Tony često ide protiv sebe, pa tako i ovaj put. Ali jednom je stvarno izgubio od Cetinskog

Ponašanje Tonyja Cetinskog već godinama pokazuje obrazac u kojem sam sebi postaje najveći protivnik. Najnoviji primjer je otkazivanje ranije najavljenog koncerta u Novom Sadu, potez koji je ponovno izazvao podjele i polemike među publikom i u medijima.

Umjesto da javne nastupe koristi za smirivanje situacije i fokus na glazbu, Cetinski često ulazi u rasprave i donosi odluke koje nepotrebno skreću pažnju s njegove karijere na kontroverze.

Sličan obrazac vidio se i tijekom pandemije COVID-19, kada je otvoreno istupao protiv cijepljenja i epidemioloških mjera, čime je izazvao oštre reakcije dijela javnosti i stručnjaka.

Takvi istupi dodatno su produbljivali polarizaciju oko njega, pa se čini da Cetinski često sam stvara situacije koje mu štete. Ne, naravno, zbog glazbe po kojoj je postao poznat, nego zbog javnih polemika koje sam potiče.

Tony, kako rekoh, često ide protiv sebe, pa tako i ovom zadnjom zgodom.

Ali, postoji jedan primjer iz povijesti kada se Cetinski zbilja „natjecao protiv Cetinskog“. I kada je izgubio.

Naime, 1993. godine održano je prvo „obnovljeno“ izdanje festivala Melodije Istre i Kvarnera. Tony Cetinski izvodio je pjesmu „Santa Eufemija“, dok je njegov otac Mirko, u duetu s Đanijem Maršanom, nastupio s pjesmom „Adio Bionda“.

Cetinski je pobijedio. Ali ne Tony, nego Mirko. Tony je bio drugi, pa se može reći da je taj put doslovno izgubio od Cetinskog.