Zapovjednik labinske policije kojeg su cijenili i kolege i građani

Na današnji dan prije godinu dana u 74. godini života napustio nas je Ante Turković, dugogodišnji zapovjednik labinske policije, koji je na njezinom čelu bio u dva najzahtjevnija razdoblja u novijoj povijesti, tijekom poznatog štrajka rudara 1987. godine i tijekom Domovinskog rata.

Turković je jedan od rijetkih policijskih dužnosnika u Hrvatskoj koji je na čelu policijske postaje bio i u prošlom i sadašnjem sustavu, koji je bio visokopozicioniran i u SUP-u i u MUP-u, što najbolje svjedoči o kakvom je profesionalcu bila riječ.

Odlučan i pozitivan

Ante Turković rođen je 13. siječnja 1951. godine u Ogulinu. Završio je školu za stolara, no nakon dodatnog školovanja završava Visoku policijsku akademiju u Zagrebu. Služba ga potom vodi u Rovinj, zatim u Delnice gdje godinu dana obnaša dužnost pomoćnika načelnika, a potom dolazi u Labin na mjesto zapovjednika policijske postaje, gdje ostaje sve do umirovljenja.

Povodom godišnjice njegove smrti prisjetili smo se njegova života i profesionalnog puta, ali i zabilježili riječi onih koji su s njim blisko surađivali. Među njima je bio i Rifat Ćelebić, dugogodišnji djelatnik kriminalističke policije, čija su sjećanja snažno svjedočanstvo o čovjeku i zapovjedniku kakav je Turković bio.

Rifat Ćelebić, koji danas živi u Pazinu, 1970. godine je došao u Valbandon, gdje je radio kao samostalni kriminalistički inspektor, a u Labin je prebačen 2. prosinca 1985. godine na dužnost komandira, nakon smjene tadašnjeg kompletnog vodstva labinske policije.   

Tada upoznaje Turkovića, koji je imenovan novim zapovjednikom policijske postaje.

„U razdoblju od 1988. do 1997. godine promijenilo se mnogo rukovoditelja, ali sa Antom nikada nisam imao ni jedan sukob niti mi je dao ijednu primjedbu na moj rad“, prisjeća se Ćelebić. Njihova suradnja, kaže, bila je izuzetno skladna. „Nas dvojica smo se izvrsno nadopunjavali i sloga je bila vrhunska.“

Prema njegovim riječima, Turkoviću je bilo iznimno važno da služba funkcionira kako treba, da su svi ljudi na broju i da se posao obavlja profesionalno i pravedno. Nije tolerirao nepravdu niti neprimjereno postupanje.

Posebno se pamti njegovo držanje tijekom poznatog štrajka rudara 1987. godine. „Bio je odlučan i izuzetno pozitivan. Nije dozvolio da se prema ljudima postupa na nehuman način, već je nastojao pomoći koliko je mogao“, ističe Ćelebić, dodajući da je zbog takvog pristupa dobivao pohvale i s viših razina.

Ratna vremena

Teška su bila i ratna vremena, kada je trebalo donositi odluke o upućivanju ljudi na ratište. „Napadan sa svih strana, podnosio je pritiske zajedno sa svojim djelatnicima i njihovim obiteljima, ali je ostao dosljedan svojim principima“, govori Ćelebić. Upravo ta dosljednost, smatra, bila je jedna od njegovih najvećih kvaliteta.

Iako je na prvi pogled djelovao ozbiljno, u svakodnevnom radu bio je opušten i prilagodljiv. „Prema svima je imao isti odnos, bez obzira na funkciju ili status“, kaže njegov dugogodišnji suradnik.

Turković je jedno vrijeme radio i u Puli na poslovima vezanim uz krvne delikte, no nakon godinu dana vraća se u Labin. Suradnja s lokalnom zajednicom bila je korektna, a mnogi su ga smatrali zapovjednikom za primjer.

„Bio je osoba s kojom se moglo surađivati, ali i zapovjednik koji nije dozvoljavao da se radi bilo što bez dokaza“, zaključuje Ćelebić u svom sjećanju na čovjeka s kojim je godinama dijelio profesionalne izazove.

Danas, s vremenskim odmakom, Ante Turković ostaje upamćen kao zapovjednik koji je znao voditi, ali prije svega kao čovjek koji je znao razumjeti. Njegovo ime ostaje povezano s poštenjem, odgovornošću i principijelnošću – vrijednostima koje su nadživjele vrijeme i koje ga i danas čine dostojnim sjećanja.