Foto Dobila životnu bitku, a sad u pulsku bolnicu dolazi hrabriti bolesnike. 'Nikad nije gotovo, ja to najbolje znam'

Dnevna onkološka bolnica u Puli, ususret Valentinovu, prigodno je urešena. Baloni svakovrsnih oblika – među kojima prevladavaju srca i natpisi „love“ – unijeli su dozu topline u hladno medicinsko ozračje i barem mrvu olakšali svakodnevicu ispunjenu terapijama, prijetećom bolešću i borbom za ozdravljenje.

Pohvalili su se time iz Opće bolnice na društvenim mrežama, uz zahvalu donatorima i poruku: „Male geste čine veliku razliku“.

Tjerani željom da saznamo tko, zapravo, stoji iza tog malog, ali hvalevrijednog znaka pažnje, otkrili smo da se u pozadini krije nešto mnogo dublje. I – zašto nismo iznenađeni – jedno ogromno, hrabro srce. Hrabra žena. Rafaela Šimunec, 50-godišnjakinja iz Pule.

„Znate da je ‘fiksanje’ bila i moja terapija?“, zatekla nas je Rafaela pitanjem, s druge strane telefona, čim smo se predstavili.

„Da, da – u tim sam stolicama i sama ležala, primala lijekove protiv raka dojke koji sam lani pobijedila. Zato mi je sada neopisiv gušt doći u bolnicu i donijeti nadu i ljubav svima koji tamo dolaze“.

„Iz prve ruke mogu reći – ova bolest nije laka, ali je izlječiva. Ja sam pobijedila. I sada šaljem ljubav svima koji se liječe“, govori u dahu, pozdravljajući sve pacijente pulske dnevne onkološke bolnice.

Rafaela osvaja vedrinom na prvu. Puna je elana i života. Lani je proslavila veliki 50. rođendan – u turbo stilu. Kako drukčije? Ona je cijela na turbo pogon, morate je gdjekad i zaustaviti da stignete zapisati snažne poruke koje odašilje, izvučene iz velike životne borbe.

'Ja najbolje znam...'

Profesionalno se – pogađate – bavi upravo balonima, vlasnica je tvrtke koja nudi tu i druge vrste dekoracije. Uvijek nađe vremena da balone napuni helijem, spremi u velike vreće i, u svojoj beskrajno dobrohotnoj misiji, odnese u bolnicu.

„Meni su baloni jako pomogli – oni su neopisiva sreća, veselje i motivacija. Očito pomažu i drugima jer mi stiže puno lijepih poruka. Ljudi mi pišu koliko im takve dekoracije znače. Ja najbolje znam koliko ti vrijedi kad se netko sjeti u takvim trenucima, pošalje malo dobre vibre“, kaže Rafaela.

Prisjeća se trenutka kad je primila posljednju kemoterapiju.

„Nisam tada znala rezultate. Ali rekla sam: dijelit ću balone kao da sam već pobijedila. Moraš stalno imati taj stav pobjednika – da je riješeno i da si zdrav. Tad sam odlučila da će to postati tradicija. Kad god je neka prigoda, dobacit ću svoje balone među hrabre ljude“.

Želi, kaže, potaknuti pacijente da misle pozitivno. Iako izlizana, ta fraza u ovom kontekstu nimalo ne zvuči otrcano. Za takvu terapiju ne trebaju preporučene doze – možete je uzimati koliko vam srce želi i dopušta.

„Znala sam da ne želim biti okružena ljudima koji kukaju, zazivaju lošu sudbinu i očajavaju. Kad vam dijagnosticiraju rak, to nije presuda. Ne. Na terapiju sam dolazila kao da idem dati krv ili popraviti zub. Došla sam ozdraviti. Sve će biti u redu – to sam si stalno govorila“, veli Rafaela.

Nezaboravne sestre

Na društvenim mrežama aktivno doprinosi i podizanju svijesti o raku – promiče rano otkrivanje, prevenciju, redovite preglede, samokontrole i zdrav način života.

Iznosi pritom i zabrinjavajuće podatke: Hrvatska je peta u Europi po broju novooboljelih – godišnje od karcinoma oboli oko 25 tisuća ljudi – a u Europskoj uniji druga po smrtnosti od te bolesti. Više od 70 posto žena, upozorava, nije pravodobno upućeno na genetičko testiranje koje im može spasiti život.

„Naravno, i dalje idem na kontrole. U bolnici sam gotovo svakodnevno, ali sad jer nosim balone u rodilište. Obavezno pozdravim ekipu, sestre – za deset su, sve do jedne…“, kaže za kraj Rafaela, ne stišavajući osmijeh.

Štoviše, daje mu još prostora. Neka se zarazno širi do svih kojima treba.