Foto Ova munjena kumpanija živi za svoje mjesto i običaje: ‘Jedino mi smo z vlakon pasali kroz Tunel Učku!’

Na šanku mi neka disco verzija Elvisa Presleyja upaljačem otvara Favorit. Dobrodošlica bez klasičnog vadičepa, ali s osmijehom i zarazno dobrom vibrom Kralja, sakrivenog iza sunčanih cvika – sve servirano uz pivo za dva i pol eura. Gemišt se, čitam s cjenika, prodaje po mjeri od litre i pol, a Jack i Jager u cijelim bocama. Tko to more platit?

Sve je spremno za maskenbal u društvenom domu Roč, bogomdanom prostoru za ovakve fešte. Ovo će biti dobra noć, predosjećam – lumpanje i puno dalje od zore.

Ali to je za one dobro utrenirane. Mene u ovaj rani sat – nije, pobogu, još ni osam navečer – zanima riječ domaćina i atmosfera uoči žestoke bitke.

„Imamo prijavljeno do pet ujutro, ali ostat ćemo sigurno i duže. Koliko ljudi očekujemo? Koliko smijem reć?!“, smije mi se Elvis, a zapravo Fran iz Slovenije, rođeni Zagrepčanin, koji u Roču ima vikendicu.

Kombinacija, šalim se, baš za u maškare. Ne treba mu ni perika ni šminka. Ma ništa.

Fran je jedan od entuzijasta iz skupine Ročke mačkare, koja srčano gura ovdašnju dugogodišnju karnevalsku tradiciju – zalijeva je i izlaže suncu, da ni na tren ne usahne.

Živio pust, Viva Las Vegas!

„Mačkare? Ma meni su mačkare sve! Tu sam ih zavolio, zbog ludo dobre kompanije, i već godinama nanke jedan bot ne falin“, dodaje Presley, hvatajući plesnu pozu. Nazdravljam mu: „Viva Las Vegas! Živio pust!“

Novo lice, gosta u sali, primijetio je i Fredi Krulčić, autor najluđeg „Čovječe, ne ljuti se“ u povijesti čovječanstva, o kojem smo već pisali. S njim je i Dražen Kos.

Večeras su Mornar Popaj i pilot, a svakog dana prvi susjedi i zaljubljenici u krabulje. U prijevodu – pravi Ročani. Jer ovdje „nema hiže ka ne gre u mačkare“.

„Bit će udarno, gremo do kraja, do nedeje, do maše…“, veseo je Dražen. 

Šiba ih adrenalin od akcije. Danas se valja iskazati kao domaćin maškaranim skupinama s Buzeštine. No, nema straha, svatko ima svoju ulogu i rade kao dobro podmazani stroj.

U Ročkim maškarama je oko 130 članova iz bliže okolice – imaju i svoje „podružnice“ – a mnogi od njih aktivni su i na drugim priredbama u naselju: Z armonikom v Roč, Susretu limenih glazbi te pripadajućim rabotama kad se uređuje mjesto. Entuzijazam za svaku pohvalu.

Rekordno puno u karnevalskoj povorci bilo ih je onomad, ne pamte točnu godinu – čak 240. To je neviđeno mnogo, jer u samom Roču ne živi ni 200 ljudi.

„Ali ti put ni bilo nanke jene fameje doma – si su bili u mačkarah“, sjećaju se.

'Čuda bolje je vino danas'

A kako se oni osjećaju kad su maškare?

„Munjeno! Ustvari, normalno, jer pride nan normalno vrime. Pridemo na svoje i boh“, smije se Fredi.

„Tradicija je to, baš tradicija. Hodili smo u mačkare s našemi stari, a sad mi povučemo naše otroke. To je nami najprvo povod za druženje, jer neke ljude, pogotovo starije, ne vidiš celo leto“, nadopunjuju se sugovornici.

Zlobnici će reći, provociram, da su maškare samo povod za opijanje.

„Ha-ha. Prva stvar, danas je čuda bolje vino. Judi se ne napijeju već kot jedan bot, kad si ime poreje vino po hižah: su bile stare bačve, judi neso imeli šoldi za nove. A sada ni hiže da nima dobra vina i takova te ne rovinaju drugi dan“, profesionalno postavlja dijagnozu Fredi dok iz zvučnika trešti neki potresujka pusni koktel.

U ročkoj ekipi važna je karika i bivša buzetska dogradonačelnica Ana Pernić, zadužena za dječji maskenbal i „odnose s javnošću“. Zaljubljenica je u običaje, a pogone ju i želja za očuvanjem tradicije i – zabava.

„Naravno, gušt je biti netko drugi barem tih par šetimana“, veli Ana, koja je za ovu prigodu maskirana u sliku, uokvirenu i s potpisom autorice – njezine najbolje prijateljice Kristine Kike Bernobić.

Jedini sa svojom 'mužikom'

Otkriva nam i dvije posebnosti Ročkih maškara. Jedini su od desetak skupina na Buzeštini sa svojom „mužikom“ – Limenom glazbom Roč, pojačanom s nekoliko harmonikaša – na što su iznimno ponosni.

„Osim toga, jedino je naš vlak prije točno 30 godina prošao kroz Tunel Učku“, dodaje Ana jednako gordo.

Lokomotivu, iliti „makinu“, kao alegorijska kola kroz planinu je progurala maškarana škvadra iz Ročkog Polja 1996. godine – kao ironiju na kamen temeljac za željeznički tunel, koji je koju godinu ranije položio pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Do danas je to, je li, u cijeloj priči bila jedina „lopata“.

Jesu li maškare izgubile takvu satiričnu oštricu?

„Mi kaj se spametimo, to storimo za pusta. Nismo mi baš za politika“, odgovaraju Fredi i Dražen.

Do pusnog utorka očekuje ih još gostovanje na karnevalu u Lovranu i, naravno, povorka u Buzetu, na Fontani, 15. veljače. Tog dana, kako navadba nalaže, Ročke mačkare obići će svako od dvadeset sela s njihovog područja.

„To su naši ljudi. To moramo držat. Dok moremo, mi ćemo bit tu“, zaključuje Dražen.

A i noćas će, jasno, biti tu – dok moreju. Ko Ra Band, čujem, već ima tonsku probu. „Štala“ je zagarantirana, jer to su „buzetski Koktelsi“, o kojima će Istarski.hr, naravno, donijeti posebnu priču. Živio pust! Viva Las Vegas! 

Galerija (12)