'Kad pjevam Cohenove stihove, osjećam se kao da izgovaram riječi proroka'

Maja Posavec i Ivan Kapec u subotu, 31. siječnja, nastupaju u pulskom klubu La Resistance s koncertnim programom posvećenim pjesmama Leonarda Cohena. Njihov glazbeni susret donosi intimnu, emotivnu i osobnu interpretaciju bezvremenskih stihova jednog od najvećih kantautora 20. stoljeća. Tim povodom razgovarali smo s Majom o njezinoj dugogodišnjoj povezanosti s Cohenovom glazbom, suradnji s Ivanom Kapecom, umjetničkoj iskrenosti i iskustvu koje publiku očekuje na subotnjem koncertu.

Do sada si u našim krajevima nastupala više puta, najčešće kroz kazalište Ulysses. Koliko si zapravo vezana uz Istru i Brijune?

– Najviše sam vezana uz Ulysses, jer tamo od 2007. godine sudjelujem u brojnim predstavama i uvijek se rado vraćam. Imala sam i koncerte u Puli, koja je kulturno vrlo živ grad, ali mislim da me publika najviše povezuje upravo s Brijunima i kazalištem.

Publika te prvenstveno doživljava kao glumicu. Što te privuklo glazbi Leonarda Cohena i potaknulo da mu posvetiš cijeli koncert?

– Sve je počelo 2017. godine dok sam čitala njegovu biografiju i paralelno, kronološki, slušala cijeli opus. U jednom trenutku sam jednostavno pomislila: „Bože, ja bih ovo htjela pjevati.“ Iako sam lirski sopran, a Cohen ima taj specifičan, duboki, „puhani“ vokal, inspirirala me Jennifer Warnes, koja je još osamdesetih snimila album s njegovim pjesmama. Njezin mi je glas jako blizak i shvatila sam da bih i ja mogla pronaći svoj način. Nazvala sam Ivana Kapeca, pitala ga želi li raditi na tome i tako je sve krenulo.

Ostaješ li vjerna originalima ili ih interpretiraš slobodnije?

– Ta je glazba izuzetno otvorena za interpretaciju. Ja ne prevodim pjesme jer smatram da u tome nisam vješta; većinom koristim postojeće prijevode kada govorim poeziju, no pjevam isključivo na engleskom. Cohenova glazba je poput kanona – bezvremenska je i uvijek aktualna.

Koja ti je Cohenova pjesma osobno najbliža?

– Teško je izdvojiti samo jednu. Na početku mi je „Famous Blue Raincoat“ bila najdraža, ali s vremenom se to mijenja. Trenutno su mi jako bliske „Boogie Street“ i „Story of Isaac“. Kad pjevam njegove stihove, ponekad imam osjećaj kao da izgovaram riječi proroka. Zvuči možda dramatično, ali u tim tekstovima krije se nevjerojatna pronicljivost.

Izvodite i pjesmu „The Future“, koja danas zvuči posebno aktualno?

– Da, ona je zapanjujuće proročanska. Govori o svijetu kakav danas živimo – o ratovima, moći, manipulacijama. Sve je rečeno poetski, ali izuzetno precizno i izravno.

Već se devet godina baviš Cohenovom glazbom. Kako je taj proces utjecao na tvoj umjetnički razvoj?

– Jako puno. S Ivanom sam razvila poseban glazbeni vokabular koji se kasnije prelio i na moj autorski rad. Osobno, taj me projekt potaknuo da budem još iskrenija i hrabrija u umjetnosti.

Postoje li pjesme koje jednostavno nisi mogla "ukrotiti" ili otpjevati?

– Postoje. S njegovih posljednjih albuma, gdje je Cohen više govorio nego pjevao, neke pjesme jednostavno nisam mogla izvesti na način koji bi meni odgovarao. Mom glasu je potrebna melodija. Ipak, pjesma „What Happens to the Heart“ bila mi je veliki izazov, ali kad smo je isprobali, osjetila sam da može funkcionirati u našem aranžmanu.

Koncert u La Resistanceu počinje u 21:30. Vaš nastup ostavlja dojam nečega što zahtijeva potpunu koncentraciju i prisutnost publike?

– I ja to tako osjećam. Nakon koncerta često imamo dojam da smo svi skupa – i publika i mi – prošli kroz neko zajedničko iskustvo, neku vrstu katarze. To je ujedno i najljepši dio ovog posla.

Razmišljate li o sličnom projektu posvećenom nekom drugom autoru?

– Postoji jedan autor o kojem razmišljamo, ali to bi bio potpuno drukčiji koncept. Cohen je specifičan jer ljudi dolaze ciljano zbog tih pjesama. Mislim da sam kroz njega ostvarila veliku osobnu želju da te stihove utjelovim na svoj način. Trenutno ne osjećam potrebu za novim ciklusom te vrste, fokusirana sam na ovo što sada gradimo.