Crni scenarij za Istru: Evo koliko bi rat na Bliskom istoku mogao smanjiti turističke dolaske

Sedmi je dan rata u Iranu, a cijena nafte Brent već je probila granicu od 90 dolara po barelu, prvi put od travnja 2024. godine. Istodobno je gotovo blokiran Hormuški tjesnac, strateška točka kroz koju prolazi oko petine svjetske nafte i ukapljenog prirodnog plina. Za Hrvatsku, koja uvozi oko 78 posto nafte i 74 posto plina, to je zabrinjavajuća vijest.

Ekonomist i rektor pulskog sveučilišta prof. dr. sc. Marinko Škare analizirao je moguće posljedice sukoba na hrvatsko gospodarstvo kroz makroekonomski model koji predviđa četiri scenarija - ovisno o tome koliko dugo rat potraje. Prije početka sukoba, u siječnju, barel Brenta koštao je oko 72 dolara, dok se početkom ožujka kreće oko 92,8 dolara. To znači da je cijena u posljednjih mjesec dana porasla za više od 34 posto. Hrvatska narodna banka još je u prosincu 2025. projicirala inflaciju od 3,1 posto za 2026. godinu, no već u veljači, prije prvih udara, inflacija je ubrzala na 3,8 posto. Prema Škarinim riječima, pitanje više nije hoće li rat utjecati na hrvatsko gospodarstvo, nego koliko.

Prijenos šoka s Bliskog istoka na Hrvatsku odvijat će se kroz nekoliko kanala: izravni rast cijena energije, povećanje transportnih troškova, poremećaje u lancima opskrbe, promjene u ponašanju turista i reakciju Europske središnje banke. Koliko će posljedice biti ozbiljne ovisi prije svega o trajanju sukoba.

Prvi scenarij: turistički dolasci padaju oko pet posto

U najblažem scenariju, ako rat traje oko mjesec dana, Brent bi kratkotrajno mogao skočiti na 98 dolara, a zatim se stabilizirati oko 82. Godišnja inflacija porasla bi na 3,8 posto, uz mjesečne vrhunce oko 5,9 posto. Turistički dolasci pali bi oko pet posto, ponajprije zbog skupljih aviokarata i kratkotrajnog opreza putnika sa sjevernoeuropskih tržišta. Hrvatska bi u tom slučaju izgubila oko 920 milijuna eura turističkih prihoda, dok bi rast BDP-a usporio s projiciranih 2,8 na oko 2 posto. Škare taj scenarij opisuje kao bolan, ali podnošljiv, usporediv s umjerenim naftnim šokom iz 2018. godine.

Drugi scenarij: pad od 16 posto 

Ako sukob potraje tri mjeseca, Brent bi mogao dosegnuti 110 dolara, uz godišnji prosjek oko 92 dolara. Inflacija bi tada porasla na 4,7 posto, s vršnim epizodama blizu sedam posto. Ključni problem u tom scenariju je tajming: tri mjeseca rata značila bi da konflikt traje kroz travanj, svibanj i lipanj, upravo u razdoblju kada europske obitelji donose odluke o ljetovanju. Njemačke, austrijske i talijanske obitelji već tada preispituju planove, a avioprijevoznici najavljuju rezanje kapaciteta na mediteranskim linijama. Prema modelu, turistički dolasci pali bi 16 posto, što bi značilo gubitak od oko 2,8 milijardi eura prihoda. Rast BDP-a pao bi blizu nule. Za istarsku obalu, gdje turizam čini više od trećine lokalnog gospodarstva, to je scenarij s vrlo konkretnim posljedicama na zapošljavanje i prihode već od lipnja.

Treći scenarij: ulazak Hrvatske u recesiju

U scenariju u kojem rat traje šest mjeseci Brent bi skočio na 130 dolara, uz godišnji prosjek oko 105 dolara, dok bi Hormuški tjesnac bio uglavnom zatvoren. Inflacija bi dosegnula 5,8 posto, uz mjesece iznad 8,5 posto, razine kakve su posljednji put viđene 2022. nakon ruskog napada na Ukrajinu. Turistički dolasci pali bi za trećinu, zračne linije preko Zaljeva bile bi obustavljene, dio letova otkazan, a putna osiguranja znatno skuplja. Gubici u turizmu popeli bi se na 5,8 milijardi eura, dok bi BDP pao oko dva posto, što bi značilo ulazak Hrvatske u recesiju, prvu nakon 2020. godine.

Četvrti scenarij: razine šoka iz pandemijske godine

Najpesimističniji scenarij predviđa rat dulji od šest mjeseci. U tom slučaju Brent bi probio 150 dolara, a godišnji prosjek za 2026. bio bi iznad 115 dolara. Inflacija bi se popela na 6,7 posto, uz vrhunce blizu deset posto, dok bi turistički dolasci pali čak 46 posto. Hrvatska bi izgubila više od osam milijardi eura turističkih prihoda, a BDP bi se smanjio za četiri posto. Za usporedbu, tijekom pandemije COVID-19, kada je turizam pao 57 posto, BDP je pao 7,9 posto, pa se ovaj scenarij opasno približava razinama šoka iz pandemijske godine.

Škare upozorava da je Hrvatska posebno ranjiva na ovakve geopolitičke poremećaje. Razlog je prije svega energetska ovisnost: zemlja uvozi više od polovice ukupne primarne energije. Drugi razlog je struktura gospodarstva, jer turizam u širem smislu čini oko petinu BDP-a, a turisti su izrazito osjetljivi na cijene prijevoza i percepciju sigurnosti. Treći faktor je energetika: više od 60 posto plina dolazi preko LNG terminala na Krku, dok ukapljeni plin iz Zaljeva čini važan dio europskog tržišta.

Postoji i jedan mogući pozitivan učinak. Dio turista koji bi inače putovao u Tursku, Egipat ili Grčku mogao bi se preusmjeriti prema Hrvatskoj, slično kao 2022. nakon početka rata u Ukrajini. No Škare upozorava da taj efekt može nadoknaditi najviše jedan do dva postotna boda gubitka, što je daleko premalo da promijeni ukupnu sliku.

'Ovaj put nema zatvaranja, ali nema ni cjepiva za naftni šok'

Kratkoročno, smatra, država bi trebala zadržati regulaciju cijena energenata barem do jeseni, ubrzati isplatu preostalih 2,8 milijardi eura iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti te subvencionirati zračne linije prema ključnim emitivnim tržištima. Srednjoročno je, međutim, ključno smanjiti energetsku ovisnost. Iako je kapacitet LNG terminala na Krku povećan na 6,1 milijardu kubnih metara, to, upozorava, nije dovoljno, a obnovljivi izvori čine tek oko 37 posto finalne potrošnje energije. Dok god Hrvatska uvozi tri četvrtine nafte, svaki rat na Bliskom istoku imat će značajne posljedice na gospodarstvo, posebno na cijene u trgovinama i na benzinskim postajama.

Posebno brine mogući učinak na Istru. Županija generira četvrtinu svih turističkih noćenja u zemlji, a hoteli, kampovi i kuće za odmor čine okosnicu lokalnog gospodarstva. Pad dolazaka od 16 posto, koliko predviđa scenarij tromjesečnog sukoba, značio bi otprilike 800 tisuća manje gostiju na istarskoj obali ove sezone. U najtežem scenariju, u kojem sukob traje dulje od pola godine, situacija bi se približila razinama pandemije. Razlika je, zaključuje Škare, u jednoj važnoj stvari: ovaj put nema zatvaranja, ali nema ni cjepiva za naftni šok.