Video, Foto Nezaboravna utrka u selu: časna sestra plesala potresujku, fažol nikad bolji, a boćar najbrži

Kad opjevani maratonac Ivan Stanić u svom rodnom Tupljaku ugosti Istarsku zimsku ligu u trčanju, to je sve samo ne obična utrka. U organizaciju je upregnuto cijelo selo, koje broji tek nešto više od 200 stanovnika, a to je, priznat ćete, već dovoljno za pljesak i novinsku objavu.

Ali danas je povoda za priču bilo daleko više.

Dolje na Pićanštini, podno Rockwoolovog kamina, na utrci ukazala se - vrijeme je karnevala - i časna sestra sa zvučnikom: maškarana Monika zaplesala je neku potresujku i u čas podignula atmosferu. 

Pobjedu je, pored svih atletičara, odnio prvoligaški boćar, Porečan Antonio Puniš. A kao da ni to nije dovoljno, Tukljačani vam, za finale, serviraju najbolji fažol u široj okolici, hvala kuharu Toniju Ivaniniću, „Karapandži iz Pedrovice“.

Zimska liga, koju već 21 godinu priređuju neumorni pazinski Trickeri, okuplja sve – od mahera do rekreativaca. Daleko više ovih drugih.

Trči i staro i mlado, i mršavo i debelo, i muž i žena, i klinci od šest godina; ukupno njih 206 na startu pored društvenog doma.

Ekipu koja se, dok hvata zrak na zadnjem od šest kilometara, uporno bori – i fino vas, tako statične, posramljuje - nagradilo je konačno lijepo vrijeme. A bome i blagonaklona publika.

„Ajmo, Piči!“, „Gremo, Vitasović; Homo, šu, Elena; Najbolja si, Larisa!“ – bodre ekipu Cici, Fićo, Izidor i Andi, koji su došli podržati prijatelja, domaćina Ivana Stanića.

„Jutros se zbudin, prazno selo, ninega ne vidin, ča je sad to?  Čujen da doli tečeju, govorin: Ala homo hi vidit, malo in zapljeskat“, govori umirovljenica, rodom iz Tupljaka, koja živi u Rijeci.

Prije proglašenja najboljih, koje skoro nikog ne zanima, natjecatelji se šale na vlastiti račun.

„Dok mi pridemo na cilj, pobjednici su već doma“, kaže moj prijatelj, opet boćar, Ivan Pifar u društvu supruge Silvije.

Kad ih gledam tako sportski zbigecane, dođe mi želja potrčati… Evo, čak nekoliko metara, sve do domaćih snaga – braće Celić, Gorana i Drage, koji se, zajedno s Danielom Stanićem, predsjednikom Općinskog vijeća Pićna, izmijenjuju na točioniku i kazanu.

Glazbu pušta sveprisutni Sale Runko – "kršanski Baltazar" već je naumio i ondje prirediti ovakvu utrku; brojne rekvizite kupe Stanićevi prvoborci Basti, Igor, Smiho i Elvis... Zaboravit ću, bokte, nekoga spomenuti, a to je težak prekršaj.

„Ni, ne, straha za nas. Mi smo sve trkače uredno popratili, valje podočnjake imamo od toliko gledanja“, šale se veseli volonteri.

Svi kažu jedno te isto: "Neki mora rinut kako naš Ive, bit za prvega, a mi smo tu vajk za podržati takove akcije".

A Stane, majstor ceremonije, nešto dalje, ordinira od gosta do gosta.

„Johnny, bio si dobar, bolji od ovih odličnih kolača!“, poručuje mu slovenska ekipa.

„Kad je moje selo u pitanju – nikad se neću štufat“, zaključuje Ive ovu krajnje pozitivnu nedjeljnu priču.

Galerija (14)