'Svašta pričaju o našim bolnicama. Ali mene su liječili svi ti divni ljudi - i doktor Milan i spremačica Biba'

Iako su prve asocijacije na hrvatsko zdravstvo duge liste čekanja i sramotne koruptivne rabote, postoji i drugo, često neopravdano zapostavljeno lice sustava. Postoje ljudi koji ga drže u pokretu.

Oni rade danonoćno, umorni i nerijetko potplaćeni, a njihovi napori pacijentima znače sigurnost i brigu kad im je najpotrebnije.

S takvim pozitivnim iskustvom javila nam se čitateljica Milena Rušnjak iz Roča, koja je nedavno bila na operativnom zahvatu na ginekološkom odjelu Opće bolnice Pula.

„Svakojakih smo se ružnih priča naslušali o medicinskom osoblju u bolnicama, ali imam samo riječi beskrajne hvale za cijeli tim s tog odjela“, kaže Milena, napominjući da će njezine riječi potvrditi i ostale pacijentice iz sobe.

„Bilo nas je sa svakojakim situacijama, od lakših do onih najtežih. I sve smo imale vrhunsku skrb i riječ podrške“, dodaje.

Kad si bolestan, svi veliki problemi od jučer odjednom postaju mikroskopski. Važno je samo jedno – ozdraviti. I sama se Milena, priznaje, iznova uvjerila u tu zakonitost.

U bolnicu je stigla u strahu, no pristup kompletnog osoblja učinio je sve sigurnijim.

„U takvom okruženju sve je puno lakše. Empatija na n-tu potenciju, profesionalnost vrhunska, odnos prema svakoj pacijentici s velikom pažnjom i ljubavlju“, prenosi Milena.

Posebno ističe sestre Minju i svoju imenjakinju, sestru Milenu, čija je „iskričava energija okrepljujuća“. Naglašava doprinos dr. Milana Prenca, koji je obavio zahvat i znao pronaći riječi potpore, ali i brigu tete spremačice Bibe, koja ju je tendila s posebnom pažnjom.

Riječju, 'liječili' su je svi. I premda se ne može sjetiti imena svih sestara kojima bi zahvalila – jer je još „drži adrenalin“ – to će, kategorično poručuje, učiniti osobno na prvoj kontroli.

„Ovaj posao se živi, on se ne radi!“, zaključuje Milena, podsjećajući nas koliko su, kad je čovjek najranjiviji, važni predanost i srce.

Koliko je važna ljudskost.