'Za kupce sam dala svu sebe, ali protiv velikih ne možeš': još jedna butiga s dušom stavila ključ u bravu

Odjenula je mnoge, i mlade i stare, za najvažnije životne trenutke. I one lijepe, i one ružne: i za vjenčanja, i za razvode; i za proslave rođendana, i za pogrebe. A sad je ničice pala uslijed najezde šoping-centara, Temuova, Zalanda i „peri-deri“ mode…

Sve se to, uz euro koji sve manje vrijedi, nadvilo poput oblaka nad trgovinu „Šinjora i muškardin“ na pazinskom korzu. Grickalo ju je polako, ali neumoljivo. Sve dok, eto pred koji dan, ta trgovina s dušom u srcu grada, ma koliko duboko korijenje pustila, nije morala staviti ključ u bravu.

Zatvorila se nakon što je 18 godina nudila kvalitetnu žensku i mušku konfekciju – od donjeg rublja, košulja i suknji, do odijela, kratke robe i pletenine. Taman punoljetna, morala se predati, kao još jedna u nizu malih koja nije izdržala nalet velikih.

„Hvala svima koji su bili dio ove naše dugogodišnje priče“, napisala je vlasnica dućana Zlata Totman, vitalna 77-godišnjakinja iz Buzeta - rodom Osječanka, ali već 50 godina u Istri. Uslijedili su i oglasi o rasprodaji asortimana te prodaji inventara.

„Šinjora i muškardin“ više od trgovine

Roba i police otići će već nekamo, no sjećanja će se sigurno ukotviti u srcu gospođe Zlate, ali i onima njezinih kupaca. Jer, „Šinjora i muškardin“ – sugerira to i ovako šarmantno ime – nije bila tek obična butiga. Niti ju je držao netko običan, neki bezvezni epizodist.

Iza nje krije se jedna vrlo snažna žena. Gospođu Zlatu – jasno vam je već na prvi susret – ni u poznim godinama ne napušta strast; strast za lijepim komadom odjeće, dotjeranim izgledom i, na koncu, poslom.

Trgovkinja starog kova, a mladog duha, ovu branšu živi već više od pola stoljeća – točnije 55 godina – i nastavlja je sa svojim dućanima Elegant u Buzetu, te Modabella u centru Pule, koji posluju u sklopu njezine tvrtke TD&Z.

„Ljudi su razočarani, skoro i više od mene, da je takav lijepi dućan u centru Pazina zatvoren. Imali su doista sve na dohvat ruke. Bezbroj je upita, svi se pitaju zašto. Ali godinu dana sam samo pokrivala veliku najamninu, davanja i sve ostale troškove. Radila sam bez centa zarade, trpjela. Mislila sam: bit će bolje, bit će bolje…“

Ali bolje nije bilo.

„Pala je i kupovna moć. Svi su vezani za internetske trgovine – i svatko, naravno, ima pravo kupovati gdje hoće, tako je to… Grad gubi radnje koje mu daju dušu“, kaže Zlata.

Istanbul drugi dom

U prilog njezinoj tvrdnji govori i činjenica da se zatvara još jedna pazinska trgovina odjećom, ona u Pasaju. Izgradio se Stop Shop retail park na Starom Pazinu...

„Mnoge od tih trgovina, bez namjere da omalovažavam, ipak se ne mogu po kvaliteti uspoređivati s mojom butegom. Imala sam asortiman uglavnom iz Turske, nešto malo iz Italije, i sve iz Hrvatske što se moglo nabaviti – od Galeba, Lisce, MTČ-a.“

Putovala je, kaže, 35 godina, od spomenute Turske i Italije, preko Tajlanda i Mađarske – sve to samo da u Istri, svojim velikim iskustvom, udovolji kupcima.

„Istanbul je moj drugi dom. Tamo sam 35 godina imala i osobnog taksista. Dok su drugi nedjeljom u toplini doma gledali TV-serije, ja sam palila automobil pa pravac ljubljanski aerodrom. Sutradan sam u Turskoj, toj Meki za pamuk, birala i pakirala robu – pa natrag doma. I tako svaka dva tjedna“, priča nam sugovornica sa sjajem i sjetom u pogledu.

„Trgovina je bila, i još jest, smisao mog života. Jako volim ljude i taj bliski kontakt. Kupac mi je uvijek na prvom mjestu. Važno mi je i osoblje: u Buzetu je sa mnom Đurđa već 45 godina, tu je i Leana već 18 godina, a tek joj je 35. U Puli iskusna Mirela samo kod mene radi već 26 godina…“, kaže Zlata, koja je u poslovnoj karijeri primila i brojna priznanja – i za uspješnu poduzetnicu, i za izvornost i kvalitetu.

Ni ga ča je Pazin

Za Pazin je, ističe, izuzetno emotivno vezana.

„To je srce Istre. Kroz trgovinu sam mu dala svu sebe, pazila na svaki detalj – od uređenja do ponude. Još su mi samo škare i šivaća mašina falile da ispunim i onu najsitniju želju mušterijama“, dodaje.

Ne može suspregnuti suze dok nam pokazuje prazan prostor na korzu. Rasplakana, priča o dvije pazinske zaposlenice, Edi i Eleni, koje su, kako veli, kupci naprosto obožavali.

„Bile su tako uslužne, posvetile se svakoj mušteriji ponaosob. Takvog pristupa gotovo da više nema po trgovinama. Ne bih ih bila mijenjala ni za koju… Ponudila sam im rad u Puli ili Buzetu, no bilo im je zahtjevno putovati i brzo su se, srećom, snašle“, kaže Zlata.

Teško se ne složiti s našom junakinjom. Prodavačice su danas u velikim trgovinama odjeće i obuće pretvorene uglavnom u blagajnice. A dućani su zapravo ogromna skladišta.

A Zlata?

Zlata opravdava svoje ime. Vrijednost koja traje. Radit će u svojim trgovinama – pogađate – dok je zdravlje bude služilo. Super baka iz Buzeta i na ovu ćakulu u Pazin stigla je sama automobilom… Još ima stila više nego neki puno mlađi. Još ima i energije, i volje, ma koliko joj teško palo zatvaranje „Šinjore i muškardina“.