'Nikad nisam imao ovako dobar bend. Dva sata i petnaest, dva sata i dvadeset sigurno sviramo'

Alen Vitasović u La Resistanceu ima koncet u sklopu programa Klupska zima - Pula Live. Uoči nastupa govorio je o novom albumu, glazbenim promjenama, istarskom identitetu i gotovo 40 godina karijere.

U novom je razdoblju, odmorniji nego proteklih godina i pun nove energije za ono što slijedi. Nakon dvije vrlo intenzivne godine nastupa, početak ove godine iskoristio je za predah, ali i za rad na novom albumu.

"Mogu reći da sam dobro. Nakon dvije godine dosta napornih svirki, prvi i drugi mjesec ja i bend odlučili smo malo odmoriti. Ja sam se posvetio snimanju novog albuma, tako da sad više nisam istrošen", kaže Vitasović.

Novi album priprema već dvije godine, a priznaje da mu najveći izazov više nije napisati pjesme, nego odlučiti koje od njih uopće uvrstiti u izdanje.

"Spremam već dvije godine album. Stalno nešto mijenjam. Imao sam jedno vrijeme 15 pjesama, ali sad mi je najveći problem trebam li napraviti možda i dvostruki album. A opet, teško je izbaciti neke jako drage pjesme", kaže. U planu je i vinilno izdanje, za koje se nada da bi moglo ugledati svjetlo dana na ljeto.

Govoreći o svom glazbenom izrazu, ističe da je kroz godine ostao vjeran sebi, ali i otvoren različitim žanrovima. Upravo tu širinu smatra jednom od svojih najvećih prednosti.

"Ja sam veoma prilagodljiv. Uvijek sam bio Alen Vitasović i imao svoj prepoznatljiv stil, ali znam se prilagoditi svim žanrovima, od rocka, popa, pa čak i jazza", rekao je. Dodaje kako su mu i posljednje pjesme međusobno vrlo različite - od jazz i funky elemenata do pop-rock izraza prilagođenog klupskoj atmosferi.

Subotnji koncert u Puli vidi kao posebno važan jer nastupa pred domaćom publikom, koja ga dobro poznaje i od koje, kaže, uvijek očekuje najiskreniju reakciju.

"Imam fantastičan bend, sve su to domaći ljudi. Ništa nisam pripremio specijalno, osim što ću biti Alen Vitasović u svom najboljem svjetlu", rekao je. Ipak, priznaje da je pred domaćom publikom uvijek prisutna i mala trema. "Lakše je negdje dalje. Ovdje svi znaju i tvoje mane i vrline."

Prisjetio se i suradnje s Lizom Hunt, pratećim vokalom Zucchera, s kojom je snimio pjesmu Loredana. Ta mu je suradnja ostala posebno važna jer je, kako kaže, tada iz prve ruke osjetio razliku između dobrog i vrhunskog vokala.

"Kad je došao njezin dio, onda sam vidio razliku u pjevanju. Strašna žena. To se odmah čuje. Ili jesi ili nisi", rekao je.

Važan dio njegova identiteta i dalje ostaje istarska glazba i čakavica, premda danas etno segment nije toliko u prvom planu kao nekad. Emotivno govori o nastupima sa svojim ocem, s kojim je godinama dijelio pozornicu.

"Malo sam stao što se toga tiče. Moj stari ima 83 godine i rekao je da više nema snage. Bez njega mi je glupo, jer on daje taj štih", rekao je.

Ipak, čakavica je i dalje prisutna u njegovim pjesmama. "I sadašnje pjesme su više-manje na čakavici, samo što to više nitko ne zove kao nekad. To je sad sastavni dio normalne hrvatske glazbene industrije", smatra Vitasović.

U razgovoru se osvrnuo i na mlađu generaciju istarskih izvođača, koje prati s interesom i odobravanjem. Drago mu je što na scenu dolaze nova imena koja se ne boje svog identiteta i lokalnog izričaja.

"Gledao sam Doru baš iz znatiželje jer je bilo više izvođača iz Istre. I nijedan nije bio loš, nijedan se nije osramotio", rekao je, izdvojivši pritom nekoliko mladih imena za koje smatra da imaju kvalitetu i potencijal.

Na kraju se sve ipak vraća koncertu. Vitasović najavljuje večer ispunjenu glazbom, emocijom i presjekom bogate karijere.

"Što se svirke tiče, neka ljudi ne brinu, imam fantastičan bend, nikad tako dobar bend nisam imao. Dva sata i petnaest, dva sata i dvadeset minuta sigurno", poručio je. A kad je riječ o repertoaru, dilema je sasvim drukčija nego nekad: "Najveći problem mi je koje pjesme ne svirati, a ne koje svirati."