Foto Božo Vrećo pobrao ovacije i digao na noge publiku u punom INK-u. 'Ovo je mjesto puno ljubavi, hvala vam za to!’

Bio je to koncert koji se lako ne zaboravlja: princ modernog sevdaha i lirski tenor, kako mu tepaju mediji, sinoć je u punom pulskom kazalištu izazvao lavinu emocija, kao što je to, uostalom, nekoliko dana ranije učinio u dvorani “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu ili bilo kojoj drugoj pozornici diljem svijeta gdje je uvijek rado viđen.

Božo Vrećo, osebujni umjetnik anđeoskog glasa koji za sebe voli reći da je derviš duše, to je doista, u pratnji šest sjajnih glazbenika, pokazao pulskoj publici. Bilo je to drugo njegovo gostovanje u Puli, nakon što je prije nekoliko godina izazvao jednako oduševljenje na Kaštelu.

“Mnogo sam sretan što sam tu, nisam ni sumnjao da će vas toliko biti, ipak je ljubav jača od svih zala. Privilegiran sam što sam tu s mojim dječacima”, kazao je uvodno Vrećo. Na pozornicu je izašao u elegantnom sivomodrom odijelu, s raspuštenom kosom koja mu je dosezala do struka, u prepoznatljivim Louboutin štiklama, na kojima je balansirao gotovo dva sata, izmjenjujući red pjesme, red hipnotičkog plesa, vrteći se s visoko uzdignutim rukama u kontemplativnom plesu derviša, ‘dirigirajući’ glazbenicima i pozivajući publiku da mu se pridruži u izvedbi. Tako je u jednom trenutku izmamio ‘prijateljicu iz djetinjstva’ na pozornicu na kojoj su zajedno zaplesali. Bio je to nastup za koji nećemo reći da obara s nogu nego je doslovno digao publiku iz kazališnih fotelja i naveo je na ples i ovacije.

“Ovo mjesto je puno ljubavi, s puno borbe i hrabrosti, hvala vam za to”, poručio je umjetnik publici.

Vrećo je u Puli još jednom potvrdio svoj jedinstveni umjetnički izričaj, donoseći modernu interpretaciju sevdaha obogaćenu suptilnim, ali izražajnim primjesama jazza i suvremene glazbe. Publika je među ostalim imala priliku čuti pjesme “Pandora”, “Sanjao sam”, “Pašana”, “Bismillah”. S novog, sedmog albuma “Sevdahology” izveo je “Sevdalinu”, a čuli smo i crnogorsku svadbenu pjesmu “Čija bješe livada”.

Vrećo sinoć nije štedio emocije kojima je obasipao publiku, a ona mu je uzvraćala na najbolji način.

“Ovo je pjesma koju sam napisao i skoro umro od ljubavi”, ovim je riječima najavio “Krila”. Poseban trenutak večeri bila je interpretacija slavne pjesme „Što te nema“ Alekse Šantića koju je 80-ih izvodila Jadranka Stojaković. Na koncu, za bis, uslijedila je nježna “Ko li noćas miluje ti kosu”. Vrećina interpretacija bila je istovremeno hommage tradiciji i hrabar autorski iskorak – emotivno nabijena, suptilna, ali i duboko osobna.

Vrećin nastup u Puli nije bio samo koncert, već snažno umjetničko iskustvo, susret tradicije i suvremenosti, intime i ekstaze, koji je još jednom potvrdio bosanskohercegovačkog umjetnika kao jednog od najautentičnijih na regionalnoj glazbenoj sceni.

Galerija (6)