'Moramo spriječiti overturizam jer on vodi do banalizacije destinacije’

Istra se proteklih desetljeća po mnogo čemu etablirala kao perjanica domaćeg turizma. U toj su regiji turistički profesionalci i javni sektor među prvima na Jadranu shvatili da nova vremena zahtijevaju novu, visoku kvalitetu, a davno su prepoznali potencijal istarske unutrašnjosti, dobre hrane, vina pa danas u tim segmentima drže standarde za ostatak obale, piše Radmila Kovačević za Večernji list.

Zahvaljujući kultiviranim krajolicima, posebnom šarmu malih mjesta, obiteljskim kućama s bazenima, sve boljim vinima i maslinovom ulju, Istra je prije više godina od stranih gostiju zaradila i laskavi epitet hrvatske Toskane. Ali, za istarske turističke profesionalce nikad dovoljno dobro, uvijek može bolje.

Zajedno s predstavnicima lokalne vlasti zaključuju da je vrijeme za novi, tzv. inteligentni turizam. Što to donosi, o čemu se radi, te drugim aktualnostima, razgovaramo s Denisom Ivoševićem, direktorom Turističke zajednice Istre, koja je nedavno u Rovinju organizirala Forum o urbanom planiranju i održivom razvoju turizma, s gostima iz inozemstva svjetskog renomea.

- U Istri se predstavnici branše, gradonačelnici, načelnici općina, javnost… slažu da je vrijeme za prekretnicu u pristupu turističkom razvoju. Za početak, što se dosad pokazalo kao pogrešno, loše?

- Istra je izradila i provela dva strateška dokumenata, Master plan razvoja turizma Istre 2004.-2012. te onaj iz 2015. – 2025. Osnovne smjernice artikulirane su putem odabranog modela razvoja koji se temelji na održivom i odgovornom. Jednoglasno je odabran model repozicioniranja i restrukturiranja koji uvažava specifičnosti Istre te se temelji na očuvanju našeg prostora kao ključnog resursa za osmišljeni i dugoročni razvoj turizma u suglasju s potrebama lokalnog stanovništva.

Podizanje razine kvalitete smještaja, razine usluga i servisa, usvajanje novih znanja i vještina turističkog kadra u kombinaciji s 300 milijuna eura, koliko prosječno u Istri godišnje investira privatni i javni sektor tijekom proteklih dvadeset godina, činjenica je koja generira niz velikih, pozitivnih promjena u istarskom turizmu. Istra je i produžila turističku godinu, sada se jasno i mjerljivo razaznaju zimski mjeseci, predsezona, glavna sezona i posezona. Znači, ništa nije bilo pogrešno, jedino što su u procesu građenja Istre kao održive i odgovorne destinacije paralelno ispod radara prolazili procesi i trendovi koje nismo uspjeli kontrolirati i koji su danas prerasli u standardno, odnosno normalno stanje, što je jako opasno.

- Mislite na bespravnu gradnju?

 Da, prvenstveno mislim na veliki problem bespravne, nedozvoljene i neregularne gradnje u svim mogućim oblicima i formama. Od uzurpacije zaštićenih prostora, tj. parkova prirode do gradnje na pomorskom dobru, a poglavito na zelenim površinama izvan građevinskog područja. Također, od nedozvoljene gradnje i po kriteriju gabarita, odabranih materijala pa do samog vizualnog aspekta. Istodobno imamo problem bujanja same gradnje, tzv. nekretninske groznice.

Govorim o, dominantno, višestambenim jedinicama s po četiri, šest ili više apartmana koji ni izgledom ni kvalitetom ni približno ne spadaju u skladan istarski prostor. Spomenuti forum koji smo održali u Rovinju o urbanom planiranju i održivom razvoju turizma organiziran je kao svojevrsno zagrijavanje i priprema za sve što će se u sljedećem periodu događati po pitanju promjene razvojnog modela Istre. Prvo će se izraditi lokalni planovi upravljanja destinacija uz izračun opteretnog kapaciteta, zatim će se izrađivati regionalni plan upravljanja, a povrh toga TZ Istarske županije paralelno će raditi na viziji turizma Istre 2050.

Zahvaljujući novim zakonskim rješenjima, protekle je godine broj ležajeva u privatnom smještaju ipak počeo padati, konkretno za deset tisuća duž obale. To je kap u moru s obzirom na kapacitet od oko 600 tisuća kreveta samo u registriranom obiteljskom smještaju, ali može li se to smatrati početkom kraja apartmanizacije i kakve su brojke u Istri?

U Istri se intenzitet u komercijalnom privatnom smještaju lani smanjio, novih je postelja svega 500. Ali, nije se smanjio u problematičnijem dijelu, u nekomercijalnom smještaju gdje je registrirano ponovno više od šest tisuća novih postelja. U mnogim dijelovima zemlje dogodio se proces koji u ranoj fazi donosi preizgradnju i kreira masovni turizam, što je već ozbiljan znak za uzbunu. Ako se takvi trendovi ne zaustave na vrijeme, slijedi zrela faza preizgradnje i, u konačnici, fenomen prekomjernog turizma, tzv. overturizma. S viškom ponude u odnosu na potražnju ulazi se u lančane probleme, od pojedinih iznajmljivača do, kumulativno, lokalne mikroekonomije cijele općine. I tada, pored degradiranog i narušenog prostora destinacije, započinje završna faza, tj. banalizacija destinacije.

Prvo odustaju bolji gosti koji više nemaju komfor i kvalitetu koju su imali u početnoj fazi, a i vlasnici nekretnina se, suočeni s mogućnošću drastičnog pada cijene kvadrata, nastoje u što kraćem roku riješiti svog vlasništva. Nakon što se u cjelini izmijeni profil vlasnika, u destinaciju dolaze gosti koji su spremni platiti najniže cijene. Time se u svim segmentima ponude destinacije srozava potrošnja, jedinice lokalne samouprave primaju manje prihoda i ne mogu ponuditi isti komunalni standard ne samo za turiste već i za lokalno stanovništvo. Komunalne usluge paralelno poskupljuju, lokalno stanovništvo negoduje, protestira. Sve već viđeno u mnogim destinacijama Mediterana…

- U Hrvatskoj, nasreću, još uvijek ne svjedočimo tako drastičnim scenarijima unatoč gužvama u nekoliko vršnih tjedana i sporadičnom nezadovoljstvu domaćih stanovnika. S oko pet milijuna gostiju godišnje, prekobrojnih zasad nema ni u Istri?

- U Istri nismo dostigli razinu overturizma, ali moramo biti oprezni u sljedećim godinama kako ćemo upravljati rastom. Problem overturizma je ozbiljan i kad se pojavi, tad je situacija već nepopravljivo narušena. Trenutačno statistika kaže da u listopadu, studenom, prosincu te siječnju, veljači i ožujku Istra dnevno ima u prosjeku oko osam tisuća gostiju. U travnju, svibnju bude između 50 tisuća i 60 tisuća turista dnevno, u lipnju i rujnu 130 tisuća do 150 tisuća turista, a samo ih deset dana kolovoza bude po koju tisuću više od 300 tisuća.

Dakle, u šest mjeseci gotovo da i nema utjecaja turista. Također, u završnoj su fazi i lokalni planovi upravljanja i dosad nismo dobili nijedan alarmantan podatak vezan uz brojnost turista u odnosu na infrastrukturni kapacitet. Osim možda dijela koji se odnosi na odvoz smeća, no tu se radi o drugoj vrsti problema, a ne o overturizmu. Definitivno, u određenim dijelovima Istre zasad više imamo problema s već spomenutom preizgrađenosti nego s prekobrojnim turistima.

- A kako bi trebao izgledati turizam budućnosti, koji u Istri nazivate inteligentnim turizmom?

- Najveće aktivnosti trebale bi biti na značajnoj promjeni strukture smještajnih jedinica. Nekomercijalni privatni smještaj, gdje je podjednako kreveta kao u komercijalnom, u suštini je nepoznat termin u turističkoj terminologiji i u tom segmentu potreban je zaokret. Recimo, u nekim poznatim svjetskim regijama poput južnog Tirola u Italiji ili, recimo, cijele Švicarske strancima nije dozvoljeno, odnosno dozvoljeno im je pod precizno propisanim i kontroliranim uvjetima da svoje vikend-kuće iznajmljuju.

Kod nas bi se dio komercijalnog privatnog smještaja trebao transformirati u male obiteljske hotele. Investicije u gradnju, dakako, ne smiju stati, no ključno pitanje je kakva nam ulaganja trebaju. Moramo maksimalno pažljivo birati investitore spremne na ozbiljne i dugoročne investicije, za razliku od onih koje interesira samo špekulativna gradnja i brza prodaja malih apartmana. Kontinuitet u održivom i odgovornom razvoju bit će prioritet nad prioritetima. To potvrđuje i nova generacija turista koji traže upravo takva iskustva i takve destinacije. Pred nama su brojna pitanja na koja moramo odgovoriti u nadolazećim godinama. Što ćemo učiniti po pitanju obnovljivih izvora energije i kako ćemo odgovoriti na nove energetske izazove?

Kojom dinamikom ćemo se priključiti u sustav e-mobility, kojim mjerama ćemo štititi naše zelene površine i šume, hoćemo li na vrijeme spoznati problematiku našeg Jadranskog mora koji iz godine u godinu trpi sve više “napada”, od onečišćenja iz rijeke Po, klimatskih promjena i betonizacije obale do sve agresivnijih invazivnih vrsta i sl. i kojem prijeti drastično opadanje kvalitete, a predstavlja primarni resurs u našem turizmu? Kako ćemo upravljati infrastrukturom i našim destinacijama u smislu održivog i odgovornog razvoja može nas kao destinaciju ili unaprijediti ili unazaditi i zato sve ovisi o tome koliko ćemo biti proaktivni.

Više pročitajte ovdje.