Istarski vinar smanjio nasade, vratio se autohtonim sortama i - nije požalio!

Nedavno smo, putujući Istrom, posjetili jednu manju vinariju. Obitelj vinarije se vinom bavi više od trideset godina, ali s vremenom je smanjila površine, prinose, proizvodnju. Rijetko se takvo što čuje. Na putu kući, kasno navečer, razgovor nam se u glavi i dalje vrtio oko onoga što smo čuli. Rijetko nam se događa da susret s vinarom pokrene razmišljanja koja nadilaze vinogradarstvo, agrikulturu. Kada čovjek govori o vinu, a zapravo govori o životu, o povijesti kraja, velikome znanju koje je sakupio putujući svijetom, znate da ste posjetili nekoga tko čini nešto drugačije.Takav je bio susret s Damirom Mihelićem, drugom generacijom vinara obiteljske vinarije Ghira u Novigradu, piše Dobra hrana.

Mihelića smo upoznali na prvome GrapeStonu, još bolje na AlterEgu, festivalima koji su skrenuli pozornost na brojne male vinarije. Njegova su vina, posebice osebujne malvazije, na nas ostavile dojam. No, kako to biva u gužvama festivala, izgubio se kontakt s čovjekom, pa smo si zadali obavezan zadatak posjeta. Na nedavnom putovanju Istrom upravo smo to i učinili.

Pred njegovom obiteljskom kućom, u blizini Novigrada, stoji manja amfora, a kuća je okružena maslinicima. Sam vinograd, koji se prostire na tek tri hektara, nalazi se blizu kuće. U kući se nalazi i vinski podrum, koji je vrlo uredan, ali obujmom skroman. Nekoć, dok su vinogradi bili veći, ovdje je bilo više barik bačvi, i vina. Teško je reći koliko Damir Mihelić danas prosječno proizvodi vina, jer ono ovisi o urodu i prirodi; u lošijoj godini kao što je bila 2023., kada je tuča pogodila dio vinograda, to može biti i samo četiri tisuće boca. U boljoj godini, poput 2025., oko 14 tisuća.

Nekoć je litara bilo i više, no nakon očeve smrti 2015. Mihelić je odlučio smanjiti prinose, racionalizirati posao i zadržati samo ono što može sam s majkom odraditi, uz povremenu pomoć prijatelja, obitelji i nećaka koji je upisao studij vinarstva. Od devet hektara ostala su tri. Izbacio je merlot, koji je iziskivao previše plijevljenja u vrućem petom mjesecu, te cabernet, koji kasno dozrijeva. Ostale su samo tri autohtone sorte: malvazija, teran, muškat bijeli. Danas radi šest etiketa, ponekad sedam, ovisno o godini. Sve ostalo je otišlo u povijest, što bi mnogima zvučalo kao tržišni suicid. No, Mihelići prodaju gotovo sva vina. Većinom na kućnom pragu.

Obitelji Mihelić i Bibalo, kako se preziva njegova majka Marija, vinarstvom se bave od 1981. godine, kada su roditelji kupili zemljište u Novigradu na kojemu se danas nalazi podrum. Tada su već ondje bili vinogradi, stari nasadi malvazije. S majčine strane, iz sela Bibali, obitelj posjeduje podrum iz 1802. godine, a nadimak Ghira dolazi upravo s njezine strane - još su pradjeda Ferdinanda, koji je obrađivao tri hektara vinograda, zvali tim nadimkom. S očeve strane obitelj posjeduje štanciju Oršići iz 1879. u okolici Vižinade, gdje se također proizvodilo vino na tri hektara. Otac Bruno radio je u PIK-u Umag osamdesetih, a 1997. otvorio je vlastiti OPG upravo ovdje, u Novigradu. Majka Marija odrasla je na selu, radila je s boškarinima, odrađivala poljoprivredne poslove oko kuće. Damir je u vinogradu od pete godine. U poslu im pomaže i brat Igor sa svojom obitelji, koji se bavi trešnjama. Damir se par godina nakon očeve smrti počeo okretati tradicionalnim istarskim metodama maceracije malvazije.

Više pročitajte ovdje.