljudskih prava. Društvena pravda ne može se odvojiti od zaštite okoliša – posljedice klimatskih promjena posebno pogađaju ranjive skupine, a brojni međunarodni izvori potvrđuju da su upravo žene, siromašni i marginalizirane zajednice izloženiji negativnim učincima klimatskih katastrofa i ekonomske nesigurnosti.

Zbog toga ne možemo prešutjeti obrasce mržnje, netolerancije i isključivanja koje danas vidimo u društvu. Udruga je odavno prepoznala tu međusobnu povezanost jer je borba protiv netolerancije i ekstremizma dio šire borbe za uključivo i pravedno društvo. Uvjereni smo da se ne možemo samo fokusirati na zaštitu okoliša ako zanemarujemo prava i slobode ljudi. Stoga je naše zalaganje za prava manjina i ljudska prava sastavni dio istog ekosustava vrijednosti za koji se borimo – jer samo pravedno, uključivo i demokratsko društvo može biti istinski održivo.

I da, uvijek ćemo podržati takve akcije u lokalnoj zajednici i doprinijeti im svojim kapacitetima - od organizacije Marša za 8. mart, do podrške inicijativi za slobodnu Palestinu. Ni nasilje u obitelji, ni ubojstva 19 žena u jednoj godini, ni ubijanje djece u sukobima nije nešto što bi ijedno društvo trebalo tolerirati, relativizirati, normalizirati ili na što bi trebalo okretati glavu.

- Pokrenuli ste i zanimljive projekte Re-Geppetto, reciklažni autobus, Društveni vrt, osniva se ‘knjižnica’ stvari. Kakav je odaziv građana, kako su oni prihvatili te ideje? Kad se otvara knjižnica stvari i gdje će se ona nalaziti?

- Pokrenuli smo projekte kojima želimo obogatiti lokalnu zajednicu kroz konkretne i praktične primjere cirkularne ekonomije, prilagodbe klimatskim promjenama i održivijeg načina života. Ideja nam je uvijek bila da to ne ostane samo na zagovaranju, nego da građanima ponudimo stvarne alate i prostore u kojima mogu učiti, sudjelovati i mijenjati svoje svakodnevne navike.

Radiona Re-Geppetto, smještena u Društvenom centru Rojc u Puli, pionirski je primjer takvog prostora.  Nastala je kroz europski projekt koji je vodio Savez udruga Rojca, a danas djeluje kao trajni program kojim koordinira Zelena Istra. Ujedno je i prvi Repair Café u Istri, mjesto gdje građani mogu besplatno, uz pomoć majstora, popravljati predmete – ali i učiti kako to sami raditi. Upravo je taj moment zajedničkog učenja i osnaživanja ono što ljudi posebno prihvaćaju.

Odaziv građana je stvarno odličan – ljudi dolaze ne samo popravljati stvari, nego i sudjelovati na radionicama, razmjenama i događanjima poput Dana popravaka, Reuse festivala ili sajma razmjene TiDam-TiDaš. Kroz sve to razvija se jedna lijepa zajednica koja promišlja potrošnju, dijeli znanje i aktivno doprinosi smanjenju otpada.

Sljedeći korak je „knjižnica stvari“, prva takva u Hrvatskoj, koja će se otvoriti u rujnu 2026. u prostoru Radione Re-Geppetto u Rojcu. Funkcionirat će poput knjižnice, ali će se umjesto knjiga posuđivati predmeti – od alata do opreme za kućanstvo ili slobodno vrijeme. Time želimo potaknuti dijeljenje umjesto kupovine i dodatno smanjiti nepotrebnu potrošnju. Građani su već uključeni u njezino oblikovanje kroz upitnike i prijedloge, što nam je posebno važno.

Uvijek imamo jako puno ideja i taj ludi „drive“ da ih realiziramo – ponekad nam se čini da su to preveliki zalogaji za naš mali tim, ali projekti se zapravo prirodno nadovezuju na potrebe zajednice i na ono što već radimo. Tako ove godine, uz  Društveni vrt, koji smo pokrenuli za vrijeme korone -  pokrećemo i prvu banku sjemena u Istri ali i Reuse Fashion Lab u Rojcu gdje ćemo se baviti problemom brze mode i tekstila. U sve ove aktivnosti aktivno uključujemo ljude iz zajednice - umjetnike, dizajnere, kreativce, vrtlare, arhitekte, biologe...

Iako se u javnosti često nameće narativ da ljudi u udrugama „ne rade”, mi zapravo radimo jako puno i predano. I samo pisanje i provedba EU i drugih projekata je jedan jako zahtjevan i specifičan posao.

- Bivša predsjednica Dušica Radojčić postala je političarka, pulska vijećnica i saborska zastupnica stranke Možemo. Što kažete na komentare da Možemo propagira politiku zelenih aktivista, uz ostalo i Zelene Istre, kojima je cilj da se ne provode investicije, poput hotela Valkane u Puli? Je li Zelena Istra protiv izgradnje i investicija?

- To je čest narativ koji se servira – da su udruge protiv razvoja, kao da je to jedina varijabla u priči. Ono što mi zapravo propitujemo je kakav razvoj nam treba i kakav razvoj želimo. Kako on utječe na kvalitetu života ljudi, koje koristi ima lokalna zajednica i kakav je njegov utjecaj na okoliš i bioraznolikost, koji su već vrlo krhki i izravno povezani s našim zdravljem i kvalitetom života.

Zelena Istra nije protiv investicija, ali jest protiv loših, netransparentnih i štetnih projekata. Projekt izgradnje hotela na Valkanama koji spominjete primjer je upravo toga – osim što se radi o velikom pritisku na prostor, recentne presude Visokog upravnog suda pokazale su da su aktivisti imali razloga upozoravati na nepravilnosti, jer je dokazano da postupci nisu bili zakoniti. Nažalost, često se događa da građani izgube javni prostor koji im pripada zbog privatnog profita, kao i u ovom slučaju.

Ako se u Hrvatskoj usudite boriti protiv devastacije okoliša, uzurpiranja javnog dobra, sječe šuma ili uništavanja obale, vrlo je vjerojatno da ćete proći gore nego pravomoćno osuđeni političari za korupciju. Godinama aktivisti upozoravaju na devastaciju okoliša, prijavljuju nepravilnosti i dokumentiraju štetu, a umjesto podrške često dobivaju tužbe i dugotrajne sudske procese. U Hrvatskoj svi kažu da brinu o djeci, ali rijetko tko govori o tome da u nekim dijelovima zemlje djeca udišu zagađen zrak i piju lošu vodu. Čist zrak i voda, zaštićen okoliš, javni prostori, šume i plaže, odgovorno gospodarenje otpadom, javni prijevoz koji ne zagađuje i prilagodba klimatskim promjenama nisu  “zelene teme”, nego temelj javnog zdravlja. Ako smo doista društvo koje brine o djeci, naša je dužnost da se zauzmemo za zdrav okoliš i njihovu budućnost.

Što se tiče Dušice Radojčić, ona je svoj put nastavila u politici i mi ne vidimo problem u tome da političke stranke u svojim programima imaju zaštitu okoliša – posebno danas, u vremenu klimatske krize, kada su takve teme nužne. Okoliš nije apstraktna politika, nego pitanje zdravlja, sigurnosti i dostojanstvenog života. Ona se kroz svoj rad, uključujući i djelovanje u saborskom Odboru za zaštitu okoliša, nastavlja baviti tim pitanjima na vrlo kvalitetan način jer ima veliko iskustvo i znanje.