Možda se čini da je Vodnjan mali grad, ali oduvijek je bio dio velikih europskih priča

Tjedan Frankofonije u Vodnjanu počeo je u ponedjeljak navečer u jedinstvenom ambijentu vodnjanskog Ekomuzeja, čiji su koncept još 1971. osmislili francuski muzeolozi. Na posljednjem katu, odnosno svojevrsnom šufitu, uređenom onako kako su ti dijelovi kuća nekad izgledali, skupilo se 30-ak znatiželjnika koji su imali priliku saznati koje su poveznice između Vodnjana i frankofonih zemalja. 

"Možda se čini da je Vodnjan mali grad, ali njegova povijest pokazuje da je oduvijek bio dio velikih europskih priča - uključujući frankofonu", rekao je Marin Pekica, profesor povijesti iz Vodnjana, koji je održao predavanje "Tragovi Frankofonije na Vodnjanštini". 

"Kada ljudi pomisle na Vodnjan, rijetko tko pomisli na Francusku. A ipak - te su veze stare stoljećima. Vodnjan nikada nije bio izoliran grad - on je uvijek bio dio šire mediteranske i europske mreže, u kojoj frankofoni svijet igra važnu ulogu", istaknuo je Pekica.

Vodnjan i Pariz su kroz povijest čak četiri puta bili dio iste države. Ta naizgled nevjerojatna povezanost počinje se rasplitati kroz niz povijesnih, kulturnih i svakodnevnih primjera. Od religije do arhitekture, od ratova do umjetnosti - francuski tragovi u Vodnjanu prisutni su na svakom koraku.

"Jedan od najzanimljivijih vodi do Galižane, gdje je zaštitnik mjesta sveti Rok - francuski hodočasnik iz Montpelliera. Njegov kult, nastao u vrijeme velikih epidemija kuge, duboko se ukorijenio i u Istri, što svjedoči o snažnim duhovnim vezama s frankofonim svijetom. Sličnosti se otkrivaju i u krajoliku: vodnjanski kažuni, jednostavne kamene kućice bez žbuke, imaju svoje blizance s nazivom Cabanes u južnoj Francuskoj. Nastali neovisno, ali iz iste potrebe - zakloniti čovjeka od sunca i nevremena - potvrđuju kako Mediteran diše kao jedinstven kulturni prostor", ističe Pekica.

Najburnije razdoblje dolazi početkom 19. stoljeća, u vrijeme Napoleonovih ratova. Pod francuskom upravom Vodnjan doživljava veliku transformaciju. Uvode se reforme, modernizira se uprava i školstvo, grade se ceste, a u Vodnjanu se ruši stari kaštel i modernizira gradska infrastruktura.

"Istovremeno, svakodnevica postaje teža: stanovništvo se novači u vojsku, porezi rastu, a društveni život mijenja se iz temelja. Ukidaju se bratovštine - kojih je u Vodnjanu bilo čak 31 - a samostani prestaju djelovati. Upravo u tom razdoblju Francuzi upravo u Vodnjanu osnivaju i prvu vojnu bolnicu u Istri. Povijest bilježi i dramatične epizode: opsade, zarobljavanja, pa čak i sukobe između lokalnih vlasti i vojske. Sve to ostavlja dubok trag u identitetu grada", kaže Pekica.

S dolaskom modernog doba veze se ne prekidaju - naprotiv, postaju još življe. Otvaranjem željezničkih linija krajem 19. stoljeća Vodnjan se povezuje s Parizom brže nego ikad prije. Putovanje koje je nekoć trajalo tjednima skraćuje se na svega dva dana. Svijet se odjednom približio.

U 20. stoljeću, osobito tijekom turističkog procvata, Francuzi dolaze u Istru kao gosti, ali i kao umjetnici. U novije vrijeme njihovi tragovi vidljivi su i na vodnjanskim zidovima - kroz murale nastale na festivalima poput Boombarstika, gdje su sudjelovali i francuski street art umjetnici. Francuska kultura prisutna je i u suvremenoj umjetnosti: izložbe posvećene redatelju Jean-Lucu Godardu ili fotografije Pariza kroz objektiv umjetnika dodatno su učvrstile tu vezu.

Posebnu dimenziju daju i osobne priče. Vodnjanci koji su živjeli u Parizu ili Bruxellesu, vratili se u Vodnjan ili pak danas promoviraju istarsku kuhinju u srcu Belgije - svi oni čine živu vezu između malog grada i velikog frankofonog svijeta. Primjerice, na predavanju je bila zamjenica gradonačelnika Vodnjana Manuela Geissa, koja je provela dio radne karijere u Parizu, i to kao hostesa u lokalu u kojem se, kako je ispričala, kovala politička karijera današnjeg predsjednika Francuske Emmanuela Macrona. Saznali smo i to da u Trgovačkoj ulici u Vodnjanu djeluje lokal Da Uccia, koju je otvorio Jean Paul, na pola Francuz a na pola Vodnjanac, koji je također pratio predavanje.   

Ipak, možda najljepša poveznica krije se u nečemu sasvim jednostavnom: načinu života. Kako je istaknuto na predavanju, i u Francuskoj i u Vodnjanu jednako se cijene mali trenuci - kava s prijateljima, ručak bez žurbe, kratki predah koji vraća energiju.

"Upravo u tim sitnicama brišu se granice", poručio je Pekica.

Nakon predavanja na prvom katu Ekomuzeja održana je zakuska uz sendviče i francuska vina. Bila je to prilika da se razmijene još neki podaci i saznanja o poveznicama između Vodnjana i frankofonih zemalja, pa će tema iduće godine biti još sadržajnija. 

"Vodnjan je ovoga tjedna pokazao da velike europske priče ne pripadaju samo metropolama. Otvorenjem Tjedna frankofonije ovaj istarski grad pridružio se Dubrovniku, Koprivnici, Osijeku, Rijeci, Sinju, Splitu, Varaždinu, Zadru i Zagrebu u ovogodišnjem obilježavanju Frankofonije u Hrvatskoj", zaključio je Marin Pekica.

Program Tjedna Frankofonije u Vodnjanu možete pronaći na linku.